Psalmorum 12

1 In finem, pro octava. Psalmus David. [Salvum me fac, Domine, quoniam defecit sanctus, quoniam diminutæ sunt veritates a filiis hominum.

Zborovođi. U oktavi. Psalam. Davidov. U pomoć, Jahve, jer nestaje pobožnih, vjernosti nema više među ljudima!

2 Vana locuti sunt unusquisque ad proximum suum; labia dolosa, in corde et corde locuti sunt.

Svatko laže svome bližnjemu, govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.

3 Disperdat Dominus universa labia dolosa, et linguam magniloquam.

Istrijebi, Jahve, sve usne lažljive i jezik hvastavi;

4 Qui dixerunt: Linguam nostram magnificabimus; labia nostra a nobis sunt. Quis noster dominus est?

one što zbore: “Jezik je naša snaga, naše su usne za nas: tko nam što može?”

5 Propter miseriam inopum, et gemitum pauperum, nunc exsurgam, dicit Dominus. Ponam in salutari; fiducialiter agam in eo.

“Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih sada ću ustati - govori Jahve - spasenje donijet' onom tko ga želi.”

6 Eloquia Domini, eloquia casta; argentum igne examinatum, probatum terræ, purgatum septuplum.

Riječi su Jahvine riječi iskrene, srebro prokušano, od zemlje odvojeno, sedam puta očišćeno.

7 Tu, Domine, servabis nos, et custodies nos a generatione hac in æternum.

O Jahve, ti ćeš bdjeti nad nama, od naraštaja ovog čuvat' nas svagda,

8 In circuitu impii ambulant: secundum altitudinem tuam multiplicasti filios hominum.]

pa nek' se okolo vrzu zlotvori, nek' se izdižu ljudi najgori.