Jenesis 39

1 Josefena avre'za Isipi mopare vazageno, Fero avate vugota huno kegava nehia ne' Potifa'a Ismael vahe'mo'za avre'za vu'naza vahepinti miza huno avrente'ne.

A Josifa odvedoše u Misir; i Petefrije dvoranin Faraonov, zapovjednik stražarski, èovjek Misirac, kupi ga od Ismailjaca, koji ga odvedoše onamo.

2 Ra Anumzamo'a Josefe'ene mani'negeno, maka eri'zama'amo'a knare'zanke hu'ne. Josefe'a ozafa'amofo nompi Isipi mani'ne.

I Gospod bješe s Josifom, te bi sreæan, i življaše u kuæi gospodara svojega Misirca.

3 Ozafa'amo'ma keana Ra Anumzamo'a Josefe'ene mani'negeno, eri'za kama'amo'a agri azantera knare zanke hu'ne.

I gospodar njegov vidje da je Gospod s njim i da sve što radi Gospod vodi u napredak u ruci njegovoj.

4 Ana higeno, ozafa'amo'a Josefena antahimino, avate eri'za ne' azeri oti'ne. Ana nehuno noma'ane maka'zama'a Josefe azampi antegeno kegava krinte'ne.

I Josif steèe milost u njega, i dvoraše ga; a najposlije postavi ga nad cijelijem domom svojim, i što god imaše njemu dade u ruke.

5 Isipi ne'mo'ma ana'ma hianknareti agafa huno Josefe'ma noma'afi mani'negu huno Potifana mika nompi zane, fegi'a hozafi zanena Ra Anumzamo'a asomu hunte'ne.

A kad ga postavi nad domom svojim i nad svijem što imaše, od tada Gospod blagoslovi dom toga Misirca radi Josifa; i blagoslov Gospodnji bješe na svemu što imaše u kuæi i u polju.

6 Maka'zana Potifa'a Josefe azampi antegeno kegava krigeno, maka zankura agesa ontahi'neanki, kave'ma nesia zankuke hu'ne. Hagi Josefena agi'avugosamo'ene, agia azamo'enene, avufgamo'enena knare'za huno soe zanke hu'ne.

I ostavi u Josifovijem rukama sve što imaše, i ne razbiraše ni za što osim jela koje jeðaše. A Josif bijaše lijepa stasa i lijepa lica.

7 Anazama nehifina ozafa'amofo nenaro'a Josefena kesane nehuno anage hu'ne, Enka nagrane emaso.

I dogodi se poslije, te se žena gospodara njegova zagleda u Josifa, i reèe: lezi sa mnom.

8 Hianagi agra ana kegura i'o nehuno, ozafa'amofo nenarona anage huno asami'ne, Antahio, nagrama ama nompima mani'nogeno'a ozafanimo'a maka'zankura agesa nontahie. Maka'zama ante'nea zana nagri nazampi kegava kri'nuegu ante'ne.

A on ne htje, nego reèe ženi gospodara svojega: eto gospodar moj ne razbira ni za što što je u kuæi, nego što god ima dade meni u ruke.

9 Mago agateresa nera ama nompina omani'ne, nagrake mani'noankino, mikazana nagri nazampi anteno kegava huo hu'neanagi, kagri kaziga antenka mase huno hu izo huonantene. Na'ankure kagra nenaroga mani'nane. Inankna hu'na nagra tusi'a kefo'zana erifore hu'na kumira Anumzamofo avufina hugahue?

Ni sam nije veæi od mene u ovoj kuæi, i ništa ne krije od mene osim tebe, jer si mu žena; pa kako bih uèinio tako grdno zlo i Bogu zgriješio?

10 Ana a'mo'ma maka knafima Josefenku'ma masesu'e huge, erava'o huoma nehigeno'a, ke'a antahi omi'ne.

I ona govoraše take rijeèi Josifu svaki dan, ali je ne posluša da legne s njom ni da se bavi kod nje.

11 Hagi mago zupa Josefe'a eri'za erinaku nompi marerigeno, ruga'a eri'za vahera ana nompina omani'nageno keteno,

A jedan dan kad doðe Josif u kuæu da radi svoj posao, a ne bješe nikoga od domašnjih u kuæi,

12 ozafa'amofo nenaro'a nakre ku'are avazu nehuno anage hu'ne, Nagrane emaso, higeno ana nakre ku'a azampi zafi netreno, freno megi'a atiramino vu'ne.

Ona ga uhvati za haljinu govoreæi: lezi sa mnom. Ali on ostaviv joj u rukama haljinu svoju pobježe i otide.

13 Ozafa'amofo nenaro'ma keama Josefe'ma nakreku'ama azampi atreno freno fegi'a atiramigeno'a,

A kad ona vidje gdje joj ostavi u rukama haljinu svoju i pobježe,

14 ana a'mo'a noma'afi eri'za e'neriza vahe ke hige'za eme atru hazageno anage hu'ne, Keho, Hibru ne'ma avrenoma eme ante'nea ne'mo, nagri zokago renanteku ege'na krafa hu'noe.

Viknu èeljad svoju, i reèe im govoreæi: gledajte, doveo nam je èovjeka Jevrejina da nas sramoti; doðe k meni da legne sa mnom, a ja povikah iza glasa;

15 Antahige'na ranke hu'na krafama nehuana, nakre ku'a avateti zafitreno freno fegi'a vu'ne.

A on kad èu gdje vièem, ostavi haljinu svoju kod mene i pobježe i otide.

16 Anage huteno ana nakre ku'a ana a'mo'a tavaoma'are anteno mani'negeno neve'a nontega e'ne.

I ona ostavi haljinu njegovu kod sebe dok mu gospodar doðe kuæi.

17 Anante Potifa'a egeno, nenaro'a amanage huno asmi'ne, Miza e'ori kazokazo Hibru eri'za ne' avrenka eme tami'nana ne'mo, nagrite eno zokago renantenaku nehige'na,

A tada mu reèe ovako govoreæi: sluga Jevrejin, kojega si nam doveo, doðe k meni da me osramoti;

18 rankema hu'na krafage hugeno'a, nakre ku'a atreno atiramino fegi'a freno vu'ne.

A ja povikah iza glasa, te on ostaviv haljinu svoju kod mene pobježe.

19 Potifa nenaro'ma nevema asamino, miza e'ori kazokzo eri'za ne'kamo Josefe anahura nagrira hu'ne, hiankemo'a Potifa rimpamo'a teve re'ne.

A kad gospodar njegov èu rijeèi žene svoje gdje mu reèe: to mi je uèinio sluga tvoj, razgnjevi se vrlo.

20 Ana higeno Josefena ozafa'amo'a avreno kini ne'mo'ma eri'za vahe'ama kinama hunezamantea kina nompi ome ante'ne.

I gospodar Josifov uhvati ga, i baci ga u tamnicu, gdje ležahu sužnji carski; i bi ondje u tamnici.

21 Ana hianagi Ra Anumzamo'a Josefe'ene mani'neno avesinteno azeri so'e nehigeno, kina nonte vugota hu'nea ne'mo'ma keana knare'za hu'ne.

Ali Gospod bješe s Josifom i raširi milost svoju nad njim i uèini te omilje tamnièaru.

22 Kina nonte'ma vugote'nea ne'mo'a Josefena maka'a kina vahe'mokizmire kegava krinogu kva azeri oti'ne. Hagi inankna zama anampima haniazana agri azampi ante'ne.

I povjeri tamnièar Josifu sve sužnje u tamnici, i što je god trebalo ondje èiniti on ureðivaše.

23 Kina nonte'ma vugote'nea ne'mo'ma Josefe azampima ante'nea zankura agesa ontahine. Na'ankure Ra Anumzamo'a agrane mani'negu huno, maka'zama Josefe'ma hiazana, aza nehigeno knare'zanke hu'ne.

I tamnièar ne nadgledaše ništa što bješe u Josifovoj ruci, jer Gospod bješe s njim; i što god èinjaše, Gospod voðaše u napredak.