< زەبوورەکان 132 >

گۆرانی گەشتیاران. ئەی یەزدان، داود و هەموو ئازارەکانی بەبیر خۆت بهێنەوە. 1
Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove,
ئەو سوێندەی بۆ یەزدانی خوارد، نەزرەکەی بۆ خودای تواناداری یاقوب: 2
Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu:
«شەرت بێت نەچمەوە ناو خێوەتی ماڵەکەم، نەچمە ناو نوێنەکەم، 3
“Neæu uæi u šator doma svojega, niti æu leæi na postelju odra svojega;
خەو نەدەم بە چاوەکانم، پشوو نەدەم بە پێڵووەکانم، 4
Neæu dati sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema;
هەتا شوێنێک بۆ یەزدان پەیدا نەکەم، نشینگەیەک بۆ خودای تواناداری یاقوب.» 5
Dok ne naðem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.”
ئەوەتا لە ئەفراتە هەواڵی ئەومان بیست، لەناو کێڵگەکانی یاعەر دۆزیمانەوە: 6
Evo, èusmo da je u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim.
«با بچینە نشینگەکەی، با لە تەختەپێی کڕنۆش ببەین. 7
Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh.
ئەی یەزدان، هەستە و وەرە بۆ شوێنی حەوانەوەت، خۆت و سندوقی هێزت. 8
Stani, Gospode, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje.
با کاهینەکانت ڕاستودروستی لەبەر بکەن، خۆشەویستانت هەلهەلە لێبدەن.» 9
Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju.
لە پێناوی داودی بەندەی خۆت، دەستنیشانکراوەکەت ڕەت مەکەرەوە. 10
Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega.
یەزدان سوێندی بۆ داود خوارد و هەرگیز لێی پاشگەز نابێتەوە: «لە بەری پشتی خۆت لەسەر تەختەکەت دادەنێم. 11
Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu.
ئەگەر کوڕەکانت پەیمانەکەم نەشکێنن، هەروەها ئەو فەرزانەی کە فێریان دەکەم، ئەوسا خۆیان و نەوەکانیان هەتاهەتایە لەسەر تەختەکەت دادەنیشن.» 12
Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.
لەبەر ئەوەی یەزدان سییۆنی هەڵبژارد و حەزی کرد بیکات بە نشینگەی خۆی. 13
Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu.
«هەتاهەتایە ئەمە ئارامگامە، لێرە نیشتەجێ دەبم، چونکە پێم خۆشە! 14
Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo.
بەرەکەت بەسەر ئازووقەکەیدا دەبارێنم، هەژارەکانی تێر نان دەکەم. 15
Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba.
ڕزگاری دەکەمە بەر کاهینەکانی، خۆشەویستانی بە شادمانییەوە هەلهەلە لێ دەدەن. 16
Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati.
«لەوێ هێز بە داود دەبەخشم، چرایەک بۆ دەستنیشانکراوەکەم ئامادە دەکەم. 17
Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu.
شەرمەزاری دەکەمە بەر دوژمنەکانی، بەڵام تاجەکەی سەر ئەو شکۆفە دەکات.» 18
Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov.

< زەبوورەکان 132 >