Proverbiorum 16
1 [Hominis est animam præparare, et Domini gubernare linguam.
Čovjek snuje u srcu, a od Jahve je što će jezik odgovoriti.
2 Omnes viæ hominis patent oculis ejus; spirituum ponderator est Dominus.
Čovjeku se svi njegovi putovi čine čisti, a Jahve ispituje duhove.
3 Revela Domino opera tua, et dirigentur cogitationes tuæ.
Prepusti Jahvi svoja djela, i tvoje će se namisli ostvariti.
4 Universa propter semetipsum operatus est Dominus; impium quoque ad diem malum.
Jahve je sve stvorio u svoju svrhu, pa i opakoga za dan zli.
5 Abominatio Domini est omnis arrogans; etiamsi manus ad manum fuerit, non est innocens. Initium viæ bonæ facere justitiam; accepta est autem apud Deum magis quam immolare hostias.
Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne.
6 Misericordia et veritate redimitur iniquitas, et in timore Domini declinatur a malo.
Ljubavlju se i vjernošću pomiruje krivnja, i strahom se Gospodnjim uklanja zlo.
7 Cum placuerint Domino viæ hominis, inimicos quoque ejus convertet ad pacem.
Kad su Jahvi mili putovi čovječji, i neprijatelje njegove miri s njim.
8 Melius est parum cum justitia quam multi fructus cum iniquitate.
Bolje je malo s pravednošću nego veliki dohoci s nepravdom.
9 Cor hominis disponit viam suam, sed Domini est dirigere gressus ejus.]
Srce čovječje smišlja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove.
10 [Divinatio in labiis regis; in judicio non errabit os ejus.
Proročanstvo je na usnama kraljevim: u osudi se njegova usta neće ogriješiti.
11 Pondus et statera judicia Domini sunt, et opera ejus omnes lapides sacculi.
Mjere i tezulje pripadaju Jahvi; njegovo su djelo i svi utezi.
12 Abominabiles regi qui agunt impie, quoniam justitia firmatur solium.
Mrsko je kraljevima počiniti opačinu, jer se pravdom utvrđuje prijestolje.
13 Voluntas regum labia justa; qui recta loquitur diligetur.
Mile su kraljevima usne pravedne i oni ljube onog koji govori pravo.
14 Indignatio regis nuntii mortis, et vir sapiens placabit eam.
Jarost je kraljeva vjesnik smrti ali je mudar čovjek ublaži.
15 In hilaritate vultus regis vita, et clementia ejus quasi imber serotinus.]
U kraljevu je vedru licu život, i njegova je milost kao oblak s kišom proljetnom.
16 [Posside sapientiam, quia auro melior est, et acquire prudentiam, quia pretiosior est argento.
Probitačnije je steći mudrost nego zlato, i stjecati razbor dragocjenije je nego srebro.
17 Semita justorum declinat mala; custos animæ suæ servat viam suam.
Životni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put, čuva život svoj.
18 Contritionem præcedit superbia, et ante ruinam exaltatur spiritus.
Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost.
19 Melius est humiliari cum mitibus quam dividere spolia cum superbis.
Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima.
20 Eruditus in verbo reperiet bona, et qui sperat in Domino beatus est.
Tko pazi na riječ, nalazi sreću, i tko se uzda u Jahvu, blago njemu.
21 Qui sapiens est corde appellabitur prudens, et qui dulcis eloquio majora percipiet.
Mudar srcem naziva se razumnim i prijazne usne uvećavaju znanje.
22 Fons vitæ eruditio possidentis; doctrina stultorum fatuitas.]
Izvor je životni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna njihova ludost.
23 [Cor sapientis erudiet os ejus, et labiis ejus addet gratiam.
Mudračev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umnožava.
24 Favus mellis composita verba; dulcedo animæ sanitas ossium.
Saće meda riječi su ljupke, slatke duši i lijek kostima.
25 Est via quæ videtur homini recta, et novissima ejus ducunt ad mortem.
Neki se put čini čovjeku prav, a na kraju vodi k smrti.
26 Anima laborantis laborat sibi, quia compulit eum os suum.
Radnikova glad radi za nj; jer ga tjeraju usta njegova.
27 Vir impius fodit malum, et in labiis ejus ignis ardescit.
Bezočnik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni.
28 Homo perversus suscitat lites, et verbosus separat principes.
Himben čovjek zameće svađu i klevetnik razdor među prijatelje.
29 Vir iniquus lactat amicum suum, et ducit eum per viam non bonam.
Nasilnik zavodi bližnjega svoga i navodi ga na rđav put.
30 Qui attonitis oculis cogitat prava, mordens labia sua perficit malum.
Tko očima namiguje, himbu smišlja, a tko usne stišće, već je smislio pakost.
31 Corona dignitatis senectus, quæ in viis justitiæ reperietur.
Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti.
32 Melior est patiens viro forti, et qui dominatur animo suo expugnatore urbium.
Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.
33 Sortes mittuntur in sinum, sed a Domino temperantur.]
U krilo plašta baca se kocka, ali je od Jahve svaka odluka.
