Psalmorum 141

1 Psalmus David. [Domine, clamavi ad te: exaudi me; intende voci meæ, cum clamavero ad te.

Gospode, vièem k tebi, pohiti k meni, èuj glas moljenja mojega, kad vièem k tebi.

2 Dirigatur oratio mea sicut incensum in conspectu tuo; elevatio manuum mearum sacrificium vespertinum.

Nek izaðe molitva moja kao kad pred lice tvoje, dizanje ruku mojih kao prinos veèernji.

3 Pone, Domine, custodiam ori meo, et ostium circumstantiæ labiis meis.

Postavi, Gospode, stražu kod jezika mojega, èuvaj vrata usta mojih.

4 Non declines cor meum in verba malitiæ, ad excusandas excusationes in peccatis; cum hominibus operantibus iniquitatem, et non communicabo cum electis eorum.

Ne daj srcu mojemu da zastrani na zle pomisli, da èini djela bezbožna s ljudima koji postupaju nepravedno; i da ne okusim sladosti njihovijeh.

5 Corripiet me justus in misericordia, et increpabit me: oleum autem peccatoris non impinguet caput meum. Quoniam adhuc et oratio mea in beneplacitis eorum:

Neka me bije pravednik, to je milost; neka me kara, to je ulje za glavu moju; glava moja neæe odbaciti, ako æe i više; nego je molitva moja protiv zloæe njihove.

6 absorpti sunt juncti petræ judices eorum. Audient verba mea, quoniam potuerunt.

Rasuše se po kamenijem vrletima sudije njihove, i èuše rijeèi moje kako su blage.

7 Sicut crassitudo terræ erupta est super terram, dissipata sunt ossa nostra secus infernum. (Sheol h7585)

Kao kad ko sijeèe i teše, tako se razletješe kosti naše do èeljusti paklenijeh. (Sheol h7585)

8 Quia ad te, Domine, Domine, oculi mei; in te speravi, non auferas animam meam.

Ali su k tebi, Gospode, Gospode, upravljene oèi moje, u tebe se uzdam, nemoj odbaciti duše moje.

9 Custodi me a laqueo quem statuerunt mihi, et a scandalis operantium iniquitatem.

Saèuvaj me od zamke, koju mi metnuše, od lukavstva onijeh, koji èine bezakonje.

10 Cadent in retiaculo ejus peccatores: singulariter sum ego, donec transeam.]

Pašæe u mreže svoje bezbožnici, a ja æu jedan proæi.