Zekraia Sekaraia 4

1 Anante nagri'enema keaga hu'nea ankeromo'a ete nagrite eno eme nazeri otige'na mase'nefinti'ma antrima huno otiankna hu'na otugeno,

Anđeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao čovjeka koji se oda sna budi.

2 amanage huno nantahige'ne, Kagra na'a negane? Hige'na amanage hu'na asmi'noe. Goliretike tro hu'nea tavi zota me'negeno, agofetura masave tafe megeno, ana masave tafemofona 7ni'a ramu tavi megagigeno, 7ni'a ramu tavimofona 7ni'a wikirami tavi'ma rekruma hu'zana metere hu'ne.

“Što vidiš?” - upita. Ja odgovorih: “Vidim, evo, svijećnjak, sav od zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je žižaka na svijećnjaku, sa sedam lijevaka za sedam žižaka što su na njemu.

3 Hagi tare Olivi zafamokea ana tavi zota eri amu'no hakeno amunompima masavema taginte zompamofo tamaga kaziga mago'mo'a otigeno, mago'mo'a hoga kaziga otinege'na ke'noe.

Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva.”

4 Anante nagranema kema nehia ankerona amanage hu'na antahige'noe, Ranimoka ama zantamina nazantamine? hu'na hu'noe.

Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: “Što je to, gospodaru?”

5 Kagra antahinka kenka hu'nano huno ana ankeromo'a nantahigege'na, i'o ranimoka antahina ke'na osu'noe hu'na hu'noe.

Anđeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: “Zar ne znaš što je to?” Ja rekoh: “Ne, gospodaru.”

6 Anage hugeno amanage huno nasmi'ne, Ra Anumzamo'a amanage huno Zerubabelinkura hu'ne, ama ana zana hankaveka'areti'ene hihamuka'aretira eri forera osugahananki, Nagri Avamumofo hankavereti ana zana hugahane, huno Monafi sondia vahe'mofo hankavenentake Ra Anumzamo'a hu'ne.

[6a] On mi tad odgovori ovako: [6b]Evo riječi Jahvine Zerubabelu: “Ne silom niti snagom, već duhom mojim!” - riječ je Jahve nad Vojskama.

7 Kagima me'nea agonamoka kagra izage? Zerubabeli avuga agupo segahane. Hagi agrama mono noma ki vagare havema agofetuma ante vagama renigeno'a, vahe'mo'za kezati'za, Anumzamo'a asomu hanie, Anumzamo'a asomu hanie hu'za hugahaze.

Što si ti, goro velika? Pred Zreubabelom postaješ ravnica! On će izvući krunišni kamen uz poklike: “Hvala! Hvala za njega!”

8 Anante mago'ane Ra Anumzamo'a amanage hu'ne,

Dođe mi potom riječ Jahvina:

9 Zerubabeli agafa huno mono nona ki'neankino, agra ki vagaregahie. E'ina hanige'za Monafi sondia vahe'mofo Ra Anumzamo hunantege'na kagritega e'noe hu'za vahe'mo'za ke'za antahiza hugahaze.

Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove će ga ruke završiti. I vi ćete znati da me k vama poslao Jahve nad Vojskama.

10 Osi'zama eri agafama hu knagura antahi amnea osuo. Na'ankure Ra Anumzamo'a Zerubabeli azampima noma eri fatgo hu'za negi'za nofi'ma kesuno'a, muse hugahie. Hagi 7ni'a ramu tavira, e'i Ra Anumzamofo avuraga huvame huno me'neankino ama mopafima me'nea maka zana ke hagro huno nege.

[10a] Jer, tko je prezreo dan skromnih početaka? Radovat će se kad vide olovni visak u ruci Zerubabelovoj. [10b] “Ovih sedam oči su Jahvine što strijeljaju po svoj zemlji.”

11 Anage hige'na amanage hu'na ankerona antahige'noe, ramu tavi'ma rekruhunte azotamofo tamaga kazigane, hoga kaziganema oti'na'a olivi zafararena e'i na'ane?

Tad progovorih i zapitah ga: “Što su one dvije masline desno i lijevo od svijećnjaka?”

12 Nehu'na mago'ane amanage hu'na antahige'noe. Kanti kamama mena'a olivi zafamofo azanku'namoke'ma golire tafentrempima goli masavema tagimanevazi'ana, e'i na'ane.

Progovorih opet i upitah ga: “Što su one dvije maslinove grančice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?”

13 Hugeno agra kenona huno, Kagra ama zantamina antahinka kenka osu'nano? huno nantahigege'na, I'o ranimoka ontahi'noe hu'na hu'noe.

On mi odgovori: “Zar ne znaš što je to?” Odvratih: “Ne, gospodaru!”

14 Anante agra amanage huno hu'ne, ama tare netrena Ra Anumzamo'ma masavema tagino freneznanteno huhamprino asomu huznantege'ne maka ama mopama kegavama hu'nea Ra Anumzamofo eri'za netre mani'na'e.

On reče: “To su dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje.”