Proverbiorum 9
1 [Sapientia ædificavit sibi domum: excidit columnas septem.
Premudrost sazida sebi kuæu, i otesa sedam stupova;
2 Immolavit victimas suas, miscuit vinum, et proposuit mensam suam.
Pokla stoku svoju, rastvori vino svoje, i postavi sto svoj.
3 Misit ancillas suas ut vocarent ad arcem et ad mœnia civitatis.
Posla djevojke svoje, te zove svrh visina gradskih:
4 Si quis est parvulus, veniat ad me. Et insipientibus locuta est:
Ko je lud, neka se uvrati ovamo. I bezumnima veli:
5 Venite, comedite panem meum, et bibite vinum quod miscui vobis.
Hodite, jedite hljeba mojega, i pijte vina koje sam rastvorila.
6 Relinquite infantiam, et vivite, et ambulate per vias prudentiæ.]
Ostavite ludost i biæete živi, i idite putem razuma.
7 [Qui erudit derisorem, ipse injuriam sibi facit, et qui arguit impium, sibi maculam generat.
Ko uèi potsmjevaèa, prima sramotu; i ko kori bezbožnika, prima rug.
8 Noli arguere derisorem, ne oderit te: argue sapientem, et diliget te.
Ne karaj potsmjevaèa da ne omrzne na te; karaj mudra, i ljubiæe te.
9 Da sapienti occasionem, et addetur ei sapientia; doce justum, et festinabit accipere.
Kaži mudrome, i biæe još mudriji; pouèi pravednoga, i znaæe više.
10 Principium sapientiæ timor Domini, et scientia sanctorum prudentia.
Poèetak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetijeh stvari razum.
11 Per me enim multiplicabuntur dies tui, et addentur tibi anni vitæ.
Jer æe se mnom umnožiti dani tvoji i dodaæe ti se godine životu.
12 Si sapiens fueris, tibimetipsi eris; si autem illusor, solus portabis malum.]
Ako budeš mudar, sebi æeš biti mudar; ako li budeš potsmjevaè, sam æeš tegliti.
13 [Mulier stulta et clamosa, plenaque illecebris, et nihil omnino sciens,
Žena bezumna plaha je, luda i ništa ne zna;
14 sedit in foribus domus suæ, super sellam in excelso urbis loco,
I sjedi na vratima od kuæe svoje na stolici, na visinama gradskim,
15 ut vocaret transeuntes per viam, et pergentes itinere suo:
Te vièe one koji prolaze, koji idu pravo svojim putem:
16 Qui est parvulus declinet ad me. Et vecordi locuta est:
Ko je lud? neka se uvrati ovamo. I bezumnome govori:
17 Aquæ furtivæ dulciores sunt, et panis absconditus suavior.
Voda je kradena slatka, i hljeb je sakriven ugodan.
