< Hechos 28 >
1 Are xujopan chuchiꞌ ri jaꞌ pa ri utz ulew xqetaꞌmaj chi uj kꞌo pa ri chꞌaqaꞌp ulew ubꞌiꞌ Malta, qonojel utz qawach.
Cuando hubimos escapado, se enteraron de que la isla se llamaba Malta.
2 Ri winaq ri e kꞌo chilaꞌ sibꞌalaj utz qachꞌabꞌexik xkibꞌano. Xkitzij jun qꞌaqꞌ, kꞌa te riꞌ xujkisikꞌij qonojel rech kaqamiqꞌ qibꞌ rumal cher sibꞌalaj tew.
Los nativos nos mostraron una amabilidad poco común, pues encendieron un fuego y nos recibieron a todos, a causa de la lluvia presente y del frío.
3 Ri Pablo xukꞌam apanoq kebꞌ oxibꞌ chaqiꞌj siꞌ, tajin kꞌu kuya pa ri qꞌaqꞌ, xaq kꞌa teꞌ xel loq jun kumatz chuxoꞌl ri siꞌ, xanimaj loq cho ri qꞌaqꞌ, xutiꞌ ri Pablo che ri uqꞌabꞌ.
Pero cuando Pablo reunió un manojo de palos y los puso sobre el fuego, una víbora salió a causa del calor y se le prendió en la mano.
4 Ri winaq ri e kꞌo pa cho ri chꞌaqaꞌp ulew are xkil ri kumatz tzayal che ri uqꞌabꞌ ri Pablo, xkibꞌij chibꞌil taq kibꞌ: Waꞌ we achi riꞌ jun kamisanel, pune man xkam ta kan pa ri plo, kamik kꞌut kutoj na ri etzelal ubꞌanom, kakam laꞌ.
Cuando los nativos vieron la criatura colgando de su mano, se dijeron unos a otros: “Sin duda este hombre es un asesino, al que, aunque ha escapado del mar, la Justicia no ha dejado vivir.”
5 Ri Pablo kꞌut xutota ri uqꞌabꞌ, xqaj ri kumatz pa ri qꞌaqꞌ, man kꞌo ta kꞌu jas xubꞌano.
Sin embargo, él se sacudió la criatura en el fuego, y no sufrió ningún daño.
6 Konojel ri winaq kayeꞌm chi kasipoj ri uqꞌabꞌ ri Pablo, o xaq kꞌa teꞌ katzaqik, kakamik. Naj riꞌ xkayeꞌj na jas kubꞌano. Are xkilo chi man kꞌo ta jas jun kꞌax xuriqo, xkikꞌex kichomanik, xkibꞌij chi ri Pablo are jun dios.
Pero ellos esperaban que se hubiera hinchado o que hubiera caído muerto de repente, pero cuando observaron durante mucho tiempo y vieron que no le ocurría nada malo, cambiaron de opinión y dijeron que era un dios.
7 Chunaqaj ri kꞌolibꞌal riꞌ xujopan wi, kꞌo ri rulew ri achi ubꞌiꞌ Plubio kinimal ri winaq ri e kꞌo chilaꞌ pa ri tinimit. Areꞌ sibꞌalaj utz xubꞌan che qakꞌulaxik pa ri rachoch, oxibꞌ qꞌij kꞌut xujrilij rukꞌ utzilal.
En la vecindad de aquel lugar había tierras que pertenecían al jefe de la isla, llamado Publio, quien nos recibió y nos agasajó cortésmente durante tres días.
8 Yawabꞌ kꞌu ri utat ri Publio, kꞌo pa chꞌat. Kꞌo qꞌaqꞌ chrij, xuqujeꞌ sibꞌalaj kikꞌ kupamaj. Xeꞌ kꞌu ri Pablo chi rilik, xubꞌan chꞌawem xuya ri uqꞌabꞌ puꞌwiꞌ, xkunataj kꞌu ri achi.
El padre de Publio estaba enfermo de fiebre y disentería. Pablo entró en él, oró y, imponiéndole las manos, le sanó.
9 Rumal waꞌ we xbꞌantajik, xepe konojel ri yawabꞌibꞌ ri e kꞌo chilaꞌ pa ri tinimit riꞌ, xekunataj kꞌut.
Hecho esto, vinieron también los demás enfermos de la isla y se curaron.
10 Konojel ri winaq sibꞌalaj nim xujkil wi, kꞌi ri xkisipaj chaqe. Are xujel bꞌik chilaꞌ xujeꞌ chi pa jun jukubꞌ chik, ri winaq xkiya bꞌik ronojel ri rajawaxik chaqe pa ri qabꞌinem.
También nos honraron con muchos honores; y cuando zarpamos, pusieron a bordo las cosas que necesitábamos.
11 Oxibꞌ ikꞌ xujkꞌoji na chilaꞌ pa Malta, kꞌa te riꞌ xujok pa jun jukubꞌ bꞌinibꞌal aj Alejandría ri karikꞌowisaj ri qꞌalaj chilaꞌ. We jukubꞌ bꞌinibꞌal riꞌ kojtal ri upalaj ri dios Cástor choch, rachiꞌl ri dios Pólux che retal.
Al cabo de tres meses, zarpamos en una nave de Alejandría que había invernado en la isla, cuyo mascarón de proa era “Los hermanos gemelos”.
12 Xujopan kꞌu pa ri tinimit Siracusa ri kꞌo chiꞌ ri plo. Chilaꞌ xujkanaj wi kan oxibꞌ qꞌij.
Al llegar a Siracusa, permanecimos allí tres días.
13 Xujel bꞌik chilaꞌ, xqataqej kꞌu ri qabꞌe pa ri plo chunaqaj ri taqꞌaj kꞌa xujopan na pa ri tinimit Regio. Che ri jun qꞌij chik xpe jun kyaqiqꞌ chaqij pa ri umox ri relibꞌal qꞌij, chukabꞌ qꞌij kꞌut xujopan pa ri tinimit Puteoli.
Desde allí dimos la vuelta y llegamos a Rhegium. Al cabo de un día, se levantó un viento del sur, y al segundo día llegamos a Puteoli,
14 Chilaꞌ kꞌut pa Puteoli xeꞌqariq wi jujun qachalal kojonelabꞌ. Xkibꞌij kꞌu chaqe kujkanaj wuqubꞌ qꞌij kukꞌ. Jeꞌ xqabꞌano, kꞌa te riꞌ xujeꞌ pa ri tinimit Roma.
donde encontramos hermanos, y nos rogaron que nos quedáramos con ellos siete días. Así llegamos a Roma.
15 Ri qachalal pa Roma kitom chik chi kujopanik, xujul kikꞌulaj pa bꞌe, xqariq kꞌu qibꞌ pa ri alaj tinimit ubꞌiꞌ Apio, xuqujeꞌ jun kꞌolibꞌal ri kabꞌix oxibꞌ ja kꞌayibꞌal. Xtyoxin ri Pablo che ri Dios are xeꞌril ri alaxik.
Desde allí, los hermanos, al saber de nosotros, salieron a nuestro encuentro hasta el Mercado de Apio y las Tres Tabernas. Al verlos, Pablo dio gracias a Dios y se animó.
16 Are xujopan pa ri tinimit Roma, ri Julio ri achi ri kataqan pa kiwiꞌ ri ajchꞌoꞌjabꞌ chajil tinimit, xuꞌjach ri e kꞌo pa cheꞌ. Ri Pablo kꞌut xya bꞌe che kakꞌojiꞌ utukel pa jun ja. Xchajix kꞌu rumal jun ajchꞌoꞌj chajil tinimit.
Cuando entramos en Roma, el centurión entregó los prisioneros al capitán de la guardia, pero a Pablo se le permitió quedarse solo con el soldado que lo custodiaba.
17 Oxibꞌ qꞌij chik kꞌo ri Pablo pa Roma are xtaqan che kisikꞌixik ri kinimaꞌqil ri winaq aꞌj Israel ri e kꞌo pa Roma. Are xkimulij kibꞌ, ri Pablo xubꞌij chike: Qachalal, ri in man kꞌo ta jas jun kꞌax xinbꞌan chike ri qawinaqil aꞌj Israel, man kꞌo ta kꞌu nubꞌim chrij ri e naqꞌatal wi ri qamam ojer. Pune jeriꞌ xinokisax kꞌu pa cheꞌ pa ri tinimit Jerusalén, kꞌa te riꞌ xinjach loq pa kiqꞌabꞌ ri winaq aꞌj Roma.
Al cabo de tres días, Pablo convocó a los jefes de los judíos. Cuando se reunieron, les dijo: “Yo, hermanos, aunque no había hecho nada contra el pueblo ni contra las costumbres de nuestros padres, fui entregado prisionero desde Jerusalén en manos de los romanos,
18 Are xkikꞌot nuchiꞌ, xkaj xinkitzoqopij rumal cher man kꞌo ta numak xkiriqo ri yaꞌtal wi kinkamisaxik.
los cuales, después de examinarme, quisieron ponerme en libertad, porque no había en mí ninguna causa de muerte.
19 Are kꞌu ri winaq aꞌj Israel man xkaj taj xintzoqopixik. Rumal riꞌ rajawaxik wi xinbꞌij chi are ri César, ri nimalaj taqanel puꞌwiꞌ Roma, kaqꞌatow na tzij pa nuwiꞌ. Rumal waꞌ in kꞌo waral, man are taj kinbꞌij chi kꞌo kimak ri nuwinaqil.
Pero cuando los judíos se pronunciaron en contra, me vi obligado a apelar al César, sin tener nada por lo que acusar a mi nación.
20 Rumal kꞌu riꞌ xintaqan chisikꞌixik, rech kinwil iwach, xuqujeꞌ kintzijon iwukꞌ. Rumal kꞌu rech ri kuꞌlibꞌal qakꞌuꞌx qonojel ri uj aꞌj Israel, ri in in ximtal rukꞌ we ximbꞌal chꞌichꞌ riꞌ, xcha ri Pablo.
Por eso pedí verte y hablar contigo. Porque a causa de la esperanza de Israel estoy atado con esta cadena”.
21 Aꞌreꞌ xkibꞌij che ri Pablo: Man kꞌo ta jun wuj ri petinaq pa Judea qakꞌamom ri kꞌo jas kubꞌij chawij, xuqujeꞌ man kꞌo ta jun chike ri qachalal ri e petinaq je laꞌ, ri ulinaq waral, ri umolom amak chaqe.
Le dijeron: “No hemos recibido cartas de Judea acerca de ti, ni ninguno de los hermanos ha venido a informar o a hablar mal de ti.
22 Kaqaj kꞌut kaqato jas ri kachomaj, qetaꞌm chi pa ronojel tinimit kꞌax kechꞌaw ri winaq chrij we kꞌakꞌ kꞌutuꞌn riꞌ, xechaꞌ.
Pero deseamos oír de ti lo que piensas. Porque, en cuanto a esta secta, nos consta que en todas partes se habla mal de ella.”
23 Xkichaꞌ kꞌu jun qꞌij rech koꞌpan rukꞌ ri Pablo. E kꞌi kꞌut xoꞌpan rukꞌ pa ri ja jawjeꞌ ri kꞌo wi. Ri Pablo kꞌut xutzijoj chike ri utaqanik ri Dios pa kiwiꞌ ri winaq. Aqꞌabꞌil xumajij tzijonem kukꞌ kꞌa chaqꞌabꞌ xtoꞌtajik. Xukoj uchuqꞌabꞌ chubꞌixik chike ri winaq chi kekojon che ri Jesús. Xusikꞌij chkiwach ri kubꞌij chrij ri Jesús pa taq ri wuj rech ri Moisés, xuqujeꞌ ri kubꞌij chupam ri kiwuj ri qꞌalajisal taq rech ri utzij ri Dios ojer.
Cuando le señalaron un día, acudió mucha gente a su alojamiento. Él les explicaba, testificando acerca del Reino de Dios, y persuadiéndolos acerca de Jesús, tanto de la ley de Moisés como de los profetas, desde la mañana hasta la noche.
24 Jujun xkikꞌamawaꞌj jas ri xubꞌij ri Pablo, xkikojo, jujun chik man xkikoj taj.
Algunos creyeron lo que se decía, y otros no creyeron.
25 Man xjunamataj ta kꞌu ri kichomanik konojel, xa jeriꞌ noꞌjim xkichapleꞌj elem bꞌik. Are kꞌu ri Pablo xubꞌij chike: Qas tzij ri xubꞌij ri Uxlabꞌixel chike ri qamam ojer chuchiꞌ ri qaqꞌalajisal utzij ri Dios Isaías:
Como no se ponían de acuerdo entre sí, se marchaban después de que Pablo había pronunciado un solo mensaje: “El Espíritu Santo habló correctamente por medio del profeta Isaías a nuestros padres,
26 Jat, jaꞌbꞌij chike we winaq riꞌ: Pune kitatabꞌej, man kichꞌobꞌ ta kꞌu ri kito. Pune kixkaꞌyik, man kixkwin ta kꞌu chuchꞌobꞌik ri kiwilo.
diciendo, ‘Ve a este pueblo y dile, en la audición, oirás, pero no lo entenderá de ninguna manera. Al ver, verás, pero no percibirá de ninguna manera.
27 Rumal chi ri kanimaꞌ we winaq riꞌ kowirinaq chik. Kitzꞌapim ri kixikin xuqujeꞌ kichꞌuqum ri kibꞌoqꞌoch rech man kekaꞌy taj, xuqujeꞌ rech man kakita taj, rech man kakichꞌobꞌ taj rech man ketzalij ta wukꞌ rech makekunataj taj.
Porque el corazón de este pueblo se ha vuelto insensible. Sus oídos oyen con dificultad. Sus ojos se han cerrado. No sea que vean con sus ojos, oigan con sus oídos, entiendan con el corazón, y volvería a girar, entonces yo los sanaría’.
28 Chiwetaꞌmaj bꞌa chi ri utz laj tzij rech ri Evangelio ri kutoꞌ ri winaq, katzijox na chike ri nikꞌaj winaq chik ri man aꞌj Israel taj. Aꞌreꞌ kꞌut kakitatabꞌej na.
“Sabed, pues, que la salvación de Dios es enviada a las naciones, y ellas escucharán”.
29 Are xbꞌiꞌtaj waꞌ we tzij riꞌ rumal ri Pablo, konojel ri winaq aꞌj Israel xeꞌl bꞌik, sibꞌalaj xkichomaj rij ri xubꞌij ri Pablo chike.
Cuando dijo estas palabras, los judíos se marcharon, teniendo una gran disputa entre ellos.
30 Kebꞌ junabꞌ kꞌut xkꞌojiꞌ na ri Pablo pa Roma pa jun qajom ja. Utz xubꞌan che kikꞌulaxik konojel ri xoꞌpan chuchꞌabꞌexik.
Pablo permaneció dos años enteros en su propia casa alquilada y recibía a todos los que venían a él,
31 Are xkꞌojiꞌ chilaꞌ man xuxiꞌj ta ribꞌ chutzijoxik ri utaqanik ri Dios pa kiwiꞌ ri winaq, xuqujeꞌ maj jun xqꞌatenik xuya kꞌutuꞌn chrij ri Ajawxel Jesucristo.
predicando el Reino de Dios y enseñando las cosas relativas al Señor Jesucristo con toda valentía, sin obstáculos.