< Hechos 20 >

1 Are xtaniꞌ ri tzukun chꞌoꞌj, ri Pablo xuꞌsikꞌij ri kojonelabꞌ rech jeriꞌ kuꞌpixibꞌaj, xuqujeꞌ kukubꞌisaj kikꞌuꞌx. Kꞌa te riꞌ xuꞌchꞌabꞌej kanoq, xeꞌ pa Macedonia.
Logo que tudo se acalmou, Paulo reuniu os irmãos e conversou com eles para animá-los. Depois, ele se despediu e foi para a Macedônia.
2 Xuꞌpixabꞌaj kꞌu ri aꞌlaxik ri e kꞌo pa taq ri tinimit ri xikꞌow wi. Xuꞌtaqchiꞌj ri kojonelabꞌ kejeqiꞌk pa ri kikojobꞌal. Kꞌisbꞌal re xopan pa ri tinimit Grecia.
Ele viajou por aquela região, compartilhando muitas palavras de encorajamento com as pessoas que criam e, então, viajou para a Grécia.
3 Oxibꞌ ikꞌ xkꞌojiꞌ chilaꞌ. Are jubꞌiqꞌ karaj keꞌ pa jun jukubꞌ bꞌinibꞌal puꞌwiꞌ jaꞌ rech keꞌ pa ri tinimit Siria, xuto chi ri winaq aꞌj Israel tajin kakichomaj ubꞌanik kꞌax che, rumal riꞌ xtzalij kan pa ri tinimit Macedonia.
Após ter ficado uma temporada de três meses lá e, exatamente quando estava próximo de sua viagem para a Síria, soube que os judeus estavam tramando contra ele. Assim, ele decidiu voltar pela Macedônia.
4 Xachiꞌlax kꞌu bꞌik kumal ri Sópater aj Berea, ri Aristarco, ri Segundo aj Tesalónica, ri Gayo aj Derbe, ri Timoteo, xuqujeꞌ ri Tíquico, xuqujeꞌ ri Trófimo e kojonelabꞌ aꞌj Asia.
Ele teve como companheiros de viagem as seguintes pessoas: Sópatro, da cidade de Bereia, filho de Pirro, Aristarco e Segundo, de Tessalônica, Gaio de Derbe, Timóteo, Tíquico e Trófimo, da província da Ásia.
5 We achyabꞌ riꞌ xenabꞌej bꞌik, xujkayeꞌj apanoq pa ri tinimit Troas.
Eles seguiram na frente e esperaram por nós na cidade de Trôade.
6 Are xikꞌow ri nimaqꞌij Pascua xujel bꞌik pa ri tinimit Filipos xujeꞌ pa jun jukubꞌ bꞌinibꞌal puꞌwiꞌ jaꞌ, are ikꞌowinaq chi jobꞌ qꞌij, xubꞌeꞌqariqaꞌ pa ri tinimit Troas. Wuqubꞌ qꞌij kꞌut xujkanaj kan chilaꞌ.
Depois da Festa dos Pães sem Fermento, nós saímos de barco da cidade de Filipos e os encontramos cinco dias depois em Trôade, onde ficamos por uma semana.
7 Pa ri nabꞌe qꞌij rech ri wuqubꞌ qꞌij xqamulij qibꞌ rech junam kujwaꞌik, naꞌtabꞌal rech ri ukamikal ri Ajawxel Jesús. Ri Pablo kꞌut xutzijoj ri utzij ri Dios chike ri kojonelabꞌ, naj xtzijonik kꞌa xuꞌriqa na ri nikꞌaj aqꞌabꞌ rumal cher chukabꞌ qꞌij kel bꞌik chilaꞌ.
Era o primeiro dia da semana, e nós nos reunimos para partir o pão, enquanto Paulo falava para o povo. Ele estava planejando sair na manhã seguinte e, assim, continuou a falar até à meia-noite.
8 Chilaꞌ uj kꞌo wi pa ri ja ri kꞌo chi kawiq. Kꞌi qꞌaqꞌ tunal e tzijitzoj.
(O salão no andar superior, onde estávamos reunidos era iluminado por vários lampiões.)
9 Kꞌo kꞌu jun ala ubꞌiꞌ Eutico, tꞌuyul pa ri wentaꞌn pa ri urox wiq ja. Ri ala sibꞌalaj kꞌax uwaram, rumal riꞌ xtzaq loq pa ri ulew, xkamik.
Um jovem, chamado Êutico, estava sentado na janela e começou a se sentir muito sonolento. Enquanto Paulo continuava a falar, Êutico dormiu e caiu do terceiro andar. Quando eles o levantaram do chão, ele estava morto.
10 Xqaj kꞌu loq ri Pablo, xumatzej ri ala, xuchꞌelej, kꞌa te riꞌ xubꞌij chike ri winaq: Mixiꞌj iwibꞌ, we ala riꞌ kꞌaslik.
Paulo desceu, inclinou-se sobre o corpo do rapaz e o abraçou. Paulo disse: “Não se preocupem! Ele está vivo.”
11 Ri Pablo xpaqiꞌ chi junmul pa ri ja, xwaꞌ kukꞌ ri kojonelabꞌ, kꞌa te riꞌ xtzijon chi na kukꞌ junmul kꞌa xsaqir na, kꞌa te riꞌ xeꞌek.
Paulo subiu novamente para o salão, partiu o pão e o comeu junto com os outros que lá estavam. Ele continuou a conversar com eles até de madrugada e, depois, foi embora.
12 Xkikꞌam kꞌu bꞌi ri ala cho rachoch kꞌaslik. Konojel kꞌut sibꞌalaj xekiꞌkotik.
Eles levaram o jovem Êutico para casa vivo e bem e ficaram muito agradecidos por isso.
13 Ri Pablo cho ulew xeꞌ pa ri tinimit Asón, uj xujeꞌ pa jun jukubꞌ bꞌinibꞌal puꞌwiꞌ ri jaꞌ, xqachomaj chi kaqakꞌam bꞌi ri Pablo pa riꞌ ri tinimit riꞌ.
Nós fomos na frente e embarcamos para o porto de Assôs. Chegando lá, deveríamos esperar por Paulo, que tinha decidido viajar a pé.
14 Are xqariq ri Pablo, xok bꞌik qukꞌ pa ri jukubꞌ bꞌinibꞌal puꞌwiꞌ jaꞌ. Junam xujeꞌ pa ri tinimit Mitilene.
E ele, de fato, nos encontrou em Assôs. Ele embarcou, e todos fomos para a cidade de Mitilene.
15 Chukabꞌ qꞌij qelik bꞌik chilaꞌ xujeꞌ je laꞌ pa Quío. Che ri jun qꞌij chik xujeꞌ chuchiꞌ ri jaꞌ ubꞌiꞌ Samos; xujikꞌow bꞌi pa Trogilio, kꞌa te riꞌ chukabꞌ qꞌij xujopan pa Mileto.
Partindo dali, chegamos à ilha de Quios e, no dia seguinte, paramos por pouco tempo na ilha de Samos e, no dia seguinte, chegamos ao porto de Mileto.
16 Ri Pablo kꞌut xuchomaj chi man kikꞌow ta bꞌik pa ri tinimit Éfeso rech man kabꞌeyetaj taj pa Asia. Jeriꞌ rumal cher karaj karikꞌowisaj ri Pentecostés pa ri tinimit Jerusalén.
Paulo tinha planejado não parar em Éfeso, pois não queria se demorar na província da Ásia. Ele estava ansioso para chegar em Jerusalém a tempo do Dia de Pentecostes.
17 Are uj kꞌo chi pa ri tinimit Mileto, ri Pablo xtaqan che kisikꞌixik ri kꞌamal taq bꞌe rech ri komontyox ri kꞌo pa ri tinimit Éfeso rech katzijon kukꞌ.
De Mileto, Paulo enviou uma mensagem aos presbíteros da igreja de Éfeso.
18 Are xoꞌpan ri kꞌamal taq bꞌe xubꞌij chike: Iwetaꞌm jas jeꞌ in noꞌjininaq che ri qꞌij are xinul waral pa Asia kꞌa kamik.
Quando eles chegaram, Paulo lhes disse: “Vocês sabem como eu sempre me comportei enquanto estive com vocês, desde o primeiro dia em que eu cheguei na província da Ásia.
19 Ronojel qꞌij are xinkꞌojiꞌ iwukꞌ xinpatanij ri Ajawxel Jesús, man xinnimarisaj ta wibꞌ. Rukꞌ oqꞌej xinbꞌan ri nuchak iwukꞌ, xuqujeꞌ xinriq kꞌi uwach kꞌaxkꞌolal rumal ronojel ri xkibꞌan ri winaq aꞌj Israel chwe.
Eu servi ao Senhor com humildade e lágrimas. Eu suportei os problemas e a tensão causados pelas conspirações dos judeus contra mim.
20 Pune jeriꞌ, xintzijoj ri utzij ri Dios chiꞌwe pa taq iwachoch xuqujeꞌ pa taq ri nimaq taq kꞌolibꞌal xinya ronojel uwach kꞌutuꞌn ri kajawataj chiꞌwe.
No entanto, eu nunca deixei de ajudar vocês e de ensinar em público e também de casa em casa.
21 Xinbꞌij chike konojel ri winaq aꞌj Israel xuqujeꞌ ri man aꞌj Israel taj rajawaxik chi rajawaxik kakikꞌex kikꞌuꞌx, kakikꞌex kichomanik cho ri Dios, xuqujeꞌ kakiya kan ri kimak, rech kekojon che ri Ajawxel Jesucristo.
Eu disse, tanto aos judeus quanto aos gregos, que deviam se arrepender, buscar a Deus e terem fé em nosso Senhor Jesus Cristo.
22 Kamik kꞌut kineꞌ pa ri tinimit Jerusalén. Rajawaxik kinniman che ri Tyoxalaj Uxlabꞌixel ri in taqowinaq loq. Man wetaꞌm ta kꞌut jas ri kabꞌan na chwe chilaꞌ.
Agora, obedecendo ao Espírito, vou para Jerusalém, não sabendo o que irá acontecer comigo lá.
23 Xwi wetaꞌm ri ubꞌim ri Uxlabꞌixel chwe pa ronojel ri tinimit chi kinokisax na pa cheꞌ xuqujeꞌ kinriq na kꞌax are kintzalij pa Jerusalén.
Tudo o que sei é que, em toda a cidade que visito, o Espírito Santo me avisa que tanto a prisão quanto o sofrimento me acompanharão.
24 Man kinok ta kꞌu il cho we kꞌaxkꞌolal riꞌ, xuqujeꞌ man are ta qas nim kinwil wi. Are kawaj kinkꞌis ri nuchak ri nutaqem rech kinopan pa ri kꞌisbꞌal rech ri nukꞌaslemal rukꞌ kiꞌkotem xuqujeꞌ kintoꞌtaj chutzijoxik ri utzij ri Dios, chike ri winaq, are waꞌ chilibꞌetal chwe rumal ri Ajawxel Jesús. Kinbꞌij chike ri winaq chi ri Dios sibꞌalaj kutoqꞌobꞌisaj kiwach konojel.
Mas, não considero que a minha vida tenha um valor assim tão grande para mim. Pois, eu apenas quero completar a minha missão e o trabalho que o Senhor Jesus me deu de anunciar as boas novas da graça de Deus.
25 Kamik kꞌut qas wetaꞌm chi man kꞌo ta jun chiꞌwech, ri nutzijom ri utzij ri Dios che ri karil chi na nuwach junmul chik.
Agora, eu tenho certeza de uma coisa: de que vocês, para quem eu anunciei o Reino de Deus, não me verão novamente.
26 Rumal riꞌ kamik kinbꞌij chiꞌwe chi man kꞌo ta numak chiꞌwe we kiriq jun alik kamikal.
Assim, declaro a vocês, hoje, que eu não sou responsável caso alguém se perca.
27 Rumal cher xinya ubꞌixik chiꞌwe ronojel ri uchomam ri Dios pa qawiꞌ. Man kꞌo ta jun kꞌutuꞌn ri mat xinya chiꞌwe.
Eu não hesitei em contar a vocês tudo o que Deus queria que soubessem.
28 Chichajij bꞌa iwibꞌ, xuqujeꞌ chiꞌchajij ri qachalal kojonelabꞌ. Rumal chi ri Uxlabꞌixel xubꞌan kꞌamal taq bꞌe chiꞌwe chiꞌchajij bꞌa konojel ri qachalal ri e kojoninaq che ri Ajawxel Jesús, ri xkam cho ri ripbꞌal, xuya ri ukikꞌel rech jeriꞌ ri winaq kakiriq ri utobꞌanik ri Dios.
Cuidem-se e cuidem também de todo o rebanho que o Espírito Santo lhes deu para que o acompanhem e o guardem. Cuidem da igreja de Deus, a qual ele comprou com o sangue do seu próprio Filho.
29 Wetaꞌm chi we xinel bꞌik iwukꞌ, kepe na achyabꞌ ri kakibꞌan na kꞌax chike ri kojonelabꞌ, je kakibꞌan na itzel taq kayoꞌt ri keꞌkitij chij.
Eu sei que, depois que eu for embora, lobos ferozes chegarão para atacá-los e irão espalhar o rebanho.
30 Kekꞌojiꞌ kꞌu na jujun achyabꞌ e bꞌanal taq tzij chiꞌxoꞌl, keꞌkitijoj na ri winaq che bꞌanoj tzij, keꞌkimenkꞌetij kꞌu na e kꞌi kojonelabꞌ kukꞌ.
Surgirão, dentro do seu próprio grupo, homens que irão torcer o que é certo e bom para conseguirem seguidores para eles mesmos.
31 Rumal bꞌa riꞌ, chixkꞌasloq, naꞌtaj chiꞌwe chi oxibꞌ junabꞌ, chi paqꞌij chi chaqꞌabꞌ, man xintaniꞌ ta che ipixabꞌaxik rukꞌ oqꞌej.
Então, cuidado! Não se esqueçam de que, por três anos, eu os ensinei por dias e noites, derramando lágrimas por vocês.
32 Kamik kꞌut, qachalal, kixinjach kan puꞌqꞌabꞌ ri Dios rech man kasachan ta ri utzij ri Dios ri kukꞌut chiqawach chi sibꞌalaj nim ri utoqꞌobꞌ pa qawiꞌ. We tzij riꞌ kakwinik kuya ichuqꞌabꞌ, xuqujeꞌ kuya ri iwechabꞌal junam kukꞌ konojel ri e rech ri Dios.
Agora, eu os deixo aos cuidados de Deus e com a mensagem de sua graça, ele que é capaz de fortalecê-los e de lhes dar a herança que pertence a todos os que se mantêm firmes com ele.
33 Man are ta ri irajil man are ta riꞌ iwatzꞌyaq xinrayij.
Eu nunca desejei a prata, o ouro ou as roupas de ninguém.
34 Qas iwetaꞌm chi xinchakun chuchꞌekik ronojel ri xajawataj chwe, xuqujeꞌ ri xajawataj chike ri e kꞌo wukꞌ.
Vocês sabem que eu trabalhei com minhas próprias mãos para suprir tudo o que eu e os que me acompanhavam precisávamos.
35 Nukꞌutum chiꞌwach chi rajawaxik kujchakunik chuchꞌekik ri kajawataj chaqe, rech jeriꞌ kujkwinik keꞌqatoꞌ ri kꞌo kirajawaxik. Xinnaꞌtaj chiꞌwe chi ri utzij ri Ajawxel Jesús ri kubꞌij: “Are utz re ri winaq ri kasipanik cho ri winaq ri kakꞌamawaꞌnik.”
Em tudo o que fiz, mostrei-lhes que devemos trabalhar para ajudar os mais fracos, sempre nos lembrando das palavras do Senhor Jesus: ‘Há mais felicidade em dar do que em receber.’”
36 Are xbꞌiꞌtaj we tzij riꞌ rumal ri Pablo, xukiꞌk, xubꞌan chꞌawem kukꞌ konojel ri kojonelabꞌ.
Quando ele acabou de falar, ajoelhou-se e orou com todos eles.
37 Kꞌa te riꞌ sibꞌalaj xoꞌqꞌik. Ri aꞌlaxik xkimatzej ri Pablo xuqujeꞌ xkitzꞌumaj.
Eles todos choraram ao abraçá-lo e beijá-lo.
38 Ri aꞌlaxik xkachiꞌlaj bꞌik ri Pablo rukꞌ loqꞌanik xekijacha kanoq pa jun jukubꞌ bꞌinibꞌal. Are xoꞌpan chuchiꞌ ri jaꞌ xoꞌqꞌik, xkimatzej ri Pablo. Sibꞌalaj xebꞌisonik rumal xubꞌij chike chi man kakil ta chi wi uwach junmul chik.
O que mais os entristeceu foi ele ter dito que eles nunca mais o veriam de novo. Então, eles o acompanharam até o navio.

< Hechos 20 >