< Proverbiorum 31 >
1 Verba Lamuelis regis. Visio qua erudivit eum mater sua.
Rijeèi cara Lemuila; sabrane rijeèi, kojima ga je uèila mati njegova.
2 [Quid, dilecte mi? quid, dilecte uteri mei? quid, dilecte votorum meorum?
Šta, sine moj, šta, sine utrobe moje, i šta, sine zavjeta mojih?
3 Ne dederis mulieribus substantiam tuam, et divitias tuas ad delendos reges.
Ne daj krjeposti svoje ženama, ni putova svojih onima što satiru careve.
4 Noli regibus, o Lamuel, noli regibus dare vinum, quia nullum secretum est ubi regnat ebrietas;
Nije za careve, Lemuilo, nije za careve da piju vino, ni za knezove da piju silovito piæe,
5 et ne forte bibant, et obliviscantur judiciorum, et mutent causam filiorum pauperis.
Da ne bi pijuæi zaboravio uredbe, i izmijenio pravicu kojemu nevoljniku.
6 Date siceram mœrentibus, et vinum his qui amaro sunt animo.
Podajte silovito piæe onome koji hoæe da propadne, i vino onima koji su tužna srca;
7 Bibant, et obliviscantur egestatis suæ, et doloris sui non recordentur amplius.
Neka se napije i zaboravi svoje siromaštvo, i da se više ne sjeæa svoje muke.
8 Aperi os tuum muto, et causis omnium filiorum qui pertranseunt.
Otvoraj usta svoja za nijemoga, za stvar svijeh namijenjenijeh smrti.
9 Aperi os tuum, decerne quod justum est, et judica inopem et pauperem.]
Otvoraj usta svoja, sudi pravo, daj pravicu nevoljnome i ubogome.
10 [Mulierem fortem quis inveniet? procul et de ultimis finibus pretium ejus.
Ko æe naæi vrsnu ženu? jer vrijedi više nego biser.
11 Confidit in ea cor viri sui, et spoliis non indigebit.
Oslanja se na nju srce muža njezina, i dobitka neæe nedostajati.
12 Reddet ei bonum, et non malum, omnibus diebus vitæ suæ.
Èini mu dobro, a ne zlo, svega vijeka svojega.
13 Quæsivit lanam et linum, et operata est consilia manuum suarum.
Traži vune i lana, i radi po volji rukama svojim.
14 Facta est quasi navis institoris, de longe portans panem suum.
Ona je kao laða trgovaèka, iz daleka donosi hranu svoju.
15 Et de nocte surrexit, deditque prædam domesticis suis, et cibaria ancillis suis.
Ustaje dok je još noæ, daje hranu èeljadi svojoj i posao djevojkama svojim.
16 Consideravit agrum, et emit eum; de fructu manuum suarum plantavit vineam.
Misli o njivi, i uzme je, od rada ruku svojih sadi vinograd.
17 Accinxit fortitudine lumbos suos, et roboravit brachium suum.
Opasuje snagom bedra svoja i krijepi mišice svoje.
18 Gustavit, et vidit quia bona est negotiatio ejus; non extinguetur in nocte lucerna ejus.
Vidi kako joj je dobra radnja, ne gasi joj se noæu žižak.
19 Manum suam misit ad fortia, et digiti ejus apprehenderunt fusum.
Rukama svojima maša se preslice, i prstima svojima drži vreteno.
20 Manum suam aperuit inopi, et palmas suas extendit ad pauperem.
Ruku svoju otvora siromahu, i pruža ruke ubogome.
21 Non timebit domui suæ a frigoribus nivis; omnes enim domestici ejus vestiti sunt duplicibus.
Ne boji se snijega za svoju èeljad, jer sva èeljad njezina ima po dvoje haljine.
22 Stragulatam vestem fecit sibi; byssus et purpura indumentum ejus.
Pokrivaèe sama sebi gradi, tako platno i skerlet odijelo joj je.
23 Nobilis in portis vir ejus, quando sederit cum senatoribus terræ.
Zna se muž njezin na vratima kad sjedi sa starješinama zemaljskim.
24 Sindonem fecit, et vendidit, et cingulum tradidit Chananæo.
Košulje gradi i prodaje, i pojase daje trgovcu.
25 Fortitudo et decor indumentum ejus, et ridebit in die novissimo.
Odijelo joj je krjepost i ljepota, i osmijeva se na vrijeme koje ide.
26 Os suum aperuit sapientiæ, et lex clementiæ in lingua ejus.
Usta svoja otvora mudro i na jeziku joj je nauka blaga.
27 Consideravit semitas domus suæ, et panem otiosa non comedit.
Pazi na vladanje èeljadi svoje, i hljeba u lijenosti ne jede.
28 Surrexerunt filii ejus, et beatissimam prædicaverunt; vir ejus, et laudavit eam.
Sinovi njezini podižu se i blagosiljaju je; muž njezin takoðer hvali je;
29 Multæ filiæ congregaverunt divitias; tu supergressa es universas.
Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih nadvišuješ sve.
30 Fallax gratia, et vana est pulchritudo: mulier timens Dominum, ipsa laudabitur.
Ljupkost je prijevarna i ljepota tašta; žena koja se boji Gospoda, ona zaslužuje pohvalu.
31 Date ei de fructu manuum suarum, et laudent eam in portis opera ejus.]
Podajte joj od ploda ruku njezinijeh, i neka je hvale na vratima djela njezina.