< 시편 139 >

1 다윗의 시, 영장으로 한 노래 여호와여 주께서 나를 감찰하시고 아셨나이다
Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
2 주께서 나의 앉고 일어섬을 아시며 멀리서도 나의 생각을 통족하시오며
ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
3 나의 길과 눕는 것을 감찰하시며 나의 모든 행위를 익히 아시오니
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
4 여호와여 내 혀의 말을 알지 못하시는 것이 하나도 없으시니이다
Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
5 주께서 나의 전후를 두르시며 내게 안수하셨나이다
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
6 이 지식이 내게 너무 기이하니 높아서 내가 능히 미치지 못하나이다
Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
7 내가 주의 신을 떠나 어디로 가며 주의 앞에서 어디로 피하리이까
Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
8 내가 하늘에 올라갈지라도 거기 계시며 음부에 내 자리를 펼지라도 거기 계시니이다 (Sheol h7585)
Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. (Sheol h7585)
9 내가 새벽 날개를 치며 바다 끝에 가서 거할지라도
Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
10 곧 거기서도 주의 손이 나를 인도하시며 주의 오른손이 나를 붙드시리이다
i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
11 내가 혹시 말하기를 흑암이 정녕 나를 덮고 나를 두른 빛은 밤이 되리라 할지라도
Reknem li: “Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!” -
12 주에게서는 흑암이 숨기지 못하며 밤이 낮과 같이 비취나니 주에게는 흑암과 빛이 일반이니이다
ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
13 주께서 내 장부를 지으시며 나의 모태에서 나를 조직하셨나이다
Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
14 내가 주께 감사하옴은 나를 지으심이 신묘막측하심이라 주의 행사가 기이함을 내 영혼이 잘 아나이다
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
15 내가 은밀한 데서 지음을 받고 땅의 깊은 곳에서 기이하게 지음을 받은 때에 나의 형체가 주의 앞에 숨기우지 못하였나이다
kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
16 내 형질이 이루기 전에 주의 눈이 보셨으며 나를 위하여 정한 날이 하나도 되기 전에 주의 책에 다 기록이 되었나이다
Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
17 하나님이여 주의 생각이 내게 어찌 그리 보배로우신지요 그 수가 어찌 그리 많은지요
Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
18 내가 세려고 할지라도 그 수가 모래보다 많도소이다 내가 깰 때에도 오히려 주와 함께 있나이다
Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
19 하나님이여 주께서 정녕히 악인을 죽이시리이다 피 흘리기를 즐기는 자들아 나를 떠날지어다
De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
20 저희가 주를 대하여 악하게 말하며 주의 원수들이 헛되이 주의 이름을 칭하나이다
Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
21 여호와여 내가 주를 미워하는 자를 미워하지 아니하오며 주를 치러 일어나는 자를 한하지 아니하나이까
Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
22 내가 저희를 심히 미워하니 저희는 나의 원수니이다
Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
23 하나님이여 나를 살피사 내 마음을 아시며 나를 시험하사 내 뜻을 아옵소서
Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
24 내게 무슨 악한 행위가 있나 보시고 나를 영원한 길로 인도하소서
pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!

< 시편 139 >