Psalmorum 64

1 In finem. Psalmus David. [Exaudi, Deus, orationem meam cum deprecor; a timore inimici eripe animam meam.

Èuj, Bože, glas moj u jadu mom; od strašnoga neprijatelja saèuvaj život moj.

2 Protexisti me a conventu malignantium, a multitudine operantium iniquitatem.

Sakrij me od gomile bezakonika, od èete zloèinaca,

3 Quia exacuerunt ut gladium linguas suas; intenderunt arcum rem amaram,

Koji naoštriše jezik svoj kao maè, strijeljaju rijeèima, koje zadaju rane,

4 ut sagittent in occultis immaculatum.

Da bi iz potaje ubili pravoga. Iznenada udaraju na nj i ne boje se;

5 Subito sagittabunt eum, et non timebunt; firmaverunt sibi sermonem nequam. Narraverunt ut absconderent laqueos; dixerunt: Quis videbit eos?

Utvrðuju sebe u zlijem namjerama, dogovaraju se kako æe zamke sakriti, vele: ko æe ih vidjeti?

6 Scrutati sunt iniquitates; defecerunt scrutantes scrutinio. Accedet homo ad cor altum,

Izmišljaju zloèinstva i govore: svršeno je! šta æe se raditi, smišljeno je! A što je unutra i srce u èovjeka duboko je.

7 et exaltabitur Deus. Sagittæ parvulorum factæ sunt plagæ eorum,

Ali æe ih Bog poraziti; udariæe ih strijela iznenada.

8 et infirmatæ sunt contra eos linguæ eorum. Conturbati sunt omnes qui videbant eos,

Oboriæe jedan drugoga jezikom svojim. Ko ih god vidi, bježaæe od njih.

9 et timuit omnis homo. Et annuntiaverunt opera Dei, et facta ejus intellexerunt.

Svi æe se ljudi bojati i kazivaæe èudo Božije, i poznaæe u tome djelo njegovo.

10 Lætabitur justus in Domino, et sperabit in eo, et laudabuntur omnes recti corde.]

A pravednik æe se veseliti o Gospodu i uzdaæe se u njega, i hvaliæe se svi koji su prava srca.