Soromoni' 3

1 Maka kenagera tafeni'are mase'nena, navesima nentoa ne'mofonkura tusiza hu'na antahintahia nehu'na, ava'nafina agrikura hakena vano hu'noanagi onke'noe.

Na postelji svojoj noæu tražih onoga koga ljubi duša moja, tražih ga, ali ga ne naðoh.

2 Anama onke'na amanage hu'na hu'noe, menina oti'na rankumapine neone kampi vano nehu'na, nagu'aretima hu'na navesima nentoa ne'mofonkura hakena vano hugahue. Anage nehu'na otina hakena vano hu'noanagi onke'noe.

Sada æu ustati, pa idem po gradu, po trgovima i po ulicama tražiæu onoga koga ljubi duša moja. Tražih ga, ali ga ne naðoh.

3 Anante kumama kegava hu'za vanoma nehaza vahe'mo'za eme nage'za eri fore hazage'na, navesima nentoa nera ke'nazo hu'na zamantahige'noe.

Naðoše me stražari, koji obilaze po gradu. Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?

4 Kuma'ma kegavama nehaza vahetmima zamagate'ma nere'na, nagu'areti'ma hu'na navesi navesima nehua nera ome ke'na erifore hutena, ome agazafe'na anukinena avre'na nenrera nontega vu'na agrama amu'enema huno kasenante'nefinka vu'noe.

Malo ih zaminuh, i naðoh onoga koga ljubi duša moja; i uhvatih ga, i neæu ga pustiti dokle ga ne odvedem u kuæu matere svoje i u ložnicu roditeljke svoje.

5 Vemo'a huno, Jerusalemi mofaneramimota gazeliema nehaza afu'ene, afi diamo'ma nehia zante tamagesa nentahita, navesizana azeri ora otigosune huta huvempa hunenkeno vuno kna fatgore vino.

Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja.

6 E'i iza ka'ma kopintira kumo'ma rentikenoma eaza huno kumagumagu huno ne-e? Hagi merema nehaza mna zane, frenkinsensie nehaza mna zane maka mnanentake zama feno vahe'mo'zama zagore'ma netrazankna'ma nehiana iza'e?

Ko je ona što ide gore iz pustinje kao stupovi od dima, potkaðena smirnom i tamjanom i svakojakim praškom apotekarskim?

7 E'i Solomoninki'za, mase tafe'are mani'nege'za zamafunte zafa hu'za neazageno Israeli vahepima ugagotama hu'naza harafa sondia vahera, 60'a vahe'mo'za azeri amu'nompi ante'za avre'za neaze.

Gle, odar Solomunov, a oko njega šezdeset junaka izmeðu junaka Izrailjevijeh.

8 Ana maka vahe'mo'za bainati kazinteti'ma ha'ma hu'arera vugota hunazanki'za, ha'ma hu'zana antahikasi'naze. Ha' vahe'mo'zama kini ne'ma kenage'ma eme ahe'zanku'ma kegava hunentaza vaheki'za mago magomo'za bainati kazina zamote anaki tragotetere hu'naze.

Svi imaju maèeve, vješti su boju, u svakoga je maè o bedru radi straha noænoga.

9 Hanki Lebanoni mopafinti'ma eri'za e'naza zafanu kini ne' Solomoni'ma manisia trara tro hu'naze.

Odar je naèinio sebi car Solomun od drveta Livanskoga;

10 Ana sesenkumofo noma antesgama hu zafa Silvareti tro nehu'za, amagenama ante kaziga golireti eri fagaginente'za, fitunke tavravereti tafera masinte'naze. Jerusalemi mofanemo'za ana konararia tro huntenazankino, tusiza hu'za ana konararigura zamavesinte'naze.

Stupce mu je naèinio od srebra, uzglavlje od zlata, nebo od skerleta, a iznutra nastrt ljubavlju za kæeri Jerusalimske.

11 Atiramita kini ne' Solomonina eme keho. A'ma masimigeno tusi musema hia knare'ma, nerera'ma ami'nea kini fetori antanino ne-e.

Izidite, kæeri Sionske, i gledajte cara Solomuna pod vijencem kojim ga mati njegova okiti na dan svadbe njegove i na dan veselja srca njegova.