Psalmorum 61

1 In finem. In hymnis David. [Exaudi, Deus, deprecationem meam; intende orationi meæ.

Zborovođi. Uza žičana glazbala. Davidov. O Bože, vapaj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju!

2 A finibus terræ ad te clamavi, dum anxiaretur cor meum; in petra exaltasti me. Deduxisti me,

S kraja zemlje vapijem k tebi jer mi srce klonu. Dignut ćeš me na liticu i pokoj mi dati,

3 quia factus es spes mea: turris fortitudinis a facie inimici.

jer ti si moje sklonište, utvrda čvrsta protiv dušmana.

4 Inhabitabo in tabernaculo tuo in sæcula; protegar in velamento alarum tuarum.

O, da mi je stanovati uvijek u tvom šatoru, da se sklanjat' mogu pod okrilje tvoje!

5 Quoniam tu, Deus meus, exaudisti orationem meam; dedisti hæreditatem timentibus nomen tuum.

Jer ti, Bože, usliši molbe moje, dade mi baštinu onih što ime ti štuju.

6 Dies super dies regis adjicies; annos ejus usque in diem generationis et generationis.

Kraljevim danima pridometni danÄa, kroz koljena mnoga nek' mu ljeta traju,

7 Permanet in æternum in conspectu Dei: misericordiam et veritatem ejus quis requiret?

nek' pred Bogom uvijek vlada; dobrotu i vjernost pošalji da ga čuvaju!

8 Sic psalmum dicam nomini tuo in sæculum sæculi, ut reddam vota mea de die in diem.]

Ovako ću pjevat svagda tvom imenu, dan za danom vršit' zavjete svoje.