Psalmorum 4
1 In finem, in carminibus. Psalmus David. [Cum invocarem exaudivit me Deus justitiæ meæ, in tribulatione dilatasti mihi. Miserere mei, et exaudi orationem meam. Filii hominum, usquequo gravi corde? ut quid diligitis vanitatem, et quæritis mendacium?
Kad te zovem, èuj me, Bože, pravdo moja! u tjeskobi daj mi prostor; smiluj se na me i usliši molitvu moju.
2 Et scitote quoniam mirificavit Dominus sanctum suum; Dominus exaudiet me cum clamavero ad eum.
Sinovi èovjeèiji! dokle æe slava moja biti u sramoti? dokle æete ljubiti ništavilo i tražiti laži?
3 Irascimini, et nolite peccare; quæ dicitis in cordibus vestris, in cubilibus vestris compungimini.
Znajte da Gospod divno èuva svetoga svojega; Gospod èuje kad ga zovem.
4 Sacrificate sacrificium justitiæ, et sperate in Domino. Multi dicunt: Quis ostendit nobis bona?
Gnjeveæi se ne griješite; razmislite u srcima svojim na posteljama svojim, i utolite.
5 Signatum est super nos lumen vultus tui, Domine: dedisti lætitiam in corde meo.
Prinesite žrtvu za pravdu, i uzdajte se u Gospoda.
6 A fructu frumenti, vini, et olei sui, multiplicati sunt.
Mnogi govore: ko æe nam pokazati što je dobro? Obrati k nama, Gospode, svijetlo lice svoje.
7 In pace in idipsum dormiam, et requiescam;
A meni si dao u srce radost veæu nego što je oni imaju, kad im rodi pšenica i vino.
8 quoniam tu, Domine, singulariter in spe constituisti me.]
Ja mirno liježem i spavam; jer ti, Gospode, sam daješ mi te sam bez straha.
