< Aposolo 15 >
1 Hagi mago'a vahe'mo'za Judia kazigati e'za Antioku ehanati'za amanage hu'za zamentinti nehu'za amage' nentaza nagara rempi huzami'naze. Mosese hu'nea kere amage' antetma tamavufa taga hiho. Anama osanutma Anumzamo'a tamahokeno tamaza osugahie.
Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: “Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti.”
2 Poli'ene Banabasi kema ke hakare ana vahe'enema hugantigama hutageno, mono vahe zagamo'za Poline Banabasine amu'no zamifinti mago'a vahe'mo'zane kehakare hu'nazaza eri fatgo hunaku mago'a, aposol naga'ene mono kva vahe'ene (eldas) mago zamarimpa osu'naza keaga huza eri fatgo hunaku Jerusalemi vu'naze.
Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja.
3 Ana hige'za mono naga'mo'za, huzamantege'za, Fonesiane Sameria ufare'za agatere'za maka megi'a vahe'tamimo'za zamagu'a rukarehe hu'naza kea mono vahe'zaga zamasmige'za tusi'za hu'za muse hu'naze.
Oni su dakle, ispraćeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajući o obraćenju pogana i donoseći svoj braći veliku radost.
4 Zamagrama Jerusalemi uhanatizage'za, mono vahe'mo'zane, mago'a aposol naga'ene mono kva vahe'mo'za (eldas) muse hu'za zamavrage'za, maka'zama Anumzamo'ma zamagrite'ma hu'neazana huama hu'za zamasmi'naze.
Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovjediše što sve Bog učini po njima.
5 Hu'neanagi mago'a Farisi mono vahepinti, zamagua rukarehe hu'za Kraisinte zamentinti hu'namo'za, oti'za anage hu'naze, megi'a vahe'mo'za zamufama taga hute'za Mosesi kasegema amage antesazana knare hugahie.
Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: “Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev.”
6 Aposol naga'ene mono kva (eldas) vahe'mo'za atru hu'za ana naneke erifatgo hu'naze.
Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre.
7 Eri atru hu'za zazate kea refako hu'za antahizageno, Pita otino ana nanekemofo nona'a amanage huno zamasmi'ne, Nenfutma, tamagra antahi'naze mago'a kna evigeno, Anumzamo'a nagri huhamprinanteno, megi'a vahepi mono kea huo huno hunantege'na, hugeno knare musen ke antahi'za zamentinti hu'naze.
Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: “Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju.
8 Higeno Anumzamo vahe'mofo agu'a keno antahino hu'nemo'a, zamagritera eriama huno Ruotge Avamura zami'ne, na'ankure tagri'ma hu'neazana huno zami'ne.
I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama.
9 Hankino tagrira Anumzamo'a ruzana huranteno, zamagrira ruzana huozmante'ne, zamentinti nehazageno zamagu'a zamazeri agru hu'ne.
Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca.
10 Hagi menina nahigetma Anumzamofona rimpa he'zana nehutma, bulimakaomofo zamanankempi anaki nezmantaza kna knanentake agare namare zafa (Yoke) Jisasi amage nentaza disaipol nagapina nentaze. Tagri nerageho'ene, tagranena eriga osu'nonankna knazana zaminaku nehazo?
Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi?
11 Hu'neanagi tagrama tamentintima nehunana, Ramofo Jisasi asunku'zamo kefo zantifinti tahoke heno zamagri hu'nea kante anteno taza hu'ne.
Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni.”
12 Atru hu'naza maka vahetamimo'za, ke osu mani'nage'za, Polike Banabasikea kaguva'zane avame'zanema zanagripinti Anumzamo'ma megi'a vahe'ma huzmante'nea zana zamasmi'na'e.
Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima.
13 Ana nanekema huvagamaretageno, Jemisi'a anage huno kenona hu'ne, Nafuhetma ke'ni'a antahiho,
Kad oni ušutješe, progovori Jakov: “Poslušajte me, braćo!
14 Saimoni'a anage huno huama hu'ne, Anumzamo'a megi'a vahera zamare'na Nagra'ni'a vahere hu'na huhampri zamantegahue hu'ne.
Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu.
15 Kasnampa vahe'mo'za krente'naza kemo'a, ama kenena mago kna hu'ne,
S time su u skladu riječi Proroka. Ovako je doista pisano:
16 Anama hutesu'na, ete Nagra e'na Deviti noma karite'neana etena eme kigahue. Nagra'ni'a havizama hu'nea nona eriso'e hugahue.
Nakon toga vratit ću se i opet podići pali šator Davidov, iz ruševina ga podići, opet ga sazidati
17 Ana nehanena miko vahe'mo'za, Ramo'nagu nehakesagena, zamagima hesuana, mika megi'a vahera Nagri vahere hu'na zamagrikura hugahue, huno mika'zama tro'ma hu'nea Ramo'a hu'ne, (Emo 9:11-12)
da preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to
18 Hagi Korapa'ma evu'nea knafina amazana antahino keno Anumzamo'a hu'neane. (aiōn )
obznanjuje odvijeka. (aiōn )
19 E'ina hu'negu, huvagare nanekea nagra (Jemisi'na) amanage nehue, tagra mago'anena knazana ozamisune, na'ankure megi'a vahe'mo'za amu'no zamifinti rukarehe hu'za Anumzamofonte e'naze.
Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu,
20 Hu'neanagi avonkreta amanage huta zamazeri haviza huzampintira maniganeta maniho huta zamasmi sanune. Havi anumzamofo ami'nesia zane, monko avu'ava'zane, anankema taga osu zagagafane, korama me'ne'nia ame'a oneho huta zamasmisune.
nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi.
21 Na'ankure tagra antahi'none, ofenka'a knareti eno menima e'neana, Mosese kasege'a huama hakare kumatera nehu'za, maka mani fruhu knarera (Sabat) osi mono (sinagog) nompi umareri'za hampri'za nezamasmize.
Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote čitaju.”
22 Anante aposol naga'ene, mono kva vahe'mo'zane, maka mono kevumo'za amuno zamifinti huhampri zamante'nazana Judasinku Basabasi nehaza ne'ene Sailasi'a ana naga'amofo kva ne' zamine huhampri zananteke, Poline Banabasikizni Antioku vihogu huzmante'naze.
Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom.
23 Ama'na avonkrentage'za eri'za vu'naze, aposol nagategati'ene mono kva vahe'motane, tamagri tamafuheta megi'a tafuhetane nerasarogta Antiokune Siriane, Silisiama mani'namotarega musenke huramantone.
Po njima pošalju ovo pismo: “Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!”
24 Kema antahunkeno'a, mago'a vahe'mo'za tagripinti vu'za, huozmante'nona ke ome tamasmiza kemo'a, kna neramino antahintahitamia tamazeri savari hu'naze.
“Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše,
25 Tagra mago tarimpa huta tavesima nezanantona tagri roneti Banabasine Poline magoka ama vahera huhampri zamanteta huzamantonke'za vaze.
zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom,
26 Zanagra zanavufa tagri Ramofo Jisasi Kraisi agi'are atre'za neha'a netre'ne.
ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista.
27 E'ina hu'negu Judasine Sailasikizni huzmantonankino, zanagra zani'a ama kemofona ome hamprike tamasmigahaze.
Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto.
28 Na'ankure knare'ma hu'neana, Ruotge Avamu'ene tagranena, ruga'a knazana ontaminaku nehunanki, ama kemofo avaririgahaze.
Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno:
29 Ana hu'neanki havi anumzamofo ami'nesia zane korama'a me'nenia ame'ane, anankema tagaosu zagagafa onetma monko'zana osugahaze. Tamagrama amazama osutma maniganeta manisazana knare hugahaze. Tamarimpa frune maniho.
uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!”
30 Ana hute'za zamagra atre'za Antioku urami'za, maka naga ome zamazeri atru hute'za anama kre'naza avona zami'naze.
Oni su se dakle oprostili i sišli u Antiohiju; sabrali su mnoštvo i predali pismo.
31 Rankema hu'za ana avoma hampritageno, vahe'tamimo'za zamazeri hanaveti kema hazazankura, tusi'a musenkase hu'naze.
Kad ga pročitaše, svi se obradovaše zbog ohrabrenja.
32 Hagi Judasike Sailasikea znagranena kasanampa netrenkike, so'e hu'za mani'saza kene zamazeri hanaveti ke nezmasmike, zamentinti nagara zaza naneke hu'ne zamasmi'na'e.
Juda i Sila, i sami proroci, mnogim riječima ohrabriše i utvrdiše braću.
33 Mago'agna manitakeno, ana kumate zamentinti nehaza naga'mo'za, tanarimpa farune vi'o hu'za huznantageke, e'na'a vahetega eteke vu'na'e.
Neko se vrijeme zadrže pa se onda s mirom od braće vrate onima koji ih poslaše.
35 Hu'neanagi Poli'ene Banabasikea, rama'a rempi huzami vahe'ene Antioku kumate mani'ne'za rempi hunezami'za Ramofonkea huama hu'za zamasmi'naze.
A Pavao i Barnaba ostadoše u Antiohiji naučavajući i navješćujući zajedno s mnogima drugima riječ Gospodnju.
36 Henka'a mago'a kna evutegeno, Poli'a Banabasina amanage huno asami'ne, Ete vuta maka kumapi zamentinti nagara, Anumzamofo kema zamasmi'no'ana, nankna nehazafi ome zamagesu'e.
Nakon nekog vremena reče Pavao Barnabi: “Vratimo se i pohodimo braću po svim gradovima u kojima smo navješćivali riječ Gospodnju, da vidimo kako su!”
37 Banabasi'a, Joninku mago agi'a Maki'e nehaza ne' avare'neta vanu'e hu'ne.
Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko.
38 Hianagi ko'ma avareke Pamfili'a kumate nevakeno, zanatreno eri'za e'o'ri vu'negu Poli'a hamponatino i'o, avareta ovugahu'e hu'ne.
Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima pošao na djelo.
39 Hu'nege'ne anazanteku fra vaziteke, otare atre hu'na'e. Banabasi'a Makina avareno votifi marerino Saiprusi ti amunompi kumate vu'na'e.
Spopade ih takva ogorčenost da se raziđoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar,
40 Hu'neanagi Poli'a Sailasi avarena vugahue nehige'za, Anumzamofo asunku'zane knare vi'o hu'za mono afuhe'zane asarahehe'zanena musen ke huznantageke atreke vu'na'e.
a Pavao sebi izabra Silu pa od braće povjeren milosti Gospodnjoj
41 Siriane Silisi'a kumapi Poli'a ufreno nevuno, mono vahera zamazeri hanavetime vu'ne.
proputova Siriju i Ciliciju, utvrđujući Crkve.