Lucam 1
1 Quoniam quidem multi conati sunt ordinare narrationem, quæ in nobis completæ sunt, rerum:
Buduæi da mnogi poèeše opisivati dogaðaje koji se ispuniše meðu nama,
2 sicut tradiderunt nobis, qui ab initio ipsi viderunt, et ministri fuerunt sermonis:
Kao što nam predaše koji isprva sami vidješe i sluge rijeèi biše:
3 visum est et mihi, assecuto omnia a principio diligenter, ex ordine tibi scribere, optime Theophile,
Namislih i ja, ispitavši sve od poèetka, po redu pisati tebi, èestiti Teofile,
4 ut cognoscas eorum verborum, de quibus eruditus es, veritatem.
Da poznaš temelj onijeh rijeèi kojima si se nauèio.
5 Fuit in diebus Herodis, regis Judææ, sacerdos quidam nomine Zacharias de vice Abia, et uxor illius de filiabus Aaron, et nomen ejus Elisabeth.
U vrijeme Iroda cara Judejskoga bijaše neki sveštenik od reda Avijna, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronova, po imenu Jelisaveta.
6 Erant autem justi ambo ante Deum, incedentes in omnibus mandatis et justificationibus Domini sine querela.
A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane.
7 Et non erat illis filius, eo quod esset Elisabeth sterilis, et ambo processissent in diebus suis.
I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje veæ stari.
8 Factum est autem, cum sacerdotio fungeretur in ordine vicis suæ ante Deum,
I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom,
9 secundum consuetudinem sacerdotii, sorte exiit ut incensum poneret, ingressus in templum Domini:
Da po obièaju sveštenstva doðe na njega da iziðe u crkvu Gospodnju da kadi.
10 et omnis multitudo populi erat orans foris hora incensi.
I sve mnoštvo naroda bijaše napolju i moljaše se Bogu u vrijeme kaðenja.
11 Apparuit autem illi angelus Domini, stans a dextris altaris incensi.
A njemu se pokaza anðeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionoga.
12 Et Zacharias turbatus est videns, et timor irruit super eum.
I kad ga vidje Zarija uplaši se i strah napade na nj.
13 Ait autem ad illum angelus: Ne timeas, Zacharia, quoniam exaudita est deprecatio tua: et uxor tua Elisabeth pariet tibi filium, et vocabis nomen ejus Joannem:
A anðeo reèe mu: ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiæe ti sina, i nadjeni mu ime Jovan.
14 et erit gaudium tibi, et exsultatio, et multi in nativitate ejus gaudebunt:
I biæe tebi radost i veselje, i mnogi æe se obradovati njegovu roðenju.
15 erit enim magnus coram Domino: et vinum et siceram non bibet, et Spiritu Sancto replebitur adhuc ex utero matris suæ:
Jer æe biti veliki pred Bogom, i neæe piti vina i sikera; i napuniæe se Duha svetoga još u utrobi matere svoje;
16 et multos filiorum Israël convertet ad Dominum Deum ipsorum:
I mnoge æe sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome;
17 et ipse præcedet ante illum in spiritu et virtute Eliæ: ut convertat corda patrum in filios, et incredulos ad prudentiam justorum, parare Domino plebem perfectam.
I on æe naprijed doæi pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci, i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.
18 Et dixit Zacharias ad angelum: Unde hoc sciam? ego enim sum senex, et uxor mea processit in diebus suis.
I reèe Zarija anðelu: po èemu æu ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita.
19 Et respondens angelus dixit ei: Ego sum Gabriel, qui asto ante Deum: et missus sum loqui ad te, et hæc tibi evangelizare.
I odgovarajuæi anðeo reèe mu: ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.
20 Et ecce eris tacens, et non poteris loqui usque in diem quo hæc fiant, pro eo quod non credidisti verbis meis, quæ implebuntur in tempore suo.
I evo, onijemiæeš i neæeš moæi govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojim rijeèima koje æe se zbiti u svoje vrijeme.
21 Et erat plebs exspectans Zachariam: et mirabantur quod tardaret ipse in templo.
I narod èekaše Zariju, i èuðahu se što se zabavi u crkvi.
22 Egressus autem non poterat loqui ad illos, et cognoverunt quod visionem vidisset in templo. Et ipse erat innuens illis, et permansit mutus.
A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem.
23 Et factum est, ut impleti sunt dies officii ejus, abiit in domum suam:
I kad se navršiše dani njegove službe otide kuæi svojoj.
24 post hos autem dies concepit Elisabeth uxor ejus, et occultabat se mensibus quinque, dicens:
A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreæi:
25 Quia sic fecit mihi Dominus in diebus, quibus respexit auferre opprobrium meum inter homines.
Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora meðu ljudima.
26 In mense autem sexto, missus est angelus Gabriel a Deo in civitatem Galilææ, cui nomen Nazareth,
A u šesti mjesec posla Bog anðela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret
27 ad virginem desponsatam viro, cui nomen erat Joseph, de domo David: et nomen virginis Maria.
K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija.
28 Et ingressus angelus ad eam dixit: Ave gratia plena: Dominus tecum: benedicta tu in mulieribus.
I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama.
29 Quæ cum audisset, turbata est in sermone ejus, et cogitabat qualis esset ista salutatio.
A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav?
30 Et ait angelus ei: Ne timeas, Maria: invenisti enim gratiam apud Deum.
I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga.
31 Ecce concipies in utero, et paries filium, et vocabis nomen ejus Jesum:
I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus.
32 hic erit magnus, et Filius Altissimi vocabitur, et dabit illi Dominus Deus sedem David patris ejus:
On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova;
I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja. (aiōn g165)
34 Dixit autem Maria ad angelum: Quomodo fiet istud, quoniam virum non cognosco?
A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža?
35 Et respondens angelus dixit ei: Spiritus Sanctus superveniet in te, et virtus Altissimi obumbrabit tibi. Ideoque et quod nascetur ex te sanctum, vocabitur Filius Dei.
I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij.
36 Et ecce Elisabeth cognata tua, et ipsa concepit filium in senectute sua: et hic mensis sextus est illi, quæ vocatur sterilis:
I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom.
37 quia non erit impossibile apud Deum omne verbum.
Jer u Boga sve je moguæe što reèe.
38 Dixit autem Maria: Ecce ancilla Domini: fiat mihi secundum verbum tuum. Et discessit ab illa angelus.
A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje.
39 Exsurgens autem Maria in diebus illis, abiit in montana cum festinatione, in civitatem Juda:
A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin.
40 et intravit in domum Zachariæ, et salutavit Elisabeth.
I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom.
41 Et factum est, ut audivit salutationem Mariæ Elisabeth, exsultavit infans in utero ejus: et repleta est Spiritu Sancto Elisabeth:
I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,
42 et exclamavit voce magna, et dixit: Benedicta tu inter mulieres, et benedictus fructus ventris tui.
I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje.
43 Et unde hoc mihi, ut veniat mater Domini mei ad me?
I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni?
44 Ecce enim ut facta est vox salutationis tuæ in auribus meis, exsultavit in gaudio infans in utero meo.
Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj.
45 Et beata, quæ credidisti, quoniam perficientur ea, quæ dicta sunt tibi a Domino.
I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod.
46 Et ait Maria: [Magnificat anima mea Dominum:
I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda;
47 et exsultavit spiritus meus in Deo salutari meo.
I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,
48 Quia respexit humilitatem ancillæ suæ: ecce enim ex hoc beatam me dicent omnes generationes,
Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji;
49 quia fecit mihi magna qui potens est: et sanctum nomen ejus,
Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo;
50 et misericordia ejus a progenie in progenies timentibus eum.
I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje.
51 Fecit potentiam in brachio suo: dispersit superbos mente cordis sui.
Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova.
52 Deposuit potentes de sede, et exaltavit humiles.
Zbaci silne s prijestola, i podiže ponižene.
53 Esurientes implevit bonis: et divites dimisit inanes.
Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.
54 Suscepit Israël puerum suum, recordatus misericordiæ suæ:
Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti;
Kao što govori ocima našijem, Avraamu i sjemenu njegovu dovijeka. (aiōn g165)
56 Mansit autem Maria cum illa quasi mensibus tribus: et reversa est in domum suam.
Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj.
57 Elisabeth autem impletum est tempus pariendi, et peperit filium.
A Jelisaveti doðe vrijeme da rodi, i rodi sina.
58 Et audierunt vicini et cognati ejus quia magnificavit Dominus misericordiam suam cum illa, et congratulabantur ei.
I èuše njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.
59 Et factum est in die octavo, venerunt circumcidere puerum, et vocabant eum nomine patris sui Zachariam.
I u osmi dan doðoše da obrežu dijete, i šæadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija.
60 Et respondens mater ejus, dixit: Nequaquam, sed vocabitur Joannes.
I odgovarajuæi mati njegova reèe: ne, nego da bude Jovan.
61 Et dixerunt ad illam: Quia nemo est in cognatione tua, qui vocetur hoc nomine.
I rekoše joj: nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime.
62 Innuebant autem patri ejus, quem vellet vocari eum.
I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime.
63 Et postulans pugillarem scripsit, dicens: Joannes est nomen ejus. Et mirati sunt universi.
I zaiskavši dašèicu, napisa govoreæi: Jovan mu je ime. I zaèudiše se svi.
64 Apertum est autem illico os ejus, et lingua ejus, et loquebatur benedicens Deum.
I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleæi Boga.
65 Et factus est timor super omnes vicinos eorum: et super omnia montana Judææ divulgabantur omnia verba hæc:
I uðe strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav dogaðaj.
66 et posuerunt omnes qui audierant in corde suo, dicentes: Quis, putas, puer iste erit? etenim manus Domini erat cum illo.
I svi koji èuše metnuše u srce svoje govoreæi: šta æe biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim.
67 Et Zacharias pater ejus repletus est Spiritu Sancto: et prophetavit, dicens:
I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govoreæi:
68 [Benedictus Dominus Deus Israël, quia visitavit, et fecit redemptionem plebis suæ:
Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj,
69 et erexit cornu salutis nobis in domo David pueri sui,
I podiže nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega,
Kao što govori ustima svetijeh proroka svojijeh od vijeka (aiōn g165)
71 salutem ex inimicis nostris, et de manu omnium qui oderunt nos:
Da æe nas izbaviti od našijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas;
72 ad faciendam misericordiam cum patribus nostris: et memorari testamenti sui sancti:
Uèiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega,
73 jusjurandum, quod juravit ad Abraham patrem nostrum, daturum se nobis
Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našemu da æe nam dati
74 ut sine timore, de manu inimicorum nostrorum liberati, serviamus illi
Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da mu služimo bez straha,
75 in sanctitate et justitia coram ipso, omnibus diebus nostris.
I u svetosti i u pravdi pred njim dok smo god živi.
76 Et tu puer, propheta Altissimi vocaberis: præibis enim ante faciem Domini parare vias ejus,
I ti, dijete, nazvaæeš se prorok najvišega; jer æeš iæi naprijed pred licem Gospodnjijem da mu pripraviš put;
77 ad dandam scientiam salutis plebi ejus in remissionem peccatorum eorum
Da daš razum spasenija narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovijeh,
78 per viscera misericordiæ Dei nostri, in quibus visitavit nos, oriens ex alto:
Po dubokoj milosti Boga našega, po kojoj nas je pohodio istok s visine;
79 illuminare his qui in tenebris et in umbra mortis sedent: ad dirigendos pedes nostros in viam pacis.]
Da obasjaš one koji sjede u tami i u sjenu smrtnome; da uputiš noge naše na put mira.
80 Puer autem crescebat, et confortabatur spiritu: et erat in desertis usque in diem ostensionis suæ ad Israël.
A dijete rastijaše i jaèaše duhom, i bijaše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju.
