< ヨブ 記 19 >

1 そこでヨブは答えて言った、
Job progovori i reče:
2 「あなたがたはいつまでわたしを悩まし、言葉をもってわたしを打ち砕くのか。
“TÓa dokle ćete mučit' dušu moju, dokle ćete me riječima satirat'?
3 あなたがたはすでに十度もわたしをはずかしめ、わたしを悪くあしらってもなお恥じないのか。
Već deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate.
4 たといわたしが、まことにあやまったとしても、そのあやまちは、わたし自身にとどまる。
Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje.
5 もしあなたがたが、まことにわたしに向かって高ぶり、わたしの恥を論じるならば、
Mislite li da ste me nadjačali i krivnju moju da ste dokazali?
6 『神がわたしをしえたげ、その網でわたしを囲まれたのだ』と知るべきだ。
Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom.
7 見よ、わたしが『暴虐』と叫んでも答えられず、助けを呼び求めても、さばきはない。
Vičem: 'Nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema.
8 彼はわたしの道にかきをめぐらして、越えることのできないようにし、わたしの行く道に暗やみを置かれた。
Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio.
9 彼はわたしの栄えをわたしからはぎ取り、わたしのこうべから冠を奪い、
Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu.
10 四方からわたしを取りこわして、うせさせ、わたしの望みを木のように抜き去り、
Podsijeca me odasvud te nestajem; k'o drvo, nadu mi je iščupao.
11 わたしに向かって怒りを燃やし、わたしを敵のひとりのように思われた。
Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me drži neprijateljem.
12 その軍勢がいっせいに来て、塁を築いて攻め寄せ、わたしの天幕のまわりに陣を張った。
U bojnom redu pristižu mu čete, putove proti meni nasipaju, odasvud moj opkoljavaju šator.
13 彼はわたしの兄弟たちをわたしから遠く離れさせられた。わたしを知る人々は全くわたしに疎遠になった。
Od mene su se udaljila braća, otuđili se moji poznanici.
14 わたしの親類および親しい友はわたしを見捨て、
Nestade bližnjih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboraviše me.
15 わたしの家に宿る者はわたしを忘れ、わたしのはしためらはわたしを他人のように思い、わたしは彼らの目に他国人となった。
Sluškinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u njihovim očima.
16 わたしがしもべを呼んでも、彼は答えず、わたしは口をもって彼に請わなければならない。
Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati.
17 わたしの息はわが妻にいとわれ、わたしは同じ腹の子たちにきらわれる。
Mojoj je ženi dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe.
18 わらべたちさえもわたしを侮り、わたしが起き上がれば、わたしをあざける。
I deranima na prezir tek služim, ako se dignem, rugaju se meni.
19 親しい人々は皆わたしをいみきらい、わたしの愛した人々はわたしにそむいた。
Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje ljubljah.
20 わたしの骨は皮と肉につき、わたしはわずかに歯の皮をもってのがれた。
Kosti mi se za kožu prilijepiše, osta mi jedva koža oko zuba.
21 わが友よ、わたしをあわれめ、わたしをあわれめ、神のみ手がわたしを打ったからである。
Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila.
22 あなたがたは、なにゆえ神のようにわたしを責め、わたしの肉をもって満足しないのか。
Zašto da me k'o Bog sam progonite, zar se niste moga nasitili mesa?
23 どうか、わたしの言葉が、書きとめられるように。どうか、わたしの言葉が、書物にしるされるように。
O, kad bi se riječi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale;
24 鉄の筆と鉛とをもって、ながく岩に刻みつけられるように。
kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vječan u stijenu uklesale!
25 わたしは知る、わたしをあがなう者は生きておられる、後の日に彼は必ず地の上に立たれる。
Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati.
26 わたしの皮がこのように滅ぼされたのち、わたしは肉を離れて神を見るであろう。
A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.
27 しかもわたしの味方として見るであろう。わたしの見る者はこれ以外のものではない。わたしの心はこれを望んでこがれる。
Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima.
28 あなたがたがもし『われわれはどうして彼を責めようか』と言い、また『事の根源は彼のうちに見いだされる』と言うならば、
Kad kažete: 'Kako ćemo ga goniti? Koji ćemo razlog protiv njega naći?',
29 つるぎを恐れよ、怒りはつるぎの罰をきたらすからだ。これによって、あなたがたは、さばきのあることを知るであろう」。
mača tad se bojte: grijehu mač je kazna. Saznat ćete tada da imade suda!”

< ヨブ 記 19 >