< ヨブ 記 4 >

1 その時、テマンびとエリパズが答えて言った、
Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:
2 「もし人があなたにむかって意見を述べるならば、あなたは腹を立てるでしょうか。しかしだれが黙っておれましょう。
“Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!
3 見よ、あなたは多くの人を教えさとし、衰えた手を強くした。
Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;
4 あなたの言葉はつまずく者をたすけ起し、かよわいひざを強くした。
riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.
5 ところが今、この事があなたに臨むと、あなたは耐え得ない。この事があなたに触れると、あなたはおじ惑う。
A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!
6 あなたが神を恐れていることは、あなたのよりどころではないか。あなたの道の全きことは、あなたの望みではないか。
Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?
7 考えてみよ、だれが罪のないのに、滅ぼされた者があるか。どこに正しい者で、断ち滅ぼされた者があるか。
TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?
8 わたしの見た所によれば、不義を耕し、害悪をまく者は、それを刈り取っている。
Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti.
9 彼らは神のいぶきによって滅び、その怒りの息によって消えうせる。
Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.
10 ししのほえる声、たけきししの声はともにやみ、若きししのきばは折られ、
Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića.
11 雄じしは獲物を得ずに滅び、雌じしの子は散らされる。
Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.
12 さて、わたしに、言葉がひそかに臨んだ、わたしの耳はそのささやきを聞いた。
Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.
13 すなわち人の熟睡するころ、夜の幻によって思い乱れている時、
Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
14 恐れがわたしに臨んだので、おののき、わたしの骨はことごとく震えた。
strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.
15 時に、霊があって、わたしの顔の前を過ぎたので、わたしの身の毛はよだった。
Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.
16 そのものは立ちどまったが、わたしはその姿を見わけることができなかった。一つのかたちが、わたしの目の前にあった。わたしは静かな声を聞いた、
Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:
17 『人は神の前に正しくありえようか。人はその造り主の前に清くありえようか。
'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
18 見よ、彼はそのしもべをさえ頼みとせず、その天使をも誤れる者とみなされる。
Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -
19 まして、泥の家に住む者、ちりをその基とする者、しみのようにつぶされる者。
kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
20 彼らは朝から夕までの間に打ち砕かれ、顧みる者もなく、永遠に滅びる。
od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.
21 もしその天幕の綱が彼らのうちに取り去られるなら、ついに悟ることもなく、死にうせるではないか』。
Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'

< ヨブ 記 4 >