2 Samue 1

1 Hagi Soli'ma fritegeno'a, Ameleki vahera Deviti'a hara huzmagatereteno, tare zagegna Ziklaki kumatera emani'ne.

Poslije Šaulove smrti David se vratio kući pobijedivši Amalečane. Dva je dana proveo u Siklagu.

2 Hagi nampa 3 knazupa mago nehaza ne'mo kukena'a tagato nehuno, asenifina kugusopa kateno freteno, Soli sondia vahe'mokizmi seli nonkumapinti atreno freno e'ne. Hagi ana ne'mo'ma Devitinte'ma enehanatino'a, Deviti agafi avugosaregati emase'ne.

Trećega dana dođe neki čovjek iz Šaulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se.

3 Hagi ana nera Deviti'a anage huno antahige'ne, Kagra igati e'nane? Higeno ana ne'mo kenona huno, Nagra Israeli vahe seli nonkumapinti fre'na e'noe.

David ga upita: “Odakle dolaziš?” A on mu odgovori: “Umakao sam iz izraelskog tabora.”

4 Higeno Deviti'a antahigeno, Muse hugantonki na'a fore hu'nefi nasamio, higeno ana ne'mo'a kenona huno, rama'a vahera hapintira atre'za fri'zageno, rama vahetamine, Soline, nemofo Jonataninena zamahe fri'naze.

A David ga upita: “Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!” On odvrati: “Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan.”

5 Hagi Deviti'a ana nehaza nera antahigeno, Soli'ene nemofo Jonatanikema fri'na'e nanekea inankna hunka antahi'nane?

Nato David upita mladoga glasonošu: “Kako znaš da je poginuo Šaul i njegov sin Jonatan?”

6 Ana nehaza ne'mo'a kenona huno, Nagra Gilboa agonare mani'nena kogeno, Soli'a karugaru keve'are rentinti huno oti'ne. Hagi ha' vahe'mofo karisimo'za eme azeri'za nehazage'na ke'noe.

A mladi glasonoša odgovori: “Slučajno sam došao na goru Gilbou i vidio Šaula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim.

7 Hagi agra rukrahe huno nenageno, kezanke hige'na voe hu'na hugeno,

Šaul, obazrevši se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: 'Evo me!'

8 agra anage hu'ne, Kagra izage huno hige'na, nagra kenona'a hu'na, Ameleki ne' mani'noe hu'na asami'noe.

I upita me on: 'Tko si ti?' A ja mu odgovorih: 'Amalečanin sam.'

9 Anage hugeno, agra anage hu'ne, Muse hugantonki amare enka eme nahefrio. Na'ankure nagra ofri amane mani'noanagi tusi nata negrige'na maraguzanetuanki eme nahe frige'na, fri'neno huno hu'ne.

Tada mi on reče: 'Dođi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grč, a duša je još sva u meni!'

10 Hige'na nagra agrite uravao hu'na ahe fri'noe. Na'ankure nagra kena antahi'nama huana agra ra hazenke eri'neankino manigara osu'nege'na, ahe nefri'na, kini fetori'a e'neri'na, azampinti asama'a katufe'na ama eri'na ranimokarega neue.

Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neće preživjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaše na glavi i narukvicu koju imaše na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru.”

11 Hagi ana ke'ma Deviti'ene mika sondia vahe'amo'zama nentahi'za zamasunku nehu'za, kukenazamia tagato hu'naze.

Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim.

12 Hagi Soline Jonatanine, Ra Anumzamofo sondia vahetamine, rama'a vahetamine Israeli vahetamima fri'naza zanku zamasunku nehu'za, zamagra zavi krafa nehu'za ne'zana one mani'nageno vuno kinagase'ne. Na'ankure rama'a vahetamina bainati kazinknonteti'ma zamahe fri'naza zanku anara hu'naze.

I naricali su, plakali i postili do večera za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim što izginuše od mača.

13 Hagi kema erino e'nea nehaza nera Deviti'a antahigeno, Kagra iga rise mani'nane, higeno ana risemo'a huno Nagra Ameleki vahe'ma kagri mopafima emani'naza vahe'mokizmi mofavre mani'noe huno hu'ne.

Potom David upita mladoga glasonošu: “Odakle si ti?” A on odgovori: “Ja sam sin jednoga došljaka, Amalečanina.”

14 Hagi ana risera Deviti'a antahigeno, nahigenka masavema frenteno Ra Anumzamofonte'ma huhampri ante'nea nera korera osunka ahe fri'nane?

Tada mu reče David: “Kako se nisi bojao dići ruku da ubiješ pomazanika Jahvina?”

15 Huteno Deviti'a mago sondia ne' ke higeno egeno, ana nera bainati kazinknoteti ome akafrio, huno higeno ana nehaza nera ome ahe fri'ne.

I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: “Dođi ovamo i smakni ga!” Udari ga momak i on umrije.

16 Ana higeno Deviti'a ana Ameleki ne'mofo avufga negeno anage hu'ne, kagra'a hu'nana hazenke zamofo nona'a frine. Kagraka'a huama hunka nagra Ra Anumzamo'ma huhamprinte'nea kini ne' ahe fri'noe hunka hu'nane.

A David mu još doviknu: “Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta posvjedočila protiv tebe kad si rekao: 'Ja sam ubio pomazanika Jahvina.'”

17 Hagi Deviti'a Soline Jonatanikiznigura asunku nehuno zavi asunenteno,

Tada David zapjeva ovu tužaljku za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom.

18 Judia vahekura ana zagamera rempi huzaminke'za hiho huno hu'ne. Hagi ama ana zagamera atimofo zagamere hu'za nehazankino, Jasari avontafepi krente'naze. Amanage huno ana zagamera Deviti'a hu'ne,

Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uče sinovi Judini. David reče:

19 Israeli vahe'mota tamagimo'ma mareri'nea vahetamimotma agonaramimpi frizageno, himamunentake sondi'a vahetamimo'zanena fri'naze.

“Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginuše div-junaci na tvom visu!

20 Ana zamofo agenkea Gati kumapina ome huama nosuta, Askeloni kumapinena ome hu amara osiho. Ru Filistia vahe'mokizmi mofa'nemo'za muse hugahaze. Hagi oku zamavufaga taga osu Filistia vahe'mokizmi mofa'nemo'za antahisu'za muse nehu'za tagizaregahaze.

O porazu vi u Gatu ne pričajte, aškelonskim ulicama ne glasite, da se kćeri ne vesele filistejske, mlade žene da ne kliču nevjerničke.

21 Gilboa agonarera atara ohesigeno, kora ruontena, hozafima ofama hu witi raga reontesie. Na'ankure hanave ne'mofo hankoa azeri pehana higeno, Solina mago'ane hankoarera masavena freontegosie.

O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kiša s neba prala! Vaša polja ne vraćala rod za sjeme, jer kod vas je osramoćen štit junaka! Štit Šaulov nije bio uljem mazan,

22 Jonatani atia vahe ahe vagare ati me'neankino hatetira amane omegosie. Hagi Soli bainati kazimo'a, amane nomaneanki hanave sondia vahe nezamahegeno, ha' vahe'zamimofo koramo'a ana kazintera avite'ne.

nego krvlju ranjenika, mašću palih! Luk Jonate nikad nije promašio, mač Šaulov nikad bezuspješan bio!

23 Soli'ene Jonatanikea kasefa'ma huke mani'natera, vahe'mo'za zamavesi neznante'za knare huznante'naze. Zanagra kasefa'ma hu'ne maninatera tagrote'ne mani'nene, fri'ana magoka frie. Zanagra tumpa namamo'ma ame huno eankna nehuke, laionimofo hanavegna hanavezanimo'a hu'ne.

Šaul i Jonata, ljupki, ponositi, ni živi se ne rastaše, ni u smrti! Od orlova bjehu brži, od lavova snagom jači!

24 Hagi Israeli mofanemota Solinkura tamasunku nehuta, zavira ateho. Agra marerirfa korankre kukena huneramanteno, golire pasesu kukenatamirera rekamrente'ne.

Za Šaulom sad plačite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas odijevo! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam pričvršćivo.

25 Hagi ana hapina hanavenentake sondia vahera frizageno, Jonatani'enena fri'negeno, avufgamo'a agonafi me'ne.

Usred boja poginuše div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, ožalosti!

26 Hagi nenafu Jonataniga kagrikura tusiza hu'na zavi krafa nehu'na, kagrira tusiza hu'na navesigantoe. Kagrama nagri'ma kavesinante'nanana vene'nemo'ma a'nema avesinentea avamena agaterenka, kavesinante'nane.

Žao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijaše ti veoma! Ljubav tvoja bješe meni još od ženske čudesnija.

27 Hanavenentake sondia vahera ha'pi zamahe vagarazageno, ha'zazmimo'a haviza hu'ne.

Oh, kako su izginuli div-junaci, i oružje bojno kako skršeno je!”