Jenesis 13

1 Abramu'a Isipi mopareti hakare afufenoma'a enerino nenarone, Lotine neznavreno Negev vu'naku mareri'ne.

Tako otide Avram iz Misira gore na jug, on i žena mu i sve što imaše, takoðer i Lot s njim.

2 Menina Abramu'a afu'zagama, golima, silvama huno rama'a ante'nea ne'kino tusi'a feno ne' mani'ne.

A bijaše Avram vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom.

3 Hagi masetere hume nevuno, Negev mopare vuno ko'ma mani'neno'ma hu'nere uhanati'ne. Mago kaziga Beteli kuma me'negeno, mago kaziga Ai kuma me'nere uhanati'ne.

I iðaše svojim putovima od juga sve do Vetilja, do mjesta gdje mu prvo bijaše šator, izmeðu Vetilja i Gaja,

4 Abramu'a ko'ma have itama tro hunte'nere anante uhanatino, Ra Anumzamofona mono hunte'ne.

Do mjesta, gdje preðe bješe naèinio žrtvenik; i ondje prizva Avram ime Gospodnje.

5 Abramu'ene vu'nea ne' Lotina sipisipi afu'zaga'ane, bulimakao afuzaga'ane seli noma'araminena me'nea ne' mani'ne.

A i Lot koji iðaše s Avramom imaše ovaca i goveda i šatora.

6 Hianagi anama mani'a mopamo'a knarera huozanante'ne. Maka afuzaga zani'amo'a titipa huno ne'zama ne'zamo'a atupa higeno, magopi manigara osu'na'e.

I zemlja ne mogaše ih nositi zajedno, jer blago njihovo bijaše veliko da ne mogahu živjeti zajedno,

7 Ana nehigeno Abramune, Lotikizni afu kva vahe'mo'za fra vazi'naze. Ana knafina Kenani vahe'ene, Perisi vahe'mo'za ana mopafina mani titipa hu'naze.

I bijaše svaða meðu pastirima Avramove stoke i pastirima Lotove stoke. A u to vrijeme življahu Hananeji i Ferezeji u onoj zemlji.

8 Abramu'a amanage huno Lotina asami'ne, Tagra mago kora mani'noku fra ovazisnue, bulimakao afuti'are kegavama nehaza vahe'mo'zanena fra ovazisazanki,

Pa Avram reèe Lotu: nemoj da se svaðamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jer smo braæa.

9 rama'a mopa me'neanki kagra kavesite vanuema hanana kaziga vuo. Kagrama hoga kaziga vugahue hananke'na, nagra tamaga kaziga vugahue. Hanki kagrama tamaga kaziga vugahue hananke'na, nagra hoga kaziga vugahue.

Nije li ti otvorena cijela zemlja? Odijeli se od mene. Ako æeš ti na lijevo, ja æu na desno; ako li æeš ti na desno, ja æu na lijevo.

10 Loti'ma kesga huno kegantugama nehuno Zoari kazigama keana, Jodani kokamo'a hakare kaziga masavenke huno Ra Anumzamofo Edeni hozagna nehuno, Isipi mopagna hu'negeno ke'ne. Anama hu'neana Sodomune, Gomoranema Ra Anumzamo'ma ahe fananema osu'nea knafi anara hu'ne.

Tada Lot podiže oèi svoje i sagleda svu ravnicu Jordansku, kako cijelu natapaše rijeka, bješe kao vrt Gospodnji, kao zemlja Misirska, sve do Zogora, prije nego Gospod zatr Sodom i Gomor.

11 Anante Loti'a mika Jodani agupoma hunehamprino'a zage hanatitega vu'ne. Ananteti naga'ane otre atre hu'na'e.

I Lot izabra sebi svu ravnicu Jordansku, i otide Lot na istok; i razdijeliše se jedan od drugoga:

12 Abramu'a Kenani mopare manigeno, Loti'a ranku'ma zaga me'nefi Jodani agupofi Sodomu tva'onte seli noma'a omegino mani'ne.

Avram življaše u zemlji Hananskoj, a Lot življaše po gradovima u onoj ravnici premještajuæi svoje šatore do Sodoma.

13 Sodomu vahe'mo'za havi avu'ava nehu'za kumi huhakare hu'za, Ra Anumzamofo ha' rente'naze.

A ljudi u Sodomu bijahu nevaljali, i griješahu Gospodu veoma.

14 Loti'ma, Abramu'ma atreno vutegeno, Ra Anumzamo'a amanage huno Abramuna asami'ne, Kesga hunka zage hanatitegane, zage fretegane keganti kegama hunka ko.

A Gospod reèe Avramu, pošto se Lot odijeli od njega: podigni sada oèi svoje, pa pogledaj s mjesta gdje si na sjever i na jug i na istok i na zapad.

15 Hagi mika kagri'ene, kagehe'ine tami vaganeroe.

Jer svu zemlju što vidiš tebi æu dati i sjemenu tvojemu dovijeka.

16 Nagra kagehe'ina zamazeri hakare ha'nena, ama mopafina kugusopagna hanage'za, vahe'mo'zahamprigara osugahaze.

I uèiniæu da sjemena tvojega bude kao praha na zemlji; ako ko uzmože izbrojiti prah na zemlji, moæi æe izbrojiti i sjeme tvoje.

17 Hagi otinka vunka enka nehunka, kamisua mopamofo agema'a ko.

Ustani, i prolazi tu zemlju u dužinu i u širinu; jer æu je tebi dati.

18 Higeno Abramu'a otino seli noma'a tagna vazino erino vuno Mamre me'nea oki zafa tavaonte Hebroni kumate, Ra Anumzamofo ita ome tro hu'ne.

I Avram diže šatore, i doðe i naseli se u ravnici Mamrijskoj, koja je kod Hevrona, i ondje naèini žrtvenik Gospodu.