< Marko 9 >
1 Na ajobhili kwa bhene, “Hakika nijobha kwa jhomu, baadhi jha muenga kuna bhanu bhabhajhemili bhibetalepi kubhonja mauti kabla jha kuubhona bhufalme bhwa K'yara ghwihida kwa nghofu.”
Det segjer eg dykk for sant, » sagde han: «Sume av deim som her stend, skal ikkje smaka dauden fyrr dei ser at Guds rike hev kome med velde.»
2 Ni baada jha magono sita, Yesu akabhatola Petro, Yakobo ni Yohana pamonga ni muene kukid'onda, bhene. Ndipo akajhanda kubadilika mbele jha bhene.
Seks dagar etter tok Jesus Peter og Jakob og Johannes med seg upp på eit høgt fjell; der var dei åleine for seg sjølve. Då vart han forklåra for augo deira,
3 Maguanda gha muene ghakajhanda kung'ara sana, mabhalafu zaidi kuliko mng'arishaji jhejhioha pa duniani.
og klædi hans vart skinande kvite, so ingen bleikjar i verdi kunde ha gjort deim so kvite.
4 Ndipo Eliya pamonga ni Musa bhakahomela pa longolo pa bhene, na bhajhele bhilongela ni Yesu.
Og Elia synte seg for deim saman med Moses; dei stod og tala med Jesus.
5 Petro akajibu akan'jobhela Yesu, “Mwalimu kinofu tete kujha apa na tujengayi fibanda fidatu, kimonga kwa ndabha jha bhebhe, kimonga kya Musa ni khenge kya Eliya.”
Då tok Peter til ords og sagde til Jesus: «Meister, det er godt me er her! Lat oss gjera tri hytter, ei åt deg, og ei åt Moses, og ei åt Elia!»
6 (Kwa kujha bhamanyilepi Kya kujobha, bhatili sana.)
Han visste ikkje kva han skulde segja; for dei var fulle av otte.
7 Libhengu lya homili ni kubhafueka. Ndipo sauti ikah'oma mumabhangu jhikajha j'hijobha, “Ojho ndo mwanabhangu mpendwa. Mup'elekesiayi muene.”
So kom det ei sky og skygde yver deim, og or skyi kom det ei røyst: «Dette er Son min, han som eg elskar. Høyr på honom!»
8 Ghafla, bho bhilanga, bhambwene lepi jhejhioha pamonga naku, isipokujha Yesu tu.
Men best dei skoda ikring seg, såg dei ingen meir utan Jesus - han var åleine hjå deim.
9 Bho bhiselela kih'omela kukid'onda, abhaamuili kutokun'jobhela munu jhejhioha jhola gha bhaghabhuene, mpaka Mwana ghwa Adamu paibetakufufuka kuh'omela kwa bhafu.
Då dei gjekk ned av fjellet, sagde han med deim at dei ikkje måtte tala til nokon um det dei hadde set, fyrr Menneskjesonen var staden upp frå dei daude.
10 Ndipo bhaghatunzili mambo aghu bhene. Lakini bhajadiliene bhene kwa bhene kiki maana ghake “kufufulibhwa kuh'omela kwa bhafu”
Det ordet merka dei seg, men undrast seg imillom kva det skulde tyda: «standa upp frå dei daude».
11 Bhakan'kota Yesu, “Kwa ndabha j'ha kiki bhanafunzi bhaandishi bhijobha lazima Eliya ahidayi hoti?”
So spurde dei honom: «Segjer ikkje dei skriftlærde at fyrst lyt Elia koma?»
12 Akabhajobhela, “hakika Eliya ibetakuhida hosi kuokola fenu fyoha. Kwandabha jhakiki jhilembibhu Mwana ghwa Adamu lazima akabhayi mateso hoti mingi na achukibhwayi?
Ja, fyrst kjem Elia og set alt i rett lag att, svara han; «og kva er det som stend skrive um Menneskjesonen? At han skal lida mykje og agtast for inkje!
13 Lakini nijobha kwa muenga Eliya amalili kuhida, na bhambombili Kama kya bhalondeghe, kama vile majhandiku kyaghijobha kuhusu muene.”
Men eg segjer dykk at Elia og er komen, og dei gjorde med honom slikt dei vilde, som skrive er um honom.»
14 Na bho bhakherebhuiki kwa bhanafunzi, bhabhuene likundi libhaha lya bhanu libhazunguiki ni Masadukayo bhajhele bhibishana nabhu.
Då dei kom til læresveinarne, såg dei ein stor folkehop kringum deim, og nokre skriftlærde som var i ordkast med deim.
15 Na mara bho bhambwene, likundi lyoha lyasyangele ni kun'jumbilila kumponesya.
Og med same folkemengdi fekk sjå honom, vart dei reint forstøkte, og sprang imot honom og helsa.
16 Abhakotili bhanafunzi bha muene, “Mwibishana nabhu juu jha kiki?”
«Kva er det de dregst med deim um?» spurde han.
17 Mmonga ghwa bhene mulikundi akan'jibu, “Mwalimu, nikandetili mwanabhangu kwa bhebhe; ajhe ni roho jhichafu ambajho jhiikamfwanya ashindwayi kulongela,
Då svara ein av folket: «Meister, eg er komen til deg med son min. Han hev ei mållaus ånd i seg;
18 na ghakan'sababishila kutetemeka ni kum'binisya pasi, ni kuh'oma povu mu ndomo ni kusiagha minu ni kukakamala. Nikabhas'omili bhanafunzi bha j'hobhi kumb'osya pepo, lakini bhashindilu.
når ho tek honom, riv ho og slit i honom, so fraudi stend utor munnen, og han skjer tenner og visnar burt. Eg bad læresveinarne dine at dei vilde driva henne ut, men dei var’kje god til.»
19 Abhajibili, “kizazi kyakibeli kuamini, nibetakutama namu kwa muda gani? Nibetakutolana namu mpaka ndahi? Mundetayi kwa nene.”
Då tok Jesus til ords og sagde: «Å, du vantrune ætt! Kor lenge skal eg vera hjå dykk? Kor lenge skal eg tola dykk? Kom hit til meg med honom!»
20 Bhandetili mwana munu. Roho n'chafu bho ambwene Yesu, ghafla alimtii kwa kujhonganika. N'gosi abinili pasi ni kuh'omesya povu mu ndomo.
So leidde dei guten burt til honom, og med same han såg Jesus, reiv åndi i honom, so han stupte i marki og velte seg og togg fraud.
21 Yesu akan'kota dadimunu, “Ajhele kwa hali ejhe kwa muda gani?” Dadimunu akajobha, “kuh'omela bhuana.
«Kor lenge hev han havt det so?» spurde Jesus. «Frå han var eit lite barn, » svara faren;
22 Mara jhenge ibina mu muoto au mu masi, ni kujaribu kunjasya. Kama ghwibhwesya kubhomba kyokyoha tuhurumilayi na utusaidilayi.”
«og ofte hev åndi kasta honom både i elden og i vatnet, og vilja gjort ende på honom. Men er det mogelegt for deg, so gjer sælebot på oss og hjelp oss!»
23 Yesu akan'jobhela, “Kama ujhe tayari? Khila khenu kibhwesekana kwa jhejhioha jha iamini.”
«Um det er mogelegt for meg -?» svara Jesus. «Alt er mogelegt for den som trur!»
24 Ghafla dadi ghwa mwana alelili ni kujobha, “Niamini! Nisaidilayi kutokuamini kwa nene.”
Og straks ropa far åt barnet: «Eg trur! Hjelp mi vantru!»
25 Bhwakati Yesu abhwene likundi likhembelela kwa bhene, an'kemili roho n'chafu ni kujobha, “bhebhe roho bubu ni kiziwi, nikuamuru undekayi, usijhingili kwa muene kabhele.”
Då Jesus såg at folket strøymde til, truga han den ureine åndi og sagde: «Du mållause og dauve ånd, far utor honom, segjer eg, og far aldri i honom meir!»
26 Akatela kwa ngofu ni kun'hangaisya muana ni roho ambokili. Muana abhonekene kama afuili, Ndipo bhingi bhakajobha, “Afuili,”
Då hua ho og reiv hardt i guten og for ut. Og han vart som eit lik, so dei fleste sagde: «Han hev slokna!»
27 Lakini Yesu akan'tola kwa mabhoko akanjinula, ni muana akajhema.
Men Jesus tok honom i handi og vekte honom; då reiste han seg upp.
28 Bhwakati Yesu ajhingili mugati, bhanafunzi bha muene bhan'kotili faragha, “Kwa ndabha jha kiki twashindilu kumbosya?”
Då Jesus var komen i hus, og læresveinarne var åleine med honom, spurde dei: «Kvi kunde ikkje me driva ut åndi?»
29 Akabhajobhela, “kwa namna ejhe ghibhoka lepi isipokujha kwa maombi.”
Han svara: «Dette slaget kann ikkje drivast ut på anna vis enn med bøn og fasta.»
30 Bhakabhoka pala ni kup'etela Galilaya, Alondelepi munu jhojhioha jhola amanyayi pa bhajhele,
So tok dei ut derifrå og for gjenom Galilæa. Men han vilde ikkje nokon skulde vita det;
31 kwa kujha afundisieghe bhanafunzi bha muene. Akabhajobhela, “Mwana ghwa Adamu ibetakufikisibhwa mu mabhoko gha bhanu na bhibetakun'koma. Paibetakujha afuili, baada jha magono madatu ibetakufufuka kabhele. “
for han lærde sveinarne sine og sagde: Menneskjesonen skal gjevast yver i menneskjehender, og dei skal drepa honom; og tri dagar etter han er drepen, skal han standa upp att.
32 Lakini bhajhelibhulepi majhelesu agha, na bhatilili kun'kota.
Men dei skyna’kje det ordet, og torde ikkje spyrja honom.
33 Ndipo bhafikiri Karperinaumu. Bhwakati bhajhele munyumba abhakhotili, “Mujadilieghe kiki mu nj'ela”?
So kom dei til Kapernaum, og då han var heime att, spurde han deim: «Kva var det de tala um på vegen?»
34 Lakini bhajhele kimya. Kwani bhajhele bhibishana mu njela kujha niani ajhele mbaha zaidi.
Dei tagde; for på vegen hadde dei tala med einannan um kven som var størst.
35 Atamili pasi abhakutili kumi ni bhabhele pamonga, na ajobhili nabhu, “Kama jhejhioha ilonda kujha ghwa kuanza, ndo lazima ajhelayi ghwa mwishu na n'tumishi ghwa bhoha.”
Då sette han seg og kalla til seg dei tolv, og sagde med deim: «Vil nokon vera den fyrste, so skal han vera den siste av alle og tenar for alle!»
36 An'tolili muana ndebe akambeka katikati jha bhene. Akan'tola mu mabhoko gha muene, akajobha,
So tok han eit lite barn og sette midt imillom deim og tok det i fang og sagde til deim:
37 “Jhojhioha jha ikampokela muana kama ojho kwa lihina lya nene, pia anipokili nene, na ikajhiajhi munu anipokili, akanipokelalepi nene tu, lakini pia jhaanitumili.”
«Den som tek imot eit sovore barn for mitt namn skuld, han tek imot meg; og den som tek imot meg, tek ikkje imot meg, men den som sende meg.»
38 Yohana akan'jobhela, “Mwalimu tukambwene munu ibhosya pepo kwa lihina lya bhebhe na tukambwene, kwa ndabha akatufuayi lepi.”
Johannes sagde til honom: «Meister, me såg at ein som ikkje er i fylgje med oss, dreiv ut vonde ånder i ditt namn, og me forbaud honom det, for di han ikkje var i fylgje med oss.»
39 Lakini Yesu akajobha, “Musimbesi, kwa kujha ajhelepi jhaibetakubhomba mbombo mbaha kwa lihina lya nene ni ndipo baadaye ajobhayi lilobhi lyolyoha juu jha nene.
«De skal ikkje forbjoda honom det, » sagde Jesus, «for den som gjer eit under i mitt namn, kann ikkje so snart tala vondt um meg;
40 Jhejhioha jha ajhele kinyume ni tete basi ajhele lubhafu kwa tete.
den som ikkje er imot oss, held med oss.
41 Jhojhioha jhaibetakupela kikombi kya masi gha kunywa kwa ndabha ujhe ni Kristu, bhukweli nikabhajobhela ibetalepi kujasya thawabu jha muene.
For den som gjev dykk ei skål med vatn for di de høyrer Kristus til, han skal ikkje missa si løn, det segjer eg dykk for visst.
42 Jhejhioha jha ikabhakosela abha bhadebe bhabhakaniamini nene, ngajhijhele kinofu kwa muene kufungibhwa liganga lya kusyaghila ku n'singu ni kutaghibhwa ku bahari.
Men den som legg ei snara for ein av desse små som trur, for honom var det mykje betre um det var lagt ein kvernstein um halsen hans, og han var kasta i havet.
43 Kama kibhoko Kya bhebhe kikukosili kidumulayi. Ni heri kujhingila mu bhusima bila kibhoko kuliko kujhingila mu hukumu ujhele ni mabhoko ghoha mu muoto “bhwabhwisimalepi”. (Geenna )
Dersom handi di freistar deg, so hogg henne av! Det er betre du gjeng vanfør inn til livet, enn at du hev båe henderne dine og kjem i helvite, i den usløkkjande elden, (Geenna )
44 (Zingatilayi: Mistari ejhe, “Mahali ambapo masomi ghifwa lepi ni muoto bhwabhwisima lepi.” bhujhelepi mu nakala sya muandi).
der ormen deira ikkje døyr, og elden ikkje sloknar.
45 Kama kigolo kya bhebhe kikukosili dumulayi. Ni kinofu kwa bhebhe kujhingila mu bhuzima ukajhiajhi kilema, kuliko kutaghibhwa mu hukumu ni magolo ghoha mabhele. (Geenna )
Og dersom foten din freistar deg, so hogg honom av! Det er betre du gjeng einføtt inn til livet, enn at du hev båe føterne dine og vert kasta i helvite, (Geenna )
46 (Zingatilayi: N'sitari obho, “Mahali ambapo masomi ghifwa lepi ni muoto bhwabhwisima lepi” bhujhelepi mu nakala sya muandi).
der ormen deira ikkje døyr, og elden ikkje sloknar.
47 Kama lihu lya bhebhe likakukoselayi, libhosiayi. Ni kinofu kwa bhebhe kujhingila mu bhufalme bhwa K'yara ni lihu limonga, kuliko kujha ni mihu ghoha mabhele ni kutaghibhwa kuzimu. (Geenna )
Og dersom auga ditt freistar deg, so riv det ut! Det er betre du gjeng einøygd inn i Guds rike, enn at du hev tvo augo og vert kasta i helvite, (Geenna )
48 Mahali pa paj'hele ni masomi ghaghifwa lepi ni muoto bhwa bhwisimalepi.
der ormen deira ikkje døyr og elden ikkje sloknar.
49 Kwa kujha kila mmonga ibetakukolesibhwa ni muoto.
For kvart menneskje skal saltast med eld, liksom kvart offer vert salta med salt.
50 Muinyu bhunofu, kama muinyu bhujasili ladha jhiake, ghibetakujhibhomba bhuli jhijhiajhi ni ladha kabhele? Mujhelayi ni muinyu miongoni mwa muenga mwejihomu, na mujhelayi ni amani kwa khila mmonga.”
Salt er ein godt; men vert saltet saltlaust, kva vil de då salta det med? Hav salt i dykk sjølve, og haldt fred med kvarandre!»