Psalmorum 147
1 Alleluja. [Laudate Dominum, quoniam bonus est psalmus; Deo nostro sit jucunda, decoraque laudatio.
Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
2 Ædificans Jerusalem Dominus, dispersiones Israëlis congregabit:
Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
3 qui sanat contritos corde, et alligat contritiones eorum;
On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
4 qui numerat multitudinem stellarum, et omnibus eis nomina vocat.
On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
5 Magnus Dominus noster, et magna virtus ejus, et sapientiæ ejus non est numerus.
Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
6 Suscipiens mansuetos Dominus; humilians autem peccatores usque ad terram.
Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
7 Præcinite Domino in confessione; psallite Deo nostro in cithara.
Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
8 Qui operit cælum nubibus, et parat terræ pluviam; qui producit in montibus fœnum, et herbam servituti hominum;
Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
9 qui dat jumentis escam ipsorum, et pullis corvorum invocantibus eum.
On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
10 Non in fortitudine equi voluntatem habebit, nec in tibiis viri beneplacitum erit ei.
Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
11 Beneplacitum est Domino super timentes eum, et in eis qui sperant super misericordia ejus.]
Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
12 Alleluja. [Lauda, Jerusalem, Dominum; lauda Deum tuum, Sion.
Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
13 Quoniam confortavit seras portarum tuarum; benedixit filiis tuis in te.
On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
14 Qui posuit fines tuos pacem, et adipe frumenti satiat te.
On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
15 Qui emittit eloquium suum terræ: velociter currit sermo ejus.
Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
16 Qui dat nivem sicut lanam; nebulam sicut cinerem spargit.
Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
17 Mittit crystallum suam sicut buccellas: ante faciem frigoris ejus quis sustinebit?
On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
18 Emittet verbum suum, et liquefaciet ea; flabit spiritus ejus, et fluent aquæ.
Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
19 Qui annuntiat verbum suum Jacob, justitias et judicia sua Israël.
Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
20 Non fecit taliter omni nationi, et judicia sua non manifestavit eis. Alleluja.]
Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!
