< ヨブ 記 4 >

1 その時、テマンびとエリパズが答えて言った、
To naah Teman acaeng Eliphaz mah,
2 「もし人があなたにむかって意見を述べるならば、あなたは腹を立てるでしょうか。しかしだれが黙っておれましょう。
lok kang thuih o nahaeloe, na thaima doeh om tih, toe mi maw lokthui ai ah om thai tih?
3 見よ、あなたは多くの人を教えさとし、衰えた手を強くした。
Khenah, kami paroeai na thuitaek boeh, thacak ai kaminawk ih ban to tha na caksak boeh.
4 あなたの言葉はつまずく者をたすけ起し、かよわいひざを強くした。
Amtimh kami to na lok hoiah na patawnh moe, thacak khokkhu to tha na caksak boeh.
5 ところが今、この事があなたに臨むと、あなたは耐え得ない。この事があなたに触れると、あなたはおじ惑う。
Toe vaihi loe na nuiah raihaih phak moe, palung na boeng sut boeh; ang boh moe, raihaih na tongh boeh.
6 あなたが神を恐れていることは、あなたのよりどころではないか。あなたの道の全きことは、あなたの望みではないか。
Hae loe sithaw na zithaih, na oephaih hoi toenghaih loklam ah na ai maw oh?
7 考えてみよ、だれが罪のないのに、滅ぼされた者があるか。どこに正しい者で、断ち滅ぼされた者があるか。
Zaehaih tawn ai kami loe amro vai maw? To tih ai boeh loe kawbaktih ahmuen ah maw katoeng kami amro vaih? Tito poek ah.
8 わたしの見た所によれば、不義を耕し、害悪をまく者は、それを刈り取っている。
Ka hnuk ih baktih toengah, kahoih ai hmuen sah kami, sethaih aanmu haeh kami ni, a sak ih baktih toengah aah.
9 彼らは神のいぶきによって滅び、その怒りの息によって消えうせる。
To baktih kaminawk loe Sithaw ih palungphuihaih hoiah amro o moe, Sithaw anghahhaih takhi hoiah duek o.
10 ししのほえる声、たけきししの声はともにやみ、若きししのきばは折られ、
Nihcae loe kasan kaipui ih lok baktih, kaipui baktiah hang o cadoeh, kaipui haa kangkhaek baktiah amro o.
11 雄じしは獲物を得ずに滅び、雌じしの子は散らされる。
Kaipui mitong loe caak han moi om ai pongah duek, a caanawk loe anghmaa angtaa o.
12 さて、わたしに、言葉がひそかに臨んだ、わたしの耳はそのささやきを聞いた。
Vaihi kai khaeah tamquta hoi lok ang thuih, thuih duem ih lok to ka thaih.
13 すなわち人の熟睡するころ、夜の幻によって思い乱れている時、
Kaminawk loe iih o boih boeh, qum amang ah hnuksakhaih to ka poek naah,
14 恐れがわたしに臨んだので、おののき、わたしの骨はことごとく震えた。
zithaih ka nuiah phak naah, ka huhnawk anghuenh khoek to tasoeh takuenhaih hoiah ka oh.
15 時に、霊があって、わたしの顔の前を過ぎたので、わたしの身の毛はよだった。
Ka hmaa ah muithla caeh pongah; ka nganmui angthawk tahang;
16 そのものは立ちどまったが、わたしはその姿を見わけることができなかった。一つのかたちが、わたしの目の前にあった。わたしは静かな声を聞いた、
to muithla loe angdoet sut, krang loe kahoih ah amtueng ai, krang tahlip khue ni ka hnuk; to naah kamding rue, to pacoengah ka thaih ih lok maeto mah,
17 『人は神の前に正しくありえようか。人はその造り主の前に清くありえようか。
kadueh thaih kami loe Sithaw pongah toeng kue maw? Kami loe anih sahkung pongah ciim kue maw?
18 見よ、彼はそのしもべをさえ頼みとせず、その天使をも誤れる者とみなされる。
Khenah, Sithaw mah loe a tamnanawk maeto mataeng doeh oep ai; angmah ih vankaminawk mataeng doeh sakpazaehaih hnu nahaeloe,
19 まして、泥の家に住む者、ちりをその基とする者、しみのようにつぶされる者。
tangphrung long hoiah sak ih im ah kaom, karaa pongah amro han kazoi kue, maiphu hoiah sak ih kaminawk cae loe kawkruk maw sakpazaehaih hnu pae tih!
20 彼らは朝から夕までの間に打ち砕かれ、顧みる者もなく、永遠に滅びる。
Nihcae loe akhawnbang hoi duembang salakah amro o moe, mi mah doeh panoek ai ah dungzan khoek to anghmat o.
21 もしその天幕の綱が彼らのうちに取り去られるなら、ついに悟ることもなく、死にうせるではないか』。
Nihcae hoihhaih loe anghmat moe, nihcae loe palunghahaih tawn ai ah duek o na ai maw? tiah thuih.

< ヨブ 記 4 >