< Jenesis 3 >
1 Hanki Ra Anumzana Anumzamo'a maka zagagafama mopafima trohu zamante'nefintira, tamage huno masavenentake kema hu'arera osifa'vemofo antahi'zamo'a zamagatereankino, osifavemo'a ana a'mofona antahigeno, Hozafima me'nea zafa rgagura Ra Anumzana Anumzamo'a tamagerfa huno mika one'o huno huranante'nefi?
Ali zmija bješe lukava mimo sve zvijeri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reèe ženi: je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?
2 Higeno ana a'mo'a osifavemofo kenona huno, Hozafintira mika zafa raga amane ne'o huno hurante'ne.
A žena reèe zmiji: mi jedemo roda sa svakoga drveta u vrtu;
3 Hu'neanagi mago zafa hoza amu'nompi me'nea zafa rgagura avako osuta one'o hurante'ne. Hagi ana zafa ragama nege, avako'ma huge'ma hanuta'a, frigaha'e huno tasami'ne.
Samo roda s onoga drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete.
4 Higeno osifavemo'a a'mofonkura amanage hu'ne, Tamagerfa hutna tanagra ofrigaha'e.
A zmija reèe ženi: neæete vi umrijeti;
5 Na'ankure Anumzamo'a keno antahino hu'neankino, nesna'ana tanavumo'a hari hina Agri kna hutna antahi antahi tani'amofona eriama hanigetna, knare zanki, havi zanki hutna keta antahita hugaha'e.
Nego zna Bog da æe vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oèi, pa æete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo.
6 Higeno ana a'mo'ma ana zafa rgama keana ne'zama ne'amo'a knare higeno, zafa ragamo'a knare hu'neankino, ana a'mo'a amanahu antahintahi eri'ne. Ama zafa raga tagina nene'na knare antahi'za erisue nehuno, ana zafa raga tagino neneno, neve'ene mani'negukino, mago'a nevena amigeno ne'ne.
I žena videæi da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra roda s njega i okusi, pa dade i mužu svojemu, te i on okusi.
7 Netakeno zanavumo'a hari hige'ne, zanavufga zanavapa mani'nene, zanagazegu nehune fiki zafa anina anakike zanavufgarera kena masina'e.
Tada im se otvoriše oèi, i vidješe da su goli; pa spletoše lišæa smokova i naèiniše sebi pregaèe.
8 Kinaga zasi anteno fruma higeno'a Anumzamo'a hozafi ne-egeno agasasanke'a nentahike hozafi mago'a zafa asoka frakike mani'na'e.
I zaèuše glas Gospoda Boga, koji iðaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga meðu drveta u vrtu.
9 Mani'nakeno Ra Anumzana Anumzamo'a vemofonkura kezatino anage hu'ne, iga mani'nane?
A Gospod Bog viknu Adama i reèe mu: gdje si?
10 Higeno vemo'a huno, Hozafi neanke'na kagasasanke nentahi'na frakina mani'noe. Na'ankure navufga navapa mani'nena, koro hu'na fraki'noe.
A on reèe: èuh glas tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih.
11 Higeno Ra Anumzana Anumzamo'a huno, Iza hugantegenka kavufga kvapara mani'nane? Nagrama ono hu'na hunagru'ma hugante'noa zafa raga'a taginka ne'nampi?
A Bog reèe: ko ti kaza da si go? da nijesi jeo s onoga drveta što sam ti zabranio da ne jedeš s njega?
12 Higeno vemo'a huno, Kagrama nami'nana a'mo ana zafa raga tagino neneno namige'na ne'noe.
A Adam reèe: žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh.
13 Higeno anante Ra Anumzana Anumzamo'a ana a'kura huno, Kagra e'i zana na'a hu'nane? Huno antahigegeno a'mo'a kenona huno, Osifavemo renavatga hige'na tagi'na ne'noe.
A Gospod Bog reèe ženi: zašto si to uèinila? A žena odgovori: zmija me prevari, te jedoh.
14 Higeno Ra Anumzana Anumzamo'a amanage huno osifavemofona asami'ne, Osifavemoka e'inama hana nona'a, vahe'mo'zama kumate'ma kegavama nehaza zagagafane, trampi afi zagagafama mani'nafintira kazusi (kes) hugantoankinka, kagra zamageterenka rankna erinka kasaguregati regraro henka vano nehunka, mika knafina kugusopa nenenka manigahane.
Tada reèe Gospod Bog zmiji: kad si to uèinila, da si prokleta mimo svako živinèe i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vuèeš i prah da jedeš do svojega vijeka.
15 Nagra kagri'ene a'mofo amunompina ha'za nentena, tanagigomokizmi amu'nompina ha'za antesugeno, a'mo'ma kasentesia mofavremo kasenia reprorovazina, kagra agrira agamerumpafi amprigahane.
I još meæem neprijateljstvo izmeðu tebe i žene i izmeðu sjemena tvojega i sjemena njezina; ono æe ti na glavu stajati a ti æeš ga u petu ujedati.
16 Anage nehuno Anumzamo'a a'mofonkura amanage hu'ne, Mofavrema kasentenaku'ma hananke'na Nagra rama'a kata kamisugenka, ana katafi mani'nenka mofavrea kasentegahane. Ana nehunka negavena tusiza hunka avesintegahane. Hianagi agra kagrira kegava krigantegahie.
A ženi reèe: tebi æu mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama æeš djecu raðati, i volja æe tvoja stajati pod vlašæu muža tvojega, i on æe ti biti gospodar.
17 Hagi Anumzamo'a Adamuna amanage huno asmi'ne, A'kamofo ke antahinka Nagrama kase hugante'na hunagru'ma hugante'noa zafa raga ne'nanku mopamofona Kazusi huntoankinka, kata negrinkenka maka zupa hozaka'a e'nerisankeno nezanka'a fore hinkenka negahane.
Pa onda reèe Adamu: što si poslušao ženu i okusio s drveta s kojega sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe; s mukom æeš se od nje hraniti do svojega vijeka;
18 Hozafi ne'zana ave'ave zane agaso tra'zamo fore huno refinetena ne'zana anampinti erinka negahane.
Trnje i korov æe ti raðati, a ti æeš jesti zelje poljsko;
19 Kavugosafinti kamunasisi hutesigenka nezanka'a eri fore hunka negahane. Ana hume vunka kugusopareti tro hugante'nogu frinka ete mopafi ufregahane.
Sa znojem lica svojega ješæeš hljeb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah æeš se vratiti.
20 Ana ne'mo'a nenaro agi'a Ivi'e huno antemi'ne. Na'ankure mika vahe'mokizmi zamarera'zama hanigure huno antemi'ne.
I Adam nadjede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svjema živima.
21 Hanki Ra Anumzana Anumzamo'a zagagafa akru'a tavrofeno Adamune, Ivinena kukena masizanante'ne.
I naèini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuèe ih u njih.
22 Hagi Ra Anumzana Anumzamo'a amanage hu'ne, Ama ne'mo'a tagri kna huno knare zanki havi zanki huno hago keno antahino hie. E'ina hu'negu manivava hu'mofo zafa raga'a tagino nesanuno'a manivava hu'zanku atresanunkeno ana zafarera urava'o osanie.
I reèe Gospod Bog: eto, èovjek posta kao jedan od nas znajuæi što je dobro što li zlo; ali sada da ne pruži ruke svoje i uzbere i s drveta od života, i okusi, te dovijeka živi.
23 Anage nehuno Ra Anumzana Anumzamo'a, Ideni hozafintira huntegeno fegi'a agri'ma tro hu'nea mopare hoza eri'zama erisnigu huntegeno vu'ne.
I Gospod Bog izagna ga iz vrta Edemskoga da radi zemlju, od koje bi uzet;
24 Hagi Anumzamo'a ana ne'ma Ideni hozafinti ahenatigeno vutegeno'a, zage hanati kaziga hankavenentike ankerozamantege'za ana hoza kegava nehazageno, tevenefa tagivazu nehia bainati kazimo kagigagi nehige'za, ana manivava zafamofona kegava hu'naze.
I izagnav èovjeka postavi pred vrtom Edemskim heruvima s plamenijem maèem, koji se vijaše i tamo i amo, da èuva put ka drvetu od života.