< Jovu 26 >
1 Hagi anante Bildati'ma hia nanekerera Jopu'a amanage huno kenona hunte'ne,
Toda Job je odgovoril in rekel:
2 Inankna hunka hankavezamima omne'nea vahera zamaza nehunka, zamagra'ama zamaza osuga vahera zamagura vazi'nane.
»Kako si pomagal tistemu, ki je brez moči? Kako rešuješ laket, ki nima moči?
3 Kagra inankna hunka knare antahi'zama omne'nea vahe'mofona antahintahia neminka, oku'ma me'nea knare antahi'zanka'a erinte ama hane?
Kako si svetoval tistemu, ki nima modrosti? Kako si obilno oznanil stvar, kakor je ta?
4 Ama ana knare antahintahi zanka'a igati eri'nane? Ana hu'nankeno iza avamu'mo kagri kagipina huvazino ama'na nanekea huamara nehie?
Komu si izrekal besede? Čigav duh je prišel od tebe?
5 Fri'naza vahe'mokizmi hankro'ma hagerimofo agu'afima nemaniza naga'mo'za Anumzamofonkura tusi koro nehazageno zamahirahi nere.
Mrtve stvari so oblikovane pod vodami in njihovi prebivalci.
6 Fri vahe kumapima nemaniza vahe'mo'za Anumzamofo avurera frara oki amate mani'naze. Vahe'ma zamazeri havizama nehia kumapima me'nea zantamima Anumzamo'ma kenaku'ma hiana, mago zamo'a avurera anteso osu amate me'negeno nege. (Sheol )
Pekel je nag pred njim in uničenje nima pokrivala. (Sheol )
7 Hanki noti kaziga me'nea mona anami kankamumpi tro huntegeno me'negeno, Anumzamo'a anami kankamumpi tro huntegeno mago'zamo'a azeoriaza me'ne.
Sever izteguje nad praznim krajem in zemljo obeša na nič.
8 Hanintirima huno antarakoma hu'nea hampompi Anumzamo'a ko tina eri ano vazintegeno me'ne. Hianagi knagura huno ana timo'a rufuragu vazinora evunoramie.
Vode povezuje v svoje debele oblake in pod njimi se oblak ne pretrga.
9 Ana nehuno hamponteti kini tra'a erirefitegeta nonkone.
Zadržuje obličje svojega prestola in svoj oblak razprostira nad njim.
10 Hagerimofo agofetura Anumzamo'a mago avame'zanteti isagana ante'ne. Ana hu'neankino ana isagamo hanine masanena refko hunezanante.
Vode je obdal z vezmi, dokler dan in noč ne prideta do konca.
11 Anumzamo'ma monamofoma azeri konerigeno'a, monama tro huno regarinte'nea tra'mo'a torevare nehie.
Stebri nebes trepetajo in so osupli ob njegovem opominu.
12 Anumzamo'a hankave'areti higeno avunemanentea hagerimo'a, ome rurava nehe. Agra knare antahi'zanteti, hagerimofo agu'afima Rehapu'e nehazageno'ma nemania afi'zaga rehapanetie.
On s svojo močjo razdeljuje morje in s svojim razumevanjem udarja po ponosnih.
13 Anumzamo'ma asimu'ma antegeno'a, anamima me'nea monamo'a rumsa hutfaza nehie. Ana nehuno hagerimpima mani'neno vanoma nehia osifavea Agra azanuti ahe fri'ne.
S svojim duhom je okrasil nebo; njegova roka je oblikovala sprijeno kačo.
14 Ama ana maka zama fore'ma hiana, Anumzamo'a hankave'areti tro'ma hu'nea zamofona, amne agema'a fore higeta kone. Hagi Agra menina sumi ke huno kea nehigeta nentahunanki, monagefinti'ma rankema huno'ma keagama hanigeta, inankna huta tagra antahi amara hugahune?
Glej! To so delčki njegovih poti. Toda kako majhen delček je slišati o njem? Toda kdo lahko razume grom njegove moči?«