Job 12
1 Respondens autem Job, dixit:
Job progovori i reče:
2 [Ergo vos estis soli homines, et vobiscum morietur sapientia?
“Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost.
3 Et mihi est cor sicut et vobis, nec inferior vestri sum; quis enim hæc quæ nostis ignorat?
Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?
4 Qui deridetur ab amico suo, sicut ego, invocabit Deum, et exaudiet eum: deridetur enim justi simplicitas.
Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan!
5 Lampas contempta apud cogitationes divitum parata ad tempus statutum.
Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće!
6 Abundant tabernacula prædonum, et audacter provocant Deum, cum ipse dederit omnia in manus eorum.
Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!
7 Nimirum interroga jumenta, et docebunt te; et volatilia cæli, et indicabunt tibi.
Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti.
8 Loquere terræ, et respondebit tibi, et narrabunt pisces maris.
Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti.
9 Quis ignorat quod omnia hæc manus Domini fecerit?
Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?!
10 In cujus manu anima omnis viventis, et spiritus universæ carnis hominis.
U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.
11 Nonne auris verba dijudicat? et fauces comedentis, saporem?
Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela?
12 In antiquis est sapientia, et in multo tempore prudentia.
Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.
13 Apud ipsum est sapientia et fortitudo; ipse habet consilium et intelligentiam.
Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.
14 Si destruxerit, nemo est qui ædificet; si incluserit hominem, nullus est qui aperiat.
Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.
15 Si continuerit aquas, omnia siccabuntur; et si emiserit eas, subvertent terram.
Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.
16 Apud ipsum est fortitudo et sapientia; ipse novit et decipientem, et eum qui decipitur.
Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.
17 Adducit consiliarios in stultum finem, et judices in stuporem.
On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.
18 Balteum regum dissolvit, et præcingit fune renes eorum.
On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.
19 Ducit sacerdotes inglorios, et optimates supplantat:
On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.
20 commutans labium veracium, et doctrinam senum auferens.
On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.
21 Effundit despectionem super principes, eos qui oppressi fuerant relevans.
On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.
22 Qui revelat profunda de tenebris, et producit in lucem umbram mortis.
On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.
23 Qui multiplicat gentes, et perdit eas, et subversas in integrum restituit.
On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.
24 Qui immutat cor principum populi terræ, et decipit eos ut frustra incedant per invium:
On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom
25 palpabunt quasi in tenebris, et non in luce, et errare eos faciet quasi ebrios.]
i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca.
