Psalmorum 109
1 In finem. Psalmus David.
Zborovođi. Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti!
2 [Deus, laudem meam ne tacueris, quia os peccatoris et os dolosi super me apertum est.
Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim,
3 Locuti sunt adversum me lingua dolosa, et sermonibus odii circumdederunt me: et expugnaverunt me gratis.
riječima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju.
4 Pro eo ut me diligerent, detrahebant mihi; ego autem orabam.
Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim.
5 Et posuerunt adversum me mala pro bonis, et odium pro dilectione mea.
Uzvraćaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju.
6 Constitue super eum peccatorem, et diabolus stet a dextris ejus.
“Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna!
7 Cum judicatur, exeat condemnatus; et oratio ejus fiat in peccatum.
Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuđen, i molitva mu se za grijeh uzela!
8 Fiant dies ejus pauci, et episcopatum ejus accipiat alter.
Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu službu nek' dobije drugi!
9 Fiant filii ejus orphani, et uxor ejus vidua.
Djeca njegova nek' postanu siročad, a njegova žena udovica!
10 Nutantes transferantur filii ejus et mendicent, et ejiciantur de habitationibus suis.
Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu bačena iz opustjelih domova!
11 Scrutetur fœnerator omnem substantiam ejus, et diripiant alieni labores ejus.
Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuđinci nek' razgrabe plod muke njegove!
12 Non sit illi adjutor, nec sit qui misereatur pupillis ejus.
Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siročadi njegovoj!
13 Fiant nati ejus in interitum; in generatione una deleatur nomen ejus.
Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo!
14 In memoriam redeat iniquitas patrum ejus in conspectu Domini, et peccatum matris ejus non deleatur.
Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše:
15 Fiant contra Dominum semper, et dispereat de terra memoria eorum:
nek budu svagda Jahvi pred očima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!”
16 pro eo quod non est recordatus facere misericordiam,
Jer se ne spomenu da čini milosrđe, već proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše čovjeka srca shrvana.
17 et persecutus est hominem inopem et mendicum, et compunctum corde, mortificare.
Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!
18 Et dilexit maledictionem, et veniet ei; et noluit benedictionem, et elongabitur ab eo. Et induit maledictionem sicut vestimentum; et intravit sicut aqua in interiora ejus, et sicut oleum in ossibus ejus.
Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove.
19 Fiat ei sicut vestimentum quo operitur, et sicut zona qua semper præcingitur.
Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše!
20 Hoc opus eorum qui detrahunt mihi apud Dominum, et qui loquuntur mala adversus animam meam.
Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje!
21 Et tu, Domine, Domine, fac mecum propter nomen tuum, quia suavis est misericordia tua.
A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja!
22 Libera me, quia egenus et pauper ego sum, et cor meum conturbatum est intra me.
Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.
23 Sicut umbra cum declinat ablatus sum, et excussus sum sicut locustæ.
K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca.
24 Genua mea infirmata sunt a jejunio, et caro mea immutata est propter oleum.
Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša.
25 Et ego factus sum opprobrium illis; viderunt me, et moverunt capita sua.
Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.
26 Adjuva me, Domine Deus meus; salvum me fac secundum misericordiam tuam.
Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi!
27 Et sciant quia manus tua hæc, et tu, Domine, fecisti eam.
Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo učinio, Jahve!
28 Maledicent illi, et tu benedices: qui insurgunt in me confundantur; servus autem tuus lætabitur.
Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje!
29 Induantur qui detrahunt mihi pudore, et operiantur sicut diploide confusione sua.
Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju!
30 Confitebor Domino nimis in ore meo, et in medio multorum laudabo eum:
Slavit ću Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu
31 quia astitit a dextris pauperis, ut salvam faceret a persequentibus animam meam.]
jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca.
