< Jenesis 29 >

1 Jekopu'a masetere hume vuno, zage hanati kaziga vahe'mofo mopafi uhanati'ne.
Tada se podiže Jakov i otide u zemlju istoènu.
2 Agra kesga huno trazampi keana, tinkerire tagufa afu kevu masenageno ke'ne, ana tikerireti sipisipiramina tina afi'za nezmize. Hanki ana tinkerimofo agitera ra have runkani rente'naze.
I obziruæi se ugleda studenac u polju; i gle, tri stada ovaca ležahu kod njega, jer se na onom studencu pojahu stada, a veliki kamen bijaše studencu na vratima.
3 Anante mika sipisipi kva vahe'mo'za utru hute'za, kerimofo agiteti havea atufe ante'ne'za, tina afi'za sipisipi zamia zamite'za, ete ana havea atufe'za ana kerimofo avazare runkani rentetere nehazane.
Ondje se skupljahu sva stada, te pastiri odvaljivahu kamen s vrata studencu i pojahu stada, i poslije opet privaljivahu kamen na vrata studencu na njegovo mjesto.
4 Hagi Jekopu'a zamagrikura amanage hu'ne, Nafuheta tamagra igatire? Hige'za kenona hu'za, Tagra Haranitire.
I Jakov im reèe: braæo, odakle ste? Rekoše: iz Harana smo.
5 Hazageno Agra amanage huno zamasmi'ne, Nahori negeho Lebanina ke'nazo? Hige'za zamagra kenona amanage hu'naze, Tagra agrira ke'none.
A on im reèe: poznajete li Lavana sina Nahorova? Oni rekoše: poznajemo.
6 Hazageno Jekopu'a zamagrira amanage huno zamasmi'ne, Lebani'a knare huno mani'nefi? Hige'za zamagra hu'za, Agra knare huno mani'ne. Hanki antu ko, agri'mofa Resoli'a sipisipi zaga'ane ne-e.
On im reèe: je li zdrav? Rekoše: jest, i evo Rahilje kæeri njegove, gdje ide sa stadom.
7 Hazageno Jekopu'a anage huno zamasmine, Keho, zagea anamifi megeno afu'zagarami eritru hukna omane'neanki, sipisipi afuzaga tina nezmita zamavareta vinke'za trazana ome neho, huno nehige'za,
I on reèe: eto još je rano, niti je vrijeme vraæati stoku; napojte stoku pa idite i pasite je.
8 zamagra amanage hu'naze, E'inahura osu'nenunkeno mika'a emetru hute'nageta, tinkeriretira have avaza'a eritreta tina afi zamisunke'za negahaze.
A oni rekoše: ne možemo, dokle se ne skupe sva stada, da odvalimo kamen s vrata studencu, onda æemo napojiti stoku.
9 Hagi Jekopu'a nanekea zamagrane nehigeno, Resoli'a agra sipisipi kva nehia mofakino, nefa sipisipi zamavareno e'ne.
Dok on još govoraše s njima, doðe Rahilja sa stadom oca svojega, jer ona pasijaše ovce.
10 Jekopu'a nenogo Lebani mofa Resoli'ma sipisipi'ane ne-egeno, negeno vuno tin keriretira havea ome rekrehe huno, nerera nesaro Lebani sipisipia ti afizmi'ne.
A kad Jakov vidje Rahilju kæer Lavana ujaka svojega, i stado Lavana ujaka svojega, pristupi Jakov i odvali kamen studencu s vrata, i napoji stado Lavana ujaka svojega.
11 Anante Jekopu'a Resolina antako hunenteno, ranke huno zavi ate'ne.
I poljubi Jakov Rahilju, i povikavši zaplaka se.
12 Jekopu'a Resolina amanage huno asamine, Nafakamofo nesaro Rebeka mofavre mani'noe, higeno Resoli'a agareno vuno nefa ome asmi'ne.
I kaza se Jakov Rahilji da je rod ocu njezinu i da je sin Reveèin; a ona otrèa te javi ocu svojemu.
13 Hanki Lebani'a nesaro mofavre nenogo nenekema nentahino'a, ome ke'naku agareno vuno, ome anukino antako hunenteno avreno noma'afi e'ne. Ana higeno Jekopu'a hakare'a kea asami vaga'rene.
A kad Lavan èu za Jakova sina sestre svoje, istrèa mu na susret, i zagrli ga i poljubi, i uvede u svoju kuæu. I on pripovjedi Lavanu sve ovo.
14 Ana hutegeno Lebani'a amanage huno asami'ne, Kagra nagri kora mani'nane. Higeno Jekopu'a anante mago ika agrane mani'ne.
A Lavan mu reèe: ta ti si kost moja i tijelo moje. I osta kod njega cio mjesec dana.
15 Hagi Lebani'a amanage huno Jekopuna asami'ne, Kagra nagri kora mani'nankure hunka amne eri'zana e'origahane. Nama'a kagrira miza hugantegahufi nasamio?
Tada reèe Lavan Jakovu: zar badava da mi služiš, što si mi rod? Kaži mi šta æe ti biti plata?
16 Lebani'a tare mofatre zanante'ne, kotamofo agi'a Lia'e, osi'mofo agi'a Resoli'e.
A Lavan imaše dvije kæeri: starijoj bješe ime Lija, a mlaðoj Rahilja.
17 Lia avurgamo'a kazakiri'ne, hagi Resoli avurgamo'ene, avufgamo enena knarezantfa hu'ne.
I u Lije bjehu kvarne oèi, a Rahilja bješe lijepa stasa i lijepa lica.
18 Jekopu'a Resolina avesinenteno amanage hu'ne, Nagra 7ni'a kafufi mofaka'a Resolima a'ma erinte'nakura erizanka'a erigantegahue.
I Jakovu omilje Rahilja, te reèe: služiæu ti sedam godina za Rahilju, mlaðu kæer tvoju.
19 Higeno Lebani'a amanage hu'ne, Ru vahe ami'zankura kagri'ma kamisuana knare hu'neanki nagrane manio.
A Lavan mu reèe: bolje tebi da je dam nego drugom; ostani kod mene.
20 Jekopu'a 7ni'a zagegfufi Resolima a'ma erikura eri'zana eri'neankino, ana knamo'a agritera osi knasente'ne. Na'ankure agrama Resolima avesinte'negu anara hu'ne.
I otsluži Jakov za Rahilju sedam godina, i uèiniše mu se kao nekoliko dana, jer je ljubljaše.
21 Hagi henka ana knamo'a vagaregeno Jekopu'a amanage huno Lebanikura hu'ne, Knama nami'nana knamo'a hago vagareanki, a'ni'a namige'na ara eri'neno.
I reèe Jakov Lavanu: daj mi ženu, jer mi se navrši vrijeme, da legnem s njom.
22 Higeno Lebani'a ana kumate vahera miko zamare tru huno, aravema hu ne'za kre'ne.
I sazva Lavan sve ljude iz onoga mjesta i uèini gozbu.
23 Ana kenegera Lebani'a Lia avreno Jekopu ome amigeno anteno mase'ne.
A uveèe uze Liju kæer svoju i uvede je k Jakovu, i on leže s njom.
24 Lebani'a eri'za erinentea a' Zilpa avreno mofa'a Lia katoza huminogu eme ami'ne.
I Lavan dade Zelfu robinju svoju Liji kæeri svojoj da joj bude robinja.
25 Hanki Jekopu'a maseno kotigeno nanterama keana Lia mani'negeno keteno, agra amanage Lebanikura hu'ne, Resolinte eri'zana eri kantenoanki, kagra na'a amazana hunantane? Nahigenka renavatga hane?
A kad bi ujutru, gle, ono bješe Lija; te reèe Jakov Lavanu: šta si mi to uèinio? ne služim li za Rahilju kod tebe? zašto si me prevario?
26 Anage hianagi Lebani'a ana kenona amanage hu'ne, Tagri kumapina nagna'amo nuna'amofo agatereno ve' eri'zana omane'ne.
A Lavan mu reèe: ne biva u našem mjestu da se uda mlaða prije starije.
27 Mago sonta manitegeta, tagra mago'mofona kamisnunkenka ara erigahananki, ete mago'ene 7ni'a zagegafu eri'zana eri nantegahane.
Navrši nedjelju dana s tom, pa æemo ti dati i drugu za službu što æeš služiti kod mene još sedam godina drugih.
28 Higeno Jekopu'a mago sonta Lia'ene mani vagare'tegeno, Lebani'a mofa'a Resolina avreno Jekopuna amigeno nenaro'za hu'ne.
Jakov uèini tako, i navrši s njom nedjelju dana, pa mu dade Lavan Rahilju kæer svoju za ženu.
29 Lebani'a, katozama'a e'neri a' Bilhana avreno Resoli katoza eri aminogu ami'ne.
I dade Lavan Rahilji kæeri svojoj robinju svoju Valu da joj bude robinja.
30 Hanki Jekopu'a Resolina anteno mase'ne, agra Liama avesi nenteama'a agatereno Resolina tusiza huno avesintene. Agra ana nehuno Lebanina erizana 7ni'a zagegafufi erinte'ne.
I tako leže Jakov s Rahiljom; i voljaše Rahilju nego Liju, i stade služiti kod Lavana još sedam drugih godina.
31 Hanki Ra Anumzamo'ma keana Jekopu'a Liana avesi ontegeno, Anumzamo'a rimpa eri vasne'ne, ana hianagi Resoli'a narvo a' mani'ne.
A Gospod videæi da Jakov ne mari za Liju, otvori njojzi matericu, a Rahilja osta nerotkinja.
32 Lia'a amu'ene huno ne' kasenteno agi'a Rubeni'e huno nenteno anage hu'ne, Na'ankure Ra Anumzamo natazani'a nazeri knare hiankino, nenave'a avesi nantegahie.
I Lija zatrudnje, i rodi sina, i nadjede mu ime Ruvim, govoreæi: Gospod pogleda na jade moje, sada æe me ljubiti muž moj.
33 Anante Lia'a mago'ene amu'ene huno ne' kasenteno amanage hu'ne, nenave'a avesi onantegeno Ra Anumzamo antahi namino mago'ene ama mofavrea nenamie, nehuno Simioni'e huno agia antemi'ne.
I opet zatrudnje, i rodi sina, i reèe: Gospod èu da sam prezrena, pa mi dade i ovoga. I nadjede mu ime Simeun.
34 Anante Lia'a amu'ene huno ne' kasenteno amanage hu'ne, Menina ama knarera, nenave'a tvaonire manigahie. Na'ankure nagra tagufa ne'mofavre kase amue. Ana hu'negu agi'a Levi'e huno antemi'ne.
I opet zatrudnje, i rodi sina, i reèe: da ako se sada veæ priljubi k meni muž moj, kad mu rodih tri sina. Zato mu nadješe ime Levije.
35 Anante Lia'a mago'ene amu'ene huno, ne'mofavre kasenteno amanage hu'ne, Menina nagra Ra Anumzamofo agi'a erisga hue. Ana hu'negu agi'a Juda'e hu'ne. Ana huteno ana a'mo'a mago'ene mofavrea onte'ne.
I zatrudnje opet, i rodi sina, i reèe: sada æu hvaliti Gospoda. Zato mu nadjede ime Juda; i presta raðati.

< Jenesis 29 >