Jenesis 39
1 Josefena avre'za Isipi mopare vazageno, Fero avate vugota huno kegava nehia ne' Potifa'a Ismael vahe'mo'za avre'za vu'naza vahepinti miza huno avrente'ne.
Josipa dovedoše u Egipat. Tu ga od Jišmaelaca koji su ga onamo doveli kupi Egipćanin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjednik njegove tjelesne straže.
2 Ra Anumzamo'a Josefe'ene mani'negeno, maka eri'zama'amo'a knare'zanke hu'ne. Josefe'a ozafa'amofo nompi Isipi mani'ne.
Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreću: Egipćanin ga uzme k sebi u kuću.
3 Ozafa'amo'ma keana Ra Anumzamo'a Josefe'ene mani'negeno, eri'za kama'amo'a agri azantera knare zanke hu'ne.
Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da svemu što mu ruka poduzme Jahve daje uspjeh;
4 Ana higeno, ozafa'amo'a Josefena antahimino, avate eri'za ne' azeri oti'ne. Ana nehuno noma'ane maka'zama'a Josefe azampi antegeno kegava krinte'ne.
zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak.
5 Isipi ne'mo'ma ana'ma hianknareti agafa huno Josefe'ma noma'afi mani'negu huno Potifana mika nompi zane, fegi'a hozafi zanena Ra Anumzamo'a asomu hunte'ne.
I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Jahve dom Egipćaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaše na svemu što je imao - u kući i u polju.
6 Maka'zana Potifa'a Josefe azampi antegeno kegava krigeno, maka zankura agesa ontahi'neanki, kave'ma nesia zankuke hu'ne. Hagi Josefena agi'avugosamo'ene, agia azamo'enene, avufgamo'enena knare'za huno soe zanke hu'ne.
I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se više ni za što nije brinuo, osim za jelo što je jeo. A Josip je bio mladić stasit i naočit.
7 Anazama nehifina ozafa'amofo nenaro'a Josefena kesane nehuno anage hu'ne, Enka nagrane emaso.
Poslije nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reče mu: “Legni sa mnom!”
8 Hianagi agra ana kegura i'o nehuno, ozafa'amofo nenarona anage huno asami'ne, Antahio, nagrama ama nompima mani'nogeno'a ozafanimo'a maka'zankura agesa nontahie. Maka'zama ante'nea zana nagri nazampi kegava kri'nuegu ante'ne.
On se oprije i reče ženi svoga gospodara: “Gledaj! Otkako sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u kući; sve što ima meni je povjerio.
9 Mago agateresa nera ama nompina omani'ne, nagrake mani'noankino, mikazana nagri nazampi anteno kegava huo hu'neanagi, kagri kaziga antenka mase huno hu izo huonantene. Na'ankure kagra nenaroga mani'nane. Inankna hu'na nagra tusi'a kefo'zana erifore hu'na kumira Anumzamofo avufina hugahue?
On u ovoj kući nema više vlasti negoli ja i ništa mi ne krati, osim tebe, jer si njegova žena. Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!”
10 Ana a'mo'ma maka knafima Josefenku'ma masesu'e huge, erava'o huoma nehigeno'a, ke'a antahi omi'ne.
Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju legne; nije joj prilazio.
11 Hagi mago zupa Josefe'a eri'za erinaku nompi marerigeno, ruga'a eri'za vahera ana nompina omani'nageno keteno,
Jednog dana Josip uđe u kuću na posao. Kako nikog od služinčadi nije bilo u kući,
12 ozafa'amofo nenaro'a nakre ku'are avazu nehuno anage hu'ne, Nagrane emaso, higeno ana nakre ku'a azampi zafi netreno, freno megi'a atiramino vu'ne.
ona ga uhvati za ogrtač i reče: “Legni sa mnom!” Ali on ostavi svoj ogrtač u njezinoj ruci, otrže se i pobježe van.
13 Ozafa'amofo nenaro'ma keama Josefe'ma nakreku'ama azampi atreno freno fegi'a atiramigeno'a,
Vidjevši ona da je u njezinoj ruci ostavio ogrtač i pobjegao van,
14 ana a'mo'a noma'afi eri'za e'neriza vahe ke hige'za eme atru hazageno anage hu'ne, Keho, Hibru ne'ma avrenoma eme ante'nea ne'mo, nagri zokago renanteku ege'na krafa hu'noe.
zovne svoje sluge te im reče: “Gledajte! Trebalo je da nam dovede jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni dođe da sa mnom legne, ali sam ja na sav glas zaviknula.
15 Antahige'na ranke hu'na krafama nehuana, nakre ku'a avateti zafitreno freno fegi'a vu'ne.
A čim je čuo kako vičem, ostavi svoj ogrtač pokraj mene i pobježe van.”
16 Anage huteno ana nakre ku'a ana a'mo'a tavaoma'are anteno mani'negeno neve'a nontega e'ne.
Uza se je držala njegov ogrtač dok mu je gospodar došao kući.
17 Anante Potifa'a egeno, nenaro'a amanage huno asmi'ne, Miza e'ori kazokazo Hibru eri'za ne' avrenka eme tami'nana ne'mo, nagrite eno zokago renantenaku nehige'na,
Onda i njemu kaza istu priču: “Onaj sluga Hebrejac koga si nam doveo dođe k meni da sa mnom ljubaka!
18 rankema hu'na krafage hugeno'a, nakre ku'a atreno atiramino fegi'a freno vu'ne.
Ali čim je čuo kako vičem, ostavi svoj ogrtač pokraj mene i pobježe van.”
19 Potifa nenaro'ma nevema asamino, miza e'ori kazokzo eri'za ne'kamo Josefe anahura nagrira hu'ne, hiankemo'a Potifa rimpamo'a teve re'ne.
Kad je njegov gospodar čuo pripovijest svoje žene koja reče: “Eto, tako sa mnom tvoj sluga”, razgnjevi se.
20 Ana higeno Josefena ozafa'amo'a avreno kini ne'mo'ma eri'za vahe'ama kinama hunezamantea kina nompi ome ante'ne.
Gospodar pograbi Josipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bili zatvoreni kraljevi utamničenici. I osta u tamnici.
21 Ana hianagi Ra Anumzamo'a Josefe'ene mani'neno avesinteno azeri so'e nehigeno, kina nonte vugota hu'nea ne'mo'ma keana knare'za hu'ne.
Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu te on nađe milost u očima upravitelja tamnice.
22 Kina nonte'ma vugote'nea ne'mo'a Josefena maka'a kina vahe'mokizmire kegava krinogu kva azeri oti'ne. Hagi inankna zama anampima haniazana agri azampi ante'ne.
Tako upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sve utamničenike koji su se nalazili u tamnici; i ondje se ništa nije radilo bez njega.
23 Kina nonte'ma vugote'nea ne'mo'ma Josefe azampima ante'nea zankura agesa ontahine. Na'ankure Ra Anumzamo'a agrane mani'negu huno, maka'zama Josefe'ma hiazana, aza nehigeno knare'zanke hu'ne.
Budući da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao ništa što je Josipu bilo povjereno: Jahve bijaše s njim, i što god bi poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom.
