Lucam 22
1 Appropinquabat autem dies festus azymorum, qui dicitur Pascha:
Avili paše e Pasha savi sas prvo đes katar o prazniko e bi kvascošće mangrengo.
2 et quærebant principes sacerdotum, et scribæ, quomodo Jesum interficerent: timebant vero plebem.
E šorvale rašaja thaj e sikavne e Mojsiješće zakonestar rodenas sar te mudaren e Isuse. Ali daranas katar o them.
3 Intravit autem Satanas in Judam, qui cognominabatur Iscariotes, unum de duodecim:
Askal o beng dijas ando Juda andar o gav Iskariot, jek katar e dešuduj e Isusešće apostolurja.
4 et abiit, et locutus est cum principibus sacerdotum, et magistratibus, quemadmodum illum traderet eis.
Vo đelo thaj dogovorisajlo e šorvale rašajenca thaj e Hramske stražarenca sar te predail lenđe e Isuse.
5 Et gavisi sunt, et pacti sunt pecuniam illi dare.
A von, kana ašundine, raduisajle thaj obećisardine kaj dena les love.
6 Et spopondit, et quærebat opportunitatem ut traderet illum sine turbis.
O Juda pristanisardas thaj katar askal počnisarda te rodel lačhi vrjama te izdail e Isuse lenđe, a te na dićhel o them.
7 Venit autem dies azymorum, in qua necesse erat occidi pascha.
Kana avilo o prvo đes katar o prazniko e bikvascošće mangrengo, ande savo trubujasas te žrtvujil pe o bakhro palo prazniko e pasha.
8 Et misit Petrum et Joannem, dicens: Euntes parate nobis pascha, ut manducemus.
O Isus bičhalda e Petre thaj e Jovano thaj phendas lenđe: “Hajde džan thaj pripremin amenđe te has e pasha.”
9 At illi dixerunt: Ubi vis paremus?
A e učenikurja phučline les: “Kaj kames te pripremis lat?”
10 Et dixit ad eos: Ecce introëuntibus vobis in civitatem occurret vobis homo quidam amphoram aquæ portans: sequimini eum in domum, in quam intrat,
A vo phendas lenđe: “Ake, čim den ando gav malavela tumen o manuš savo inđarel paj ando bokali. Teljaren pale leste ando ćher savo vo del
11 et dicetis patrifamilias domus: Dicit tibi Magister: Ubi est diversorium, ubi pascha cum discipulis meis manducem?
thaj roden e domaćine ande godova ćher thaj phenen lešće: ‘O sikavno phučel ande savi soba šaj hal e pashalno večera pire učenikonenca?’
12 Et ipse ostendet vobis cœnaculum magnum stratum, et ibi parate.
Vo sikavela tumenđe e bari soba po sprato. Okote pripremin.”
13 Euntes autem invenerunt sicut dixit illis, et paraverunt pascha.
E učenikurja đele ando gav thaj arakhline sa sar o Isus phendas lenđe thaj okote pripremisardine e pashalno večera.
14 Et cum facta esset hora, discubuit, et duodecim apostoli cum eo.
Kana avili e vrjama pale večera, o Isus lija than pale sinija e apostolenca.
15 Et ait illis: Desiderio desideravi hoc pascha manducare vobiscum, antequam patiar.
Askal phendas lenđe: “Saste ileja čeznisardem te hava tumenca akaja pashalno večera majsigo nego so aven mungre muke.
16 Dico enim vobis, quia ex hoc non manducabo illud, donec impleatur in regno Dei.
Kaj phenav tumenđe, či majbut hava e pashalno večera dok či pherdol laći svrha ande Devlesko carstvo.”
17 Et accepto calice gratias egit, et dixit: Accipite, et dividite inter vos.
Lijas o tahtaj e molasa, zahvalisarda e Devlešće thaj phendas: “Len thaj razdelin maškar tumende.
18 Dico enim vobis quod non bibam de generatione vitis donec regnum Dei veniat.
Kaj, phenav tumenđe: či majbut pijava mol sa dži ke okova đes kana pijava tumenca nevi mol ando carstvo mungre Dadesko.”
19 Et accepto pane gratias egit, et fregit, et dedit eis, dicens: Hoc est corpus meum, quod pro vobis datur: hoc facite in meam commemorationem.
Askal o Isus lija o mangro, zahvalisarda e Devlešće pale leste, phagla les thaj dija pire učenikonenđe thaj phendas: “Akava si mungro telo savo delpe pale tumende. Akava ćeren manđe po spomen.”
20 Similiter et calicem, postquam cœnavit, dicens: Hic est calix novum testamentum in sanguine meo, qui pro vobis fundetur.
Gajda lija vo o tahtaj posle e večera thaj phendas: “Akava tahtaj si Nevo savez ande mungro rat, savo čhordol pale tumende.”
21 Verumtamen ecce manus tradentis me, mecum est in mensa.
“Ali ake, mungro izdajniko bešel manca pale sinija.
22 Et quidem Filius hominis, secundum quod definitum est, vadit: verumtamen væ homini illi per quem tradetur.
Me o Čhavo e Manušesko, moraš te merav sar si odredime, ali jao okolešće savo izdaila man!”
23 Et ipsi cœperunt quærere inter se quis esset ex eis qui hoc facturus esset.
A e učenikurja pe godova počnisardine te phučen pe ko maškar lende šaj avilosas godova.
24 Facta est autem et contentio inter eos, quis eorum videretur esse major.
Askal e učenikurja počnisardine te prepirin pe maškar pende ko si lendar majbaro.
25 Dixit autem eis: Reges gentium dominantur eorum: et qui potestatem habent super eos, benefici vocantur.
A o Isus phendas lenđe: “E carurja akale themešće gospodarin pe pire thema thaj okola saven si vlast pe thema kamen te o them phenel pale lende kaj si lačhe.
26 Vos autem non sic: sed qui major est in vobis, fiat sicut minor: et qui præcessor est, sicut ministrator.
Ali tumen na ćeren gajda! Naprotiv, okova savo si majbaro maškar tumende, neka avel majcikno, a o vođa sago okova kaj služil.
27 Nam quis major est, qui recumbit, an qui ministrat? nonne qui recumbit? Ego autem in medio vestrum sum, sicut qui ministrat:
Kaj ko si majbaro? Okova savo bešel pale sinija ili okova savo služil les? Dali naj okova savo si pale sinija? A me ake služiv maškar tumende.
28 vos autem estis, qui permansistis mecum in tentationibus meis.
Ačhiline manđe verne ande mungre kušnje.
29 Et ego dispono vobis sicut disposuit mihi Pater meus regnum,
Zato dav tumen ando nasledstvo e carosko čast kaj man dija lat mungro Dad
30 ut edatis et bibatis super mensam meam in regno meo, et sedeatis super thronos judicantes duodecim tribus Israël.
te han thaj te pijen pale mungri sinija ande mungro Carstvo thaj te bešen pe prestolja te sudin e dešuduj plemenurja e Izraelošće.”
31 Ait autem Dominus: Simon, Simon, ecce Satanas expetivit vos ut cribraret sicut triticum:
A o Isus phendas: “Simone! Simone! Ake o Sotona rodel katar o Del te probil tumaro paćipe ande mande. Zato rešetila tumen sago o điv kroz o sito.
32 ego autem rogavi pro te ut non deficiat fides tua: et tu aliquando conversus, confirma fratres tuos.
Ali me molisajlem pale tute te ćiro paćipe ande mande ačhel. A kana palem boldeja tu mande, učvrsti ćire phralen.”
33 Qui dixit ei: Domine, tecum paratus sum et in carcerem et in mortem ire.
O Petar phendas lešće: “Gospode, spremno sem tusa te džav vi ande tamnica vi ando smrto.”
34 At ille dixit: Dico tibi, Petre, non cantabit hodie gallus, donec ter abneges nosse me. Et dixit eis:
A o Isus phendas lešće: “Phenav tuće Petre, ađes ni o bašno či oglasila pes a tu trin drom hohaveja kaj či pindžares man.”
35 Quando misi vos sine sacculo, et pera, et calceamentis, numquid aliquid defuit vobis?
Thaj phendas: “Kana bičhaldem tumen po drom bi lovengo, bi trastako thaj bi sandalengo, dali falilas tumenđe vareso?” A von phendine: “Khanči či falilas amenđe.”
36 At illi dixerunt: Nihil. Dixit ergo eis: Sed nunc qui habet sacculum, tollat; similiter et peram: et qui non habet, vendat tunicam suam et emat gladium.
Ali akana phendas lenđe: “Kas si love, neka lel len pesa! Isto gajda vi e trasta! A kas naj mačo, neka bićinel pire gada thaj nek ćinel pešće mačo.
37 Dico enim vobis, quoniam adhuc hoc quod scriptum est, oportet impleri in me: Et cum iniquis deputatus est. Etenim ea quæ sunt de me finem habent.
Kaj phenav tumenđe, moraš te pherdol pe mande okova so si ramome ando Sveto lil: ‘Ubrojime si maškar e zločincurja’, kaj sa so e prorokurja ramosardine pale mande pherdolape.”
38 At illi dixerunt: Domine, ecce duo gladii hic. At ille dixit eis: Satis est.
Von phendine lešće: “Gospode, ake akate si amen duj mačurja!” A o Isus phendas lenđe: “Dosta si!”
39 Et egressus ibat secundum consuetudinem in monte Olivarum. Secuti sunt autem illum et discipuli.
Askal inkljisto okotar thaj po običaj uputisajlo pe maslinsko gora. Pale leste teljardine vi lešće učenikurja.
40 Et cum pervenisset ad locum, dixit illis: Orate ne intretis in tentationem.
Kana areslo okote phendas lenđe: “Molin tumen te na peren ande kušnja!”
41 Et ipse avulsus est ab eis quantum jactus est lapidis: et positis genibus orabat,
Pale godova đelo majdur lendar kozom šaj čhudel pe o bar thaj pelo pe pire koča thaj molisajlo:
42 dicens: Pater, si vis, transfer calicem istum a me: verumtamen non mea voluntas, sed tua fiat.
“Dade! Ako kames, le mandar akava tahtaj patnje. Ali na te avel mungri nego ćiri volja!”
43 Apparuit autem illi angelus de cælo, confortans eum. Et factus in agonia, prolixius orabat.
A askal sikadilo lešće o anđelo andar o nebo te ohrabril les.
44 Et factus est sudor ejus sicut guttæ sanguinis decurrentis in terram.
A o Isus sa majzurale molilas pe, ande smrtno muka, a o znojo pe leste postanisardas sago kapljice e ratešće save perenas pe phuv.
45 Et cum surrexisset ab oratione et venisset ad discipulos suos, invenit eos dormientes præ tristitia.
Uštilo katar e molitva, bolda pe ke učenikurja thaj arakhla len sar soven, iscrpime katar e žalost.
46 Et ait illis: Quid dormitis? surgite, orate, ne intretis in tentationem.
Pa phendas lenđe: “Sostar soven? Ušten! Molin tumen te na peren ande kušnje!”
47 Adhuc eo loquente, ecce turba: et qui vocabatur Judas, unus de duodecim, antecedebat eos, et appropinquavit Jesu ut oscularetur eum.
Dok o Isus još ćerelas svato, avilo o them thaj angle lende o Juda jek katar e dešuduj učenikurja. Vo avilo paše ko Isus thaj kamla te čumidel les.
48 Jesus autem dixit illi: Juda, osculo Filium hominis tradis?
A o Isus phendas lešće: “Juda, zar e poljupceja kames te izdais man, e Manušešće Čhave?”
49 Videntes autem hi qui circa ipsum erant, quod futurum erat, dixerunt ei: Domine, si percutimus in gladio?
A kana e ostale učenikurja dikhline so si, phučline: “Gospode, te napadnis len e mačesa?”
50 Et percussit unus ex illis servum principis sacerdotum, et amputavit auriculam ejus dexteram.
A jek lendar zamahnisardas e mačesa pe šorvale rašajesko sluga thaj čhinda lesko desno kan.
51 Respondens autem Jesus, ait: Sinite usque huc. Et cum tetigisset auriculam ejus, sanavit eum.
A o Isus phendas: “Mućen len te ćeren godova! Na oduprin tumen majbut!” Askal čhuta o vas pe lesko kan thaj sastarda les.
52 Dixit autem Jesus ad eos qui venerant ad se principes sacerdotum, et magistratus templi, et seniores: Quasi ad latronem existis cum gladiis et fustibus?
Askal o Isus phendas e manušenđe save aviline te astaren les, e šorvale rašajenđe, e hramske stražarenđe thaj e židovske starešinenđe: “Sago po pobunjeniko aviline pe mande e mačonenca thaj e rovljenca!
53 Cum quotidie vobiscum fuerim in templo, non extendistis manus in me: sed hæc est hora vestra, et potestas tenebrarum.
Sostar či astardine man ando Hramo? Svako đes semas okote tumenca. Ali akava si tumaro časo thaj vladil e tama.”
54 Comprehendentes autem eum, duxerunt ad domum principis sacerdotum: Petrus vero sequebatur a longe.
Astardine e Isuse thaj inđardine les ando ćher e šorvale rašajesko. A o Petar dadural džalas pale leste.
55 Accenso autem igne in medio atrii et circumsedentibus illis, erat Petrus in medio eorum.
A e stražarja maškare ande avlija astardine jag thaj bešline okolo late. A o Petar bešlo maškar lende.
56 Quem cum vidisset ancilla quædam sedentem ad lumen, et eum fuisset intuita, dixit: Et hic cum illo erat.
Varesavi sluškinja dikhla les kaj bešel paše jag, oštro dikhla pe leste thaj phendas: “Vi akava sas e lesa!”
57 At ille negavit eum, dicens: Mulier, non novi illum.
A o Petar hohadas: “Manušnjije pa me či pindžarav les.”
58 Et post pusillum alius videns eum, dixit: Et tu de illis es. Petrus vero ait: O homo, non sum.
Nedugo pale godova još vareko lija les sama thaj phendas: “Vi tu san jek lendar!” A o Petar phendas: “Naj sem, manušeja!”
59 Et intervallo facto quasi horæ unius, alius quidam affirmabat, dicens: Vere et hic cum illo erat: nam et Galilæus est.
Kana nakhlo varekaj katar jek sato, vareko aver odlučno phendas: “Vi akava sas čačes lesa! Pa Galilejco si!”
60 Et ait Petrus: Homo, nescio quid dicis. Et continuo, adhuc illo loquente, cantavit gallus.
A o Petar phendas: “Manušeja, či džanav so phenes!” Isto časo dok još motholas, oglasisajlo o bašno.
61 Et conversus Dominus respexit Petrum, et recordatus est Petrus verbi Domini, sicut dixerat: Quia priusquam gallus cantet, ter me negabis.
Askal o Gospod bolda pe thaj dikhla po Petar, a o Petar dija pe gođi ke alava e Gosodešće, save phendas lešće: “Phenav tuće još akaja rjat majsigo nego so o bašno ašundol, trin drom hohaveja kaj či pindžares man.”
62 Et egressus foras Petrus flevit amare.
O Petar inkljisto andar e avlija thaj zurale rujas.
63 Et viri qui tenebant illum, illudebant ei, cædentes.
A e čuvarja počnisardine te maren e Isuse thaj te maren muj lestar
64 Et velaverunt eum, et percutiebant faciem ejus: et interrogabant eum, dicentes: Prophetiza, quis est, qui te percussit?
Učhardine lešće jakha thaj phenenas lešće: “Prorokuisar ko dija tut dab!”
65 Et alia multa blasphemantes dicebant in eum.
Thaj but aver podrugljive alava phenenas lešće.
66 Et ut factus est dies, convenerunt seniores plebis, et principes sacerdotum, et scribæ, et duxerunt illum in concilium suum, dicentes: Si tu es Christus, dic nobis.
A kana svanosardas o đes, ćida pes o starešinstvo e themesko, e šorvale rašaja thaj e sikavne e Mojsiješće zakonestar thaj andine e Isuse anglo baro židovsko veće.
67 Et ait illis: Si vobis dixero, non credetis mihi:
Von phendine lešće: “Ako san tu o Hristo, phen amenđe godova!” A o Isus phendas lenđe: “Ako phenav tumenđe, či paćana manđe.
68 si autem et interrogavero, non respondebitis mihi, neque dimittetis.
Ako phučav tumen dali sem me o Hristo, či odgovorina manđe.
69 Ex hoc autem erit Filius hominis sedens a dextris virtutis Dei.
Ali katar akana me, o Čhavo e Manušesko, bešava po počasno than pašo svemogućo Del.”
70 Dixerunt autem omnes: Tu ergo es Filius Dei? Qui ait: Vos dicitis, quia ego sum.
Pe godova savora phendine: “Tu dakle tvrdis kaj san o Čhavo e Devlesko!” Vo phendas lenđe: “Tumen korkoro pravo phenen! Me sem!”
71 At illi dixerunt: Quid adhuc desideramus testimonium? ipsi enim audivimus de ore ejus.
Pe godova von phendine: “Či trubul amen majbut dokaz. Korkoro ašundam andar lesko muj!”
