< ヨブ 記 37 >

1 これがためにわが心もまたわななき、その所からとび離れる。
Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće.
2 聞け、神の声のとどろきを、またその口から出るささやきを。
Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi.
3 彼はこれを天が下に放ち、その光を地のすみずみまで至らせられる。
Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -
4 その後、声とどろき、彼はそのいかめしい声をもって鳴り渡られる。その声の聞える時、彼はいなずまを引きとめられない。
iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo.
5 神はその驚くべき声をもって鳴り渡り、われわれの悟りえない大いなる事を行われる。
Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.
6 彼は雪に向かって『地に降れ』と命じ、夕立ちおよび雨に向かって『強く降れ』と命じられる。
Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'
7 彼はすべての人の手を封じられる。これはすべての人にみわざを知らせるためである。
svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.
8 その時、獣は穴に入り、そのほらにとどまる。
U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju.
9 つむじ風はそのへやから、寒さは北風から来る。
S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.
10 神のいぶきによって氷が張り、広々とした水は凍る。
Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina.
11 彼は濃い雲に水気を負わせ、雲はそのいなずまを散らす。
I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;
12 これは彼の導きによってめぐる。彼の命じるところをことごとく世界のおもてに行うためである。
kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.
13 神がこれらをこさせるのは、懲しめのため、あるいはその地のため、あるいはいつくしみのためである。
Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.
14 ヨブよ、これを聞け、立って神のくすしきみわざを考えよ。
Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna.
15 あなたは知っているか、神がいかにこれらに命じて、その雲の光を輝かされるかを。
Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta?
16 あなたは知っているか、雲のつりあいと、知識の全き者のくすしきみわざを。
Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog.
17 南風によって地が穏やかになる時、あなたの着物が熱くなることを。
Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre?
18 あなたは鋳た鏡のように堅い大空を、彼のように張ることができるか。
Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog?
19 われわれが彼に言うべき事をわれわれに教えよ、われわれは暗くて、言葉をつらねることはできない。
DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više.
20 わたしは語ることがあると彼に告げることができようか、人は滅ぼされることを望むであろうか。
Zar ćeš mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?
21 光が空に輝いているとき、風過ぎて空を清めると、人々はその光を見ることができない。
Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?
22 北から黄金のような輝きがでてくる。神には恐るべき威光がある。
Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu!
23 全能者はわれわれはこれを見いだすことができない。彼は力と公義とにすぐれ、正義に満ちて、これを曲げることはない。
Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači.
24 それゆえ、人々は彼を恐れる。彼はみずから賢いと思う者を顧みられない」。
Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!”

< ヨブ 記 37 >