Proverbiorum 19
1 [Melior est pauper qui ambulat in simplicitate sua quam dives torquens labia sua, et insipiens.
Siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj bolji je nego opaki usnama svojim, koji je bezuman.
2 Ubi non est scientia animæ, non est bonum, et qui festinus est pedibus offendet.
Kad je duša bez znanja, nije dobro; i ko je brzijeh nogu, spotièe se.
3 Stultitia hominis supplantat gressus ejus, et contra Deum fervet animo suo.
Ludost èovjeèija prevraæa put njegov, a srce se njegovo gnjevi na Gospoda.
4 Divitiæ addunt amicos plurimos; a paupere autem et hi quos habuit separantur.
Bogatstvo pribavlja mnogo prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov.
5 Testis falsus non erit impunitus, et qui mendacia loquitur non effugiet.
Lažan svjedok neæe ostati bez kara, i ko govori laž, neæe uteæi.
6 Multi colunt personam potentis, et amici sunt dona tribuentis.
Mnogi ugaðaju knezu, i svak je prijatelj èovjeku podatljivu.
7 Fratres hominis pauperis oderunt eum; insuper et amici procul recesserunt ab eo.] [Qui tantum verba sectatur nihil habebit;
Na siromaha mrze sva braæa njegova, još više se prijatelji njegovi udaljuju od njega; vièe za njima, ali ih nema.
8 qui autem possessor est mentis diligit animam suam, et custos prudentiæ inveniet bona.
Ko pribavlja razum, ljubi dušu svoju; i ko pazi na mudrost, naæi æe dobro.
9 Falsus testis non erit impunitus, et qui loquitur mendacia peribit.
Svjedok lažan neæe ostati bez kara, i ko govori laž, poginuæe.
10 Non decent stultum deliciæ, nec servum dominari principibus.
Ne dolikuju bezumnom miline, ni sluzi da vlada knezovima.
11 Doctrina viri per patientiam noscitur, et gloria ejus est iniqua prætergredi.
Razum zadržava èovjeka od gnjeva, i èast mu je mimoiæi krivicu.
12 Sicut fremitus leonis, ita et regis ira, et sicut ros super herbam, ita et hilaritas ejus.
Careva je srdnja kao rika mladoga lava, i ljubav je njegova kao rosa travi.
13 Dolor patris filius stultus, et tecta jugiter perstillantia litigiosa mulier.
Bezuman je sin muka ocu svojemu, i svadljivost ženina neprestano prokisivanje.
14 Domus et divitiæ dantur a parentibus; a Domino autem proprie uxor prudens.
Kuæa i imanje našljeðuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena.
15 Pigredo immittit soporem, et anima dissoluta esuriet.
Lijenost navodi tvrd san, i nemarljiva duša gladovaæe.
16 Qui custodit mandatum custodit animam suam; qui autem negligit viam suam mortificabitur.
Ko drži zapovijesti, èuva dušu svoju; a ko ne mari za putove svoje, poginuæe.
17 Fœneratur Domino qui miseretur pauperis, et vicissitudinem suam reddet ei.
Gospodu pozaima ko poklanja siromahu, i platiæe mu za dobro njegovo.
18 Erudi filium tuum; ne desperes: ad interfectionem autem ejus ne ponas animam tuam.
Karaj sina svojega dokle ima nadanja, i na pogibao njegovu da ne prašta duša tvoja.
19 Qui impatiens est sustinebit damnum, et cum rapuerit, aliud apponet.
Velik gnjev pokazuj kad praštaš kar, i kad oprostiš, poslije veæma pokaraj.
20 Audi consilium, et suscipe disciplinam, ut sis sapiens in novissimis tuis.
Slušaj svjet i primaj nastavu, da poslije budeš mudar.
21 Multæ cogitationes in corde viri; voluntas autem Domini permanebit.
Mnogo ima misli u srcu èovjeèijem, ali što Gospod naumi ono æe ostati.
22 Homo indigens misericors est, et melior est pauper quam vir mendax.
Želja èovjeku treba da je da èini milost, a bolji je siromah nego laža.
23 Timor Domini ad vitam, et in plenitudine commorabitur absque visitatione pessima.]
Strah je Gospodnji na život; u koga je on, boravi sit, niti ga pohodi zlo.
24 [Abscondit piger manum suam sub ascella, nec ad os suum applicat eam.
Ljenivac krije ruku svoju u njedra, ni k ustima svojim ne prinosi je.
25 Pestilente flagellato stultus sapientior erit; si autem corripueris sapientem, intelliget disciplinam.
Udri potsmjevaèa da ludi omudra, i razumnoga nakaraj da razumije nauku.
26 Qui affligit patrem, et fugat matrem, ignominiosus est et infelix.
Sin sramotan i prijekoran upropašæuje oca i odgoni mater.
27 Non cesses, fili, audire doctrinam, nec ignores sermones scientiæ.
Nemoj, sine, slušati nauke koja odvodi od rijeèi razumnijeh.
28 Testis iniquus deridet judicium, et os impiorum devorat iniquitatem.
Nevaljao svjedok potsmijeva se pravdi, i usta bezbožnièka proždiru nepravdu.
29 Parata sunt derisoribus judicia, et mallei percutientes stultorum corporibus.]
Gotovi su potsmjevaèima sudovi i bezumnicima boj na leða.
