< 哀歌 3 >

1 わたしは彼の怒りのむちによって、悩みにあった人である。
Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
2 彼はわたしをかり立てて、光のない暗い中を歩かせ、
Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
3 まことにその手をしばしばかえて、ひねもすわたしを攻められた。
I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
4 彼はわが肉と皮を衰えさせ、わが骨を砕き、
Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.
5 苦しみと悩みをもって、わたしを囲み、わたしを閉じこめ、
Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
6 遠い昔に死んだ者のように、暗い所に住まわせられた。
Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.
7 彼はわたしのまわりに、かきをめぐらして、出ることのできないようにし、重い鎖でわたしをつながれた。
Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.
8 わたしは叫んで助けを求めたが、彼はわたしの祈をしりぞけ、
Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
9 切り石をもって、わたしの行く道をふさぎ、わたしの道筋を曲げられた。
Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.
10 彼はわたしに対して待ち伏せするくまのように、潜み隠れるししのように、
Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
11 わが道を離れさせ、わたしを引き裂いて、見るかげもないみじめな者とし、
U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
12 その弓を張って、わたしを矢の的のようにされた。
Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
13 彼はその箙の矢をわたしの心臓に打ち込まれた。
U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
14 わたしはすべての民の物笑いとなり、ひねもす彼らの歌となった。
Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.
15 彼はわたしを苦い物で飽かせ、にがよもぎをわたしに飲ませられた。
Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.
16 彼は小石をもって、わたしの歯を砕き、灰の中にわたしをころがされた。
Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.
17 わが魂は平和を失い、わたしは幸福を忘れた。
Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!
18 そこでわたしは言った、「わが栄えはうせ去り、わたしが主に望むところのものもうせ去った」と。
Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
19 どうか、わが悩みと苦しみ、にがよもぎと胆汁とを心に留めてください。
Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
20 わが魂は絶えずこれを思って、わがうちにうなだれる。
Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
21 しかし、わたしはこの事を心に思い起す。それゆえ、わたしは望みをいだく。
To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
22 主のいつくしみは絶えることがなく、そのあわれみは尽きることがない。
Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
23 これは朝ごとに新しく、あなたの真実は大きい。
Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
24 わが魂は言う、「主はわたしの受くべき分である、それゆえ、わたしは彼を待ち望む」と。
“Jahve je dio moj”, veli mi duša, “i zato se u nj pouzdajem.”
25 主はおのれを待ち望む者と、おのれを尋ね求める者にむかって恵みふかい。
Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.
26 主の救を静かに待ち望むことは、良いことである。
Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!
27 人が若い時にくびきを負うことは、良いことである。
Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
28 主がこれを負わせられるとき、ひとりすわって黙しているがよい。
Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;
29 口をちりにつけよ、あるいはなお望みがあるであろう。
neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!
30 おのれを撃つ者にほおを向け、満ち足りるまでに、はずかしめを受けよ。
Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
31 主はとこしえにこのような人を捨てられないからである。
Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:
32 彼は悩みを与えられるが、そのいつくしみが豊かなので、またあわれみをたれられる。
jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
33 彼は心から人の子を苦しめ悩ますことをされないからである。
Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.
34 地のすべての捕われ人を足の下に踏みにじり、
Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,
35 いと高き者の前に人の公義をまげ、
kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg,
36 人の訴えをくつがえすことは、主のよみせられないことである。
kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?
37 主が命じられたのでなければ、だれが命じて、その事の成ったことがあるか。
Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?
38 災もさいわいも、いと高き者の口から出るではないか。
Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?
39 生ける人はどうしてつぶやかねばならないのか、人は自分の罪の罰せられるのを、つぶやくことができようか。
Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.
40 われわれは、自分の行いを調べ、かつ省みて、主に帰ろう。
Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.
41 われわれは天にいます神にむかって、手と共に心をもあげよう。
Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
42 「わたしたちは罪を犯し、そむきました、あなたはおゆるしになりませんでした。
Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!
43 あなたは怒りをもってご自分をおおい、わたしたちを追い攻め、殺して、あわれまず、
Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.
44 また雲をもってご自分をおおい、祈を通じないようにし、
Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
45 もろもろの民の中に、わたしたちをちりあくたとなさいました。
Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.
46 敵はみなわたしたちをののしり、
Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.
47 恐れと落し穴と、荒廃と滅亡とが、わたしたちに臨みました。
Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!
48 わが民の娘の滅びによって、わたしの目には涙の川が流れています。
Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega.
49 わが目は絶えず涙を注ぎ出して、やむことなく、
Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema
50 主が天から見おろして、顧みられる時にまで及ぶでしょう。
dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.
51 わが目はわが町のすべての娘の最期のゆえに、わたしを痛ませます。
Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada.
52 ゆえなくわたしに敵する者どもによって、わたしは鳥のように追われました。
Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.
53 彼らは生きているわたしを穴の中に投げ入れ、わたしの上に石を投げつけました。
U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.
54 水はわたしの頭の上にあふれ、わたしは『断ち滅ぼされた』と言いました。
Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: “Pogiboh!”
55 主よ、わたしは深い穴からみ名を呼びました。
I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.
56 あなたはわが声を聞かれました、『わが嘆きと叫びに耳をふさがないでください』。
Ti oču moj glas: “Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje.”
57 わたしがあなたに呼ばわったとき、あなたは近寄って、『恐れるな』と言われました。
Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: “Ne boj se!”
58 主よ、あなたはわが訴えを取りあげて、わたしの命をあがなわれました。
Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.
59 主よ、あなたはわたしがこうむった不義をごらんになりました。わたしの訴えをおさばきください。
Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu.
60 あなたはわたしに対する彼らの報復と、陰謀とを、ことごとくごらんになりました。
Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.
61 主よ、あなたはわたしに対する彼らのそしりと、陰謀とを、ことごとく聞かれました。
Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.
62 立ってわたしに逆らう者どものくちびると、その思いは、ひねもすわたしを攻めています。
Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.
63 どうか、彼らのすわるをも、立つをも、みそなわしてください。わたしは彼らの歌となっています。
Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.
64 主よ、彼らの手のわざにしたがって、彼らに報い、
Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.
65 彼らの心をかたくなにし、あなたののろいを彼らに注いでください。
Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.
66 主よ、怒りをもって彼らを追い、天が下から彼らを滅ぼしてください」。
Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!

< 哀歌 3 >