< ヨブ 記 14 >

1 女から生れる人は日が短く、悩みに満ちている。
Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.
2 彼は花のように咲き出て枯れ、影のように飛び去って、とどまらない。
K'o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć'.
3 あなたはこのような者にさえ目を開き、あなたの前に引き出して、さばかれるであろうか。
Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš?
4 だれが汚れたもののうちから清いものを出すことができようか、ひとりもない。
Tko će čisto izvuć' iz nečista? Nitko!
5 その日は定められ、その月の数もあなたと共にあり、あなたがその限りを定めて、越えることのできないようにされたのだから、
Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu,
6 彼から目をはなし、手をひいてください。そうすれば彼は雇人のように、その日を楽しむことができるでしょう。
skini s njega pogled da počinut' može, poput najamnika da svoj dan uživa.
7 木には望みがある。たとい切られてもまた芽をだし、その若枝は絶えることがない。
TÓa ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju.
8 たといその根が地の中に老い、その幹が土の中に枯れても、
Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu,
9 なお水の潤いにあえば芽をふき、若木のように枝を出す。
oćutjevši vodu, ono će propupat' i pustiti grane kao stablo novo.
10 しかし人は死ねば消えうせる。息が絶えれば、どこにおるか。
Al' kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?
11 水が湖から消え、川がかれて、かわくように、
Može sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isušit posvema',
12 人は伏して寝、また起きず、天のつきるまで、目ざめず、その眠りからさまされない。
al' čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće.
13 どうぞ、わたしを陰府にかくし、あなたの怒りのやむまで、潜ませ、わたしのために時を定めて、わたしを覚えてください。 (Sheol h7585)
O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad ćeš me se spomenuti, (Sheol h7585)
14 人がもし死ねば、また生きるでしょうか。わたしはわが服役の諸日の間、わが解放の来るまで待つでしょう。
- jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut' može? - čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.
15 あなたがお呼びになるとき、わたしは答えるでしょう。あなたはみ手のわざを顧みられるでしょう。
Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku.
16 その時あなたはわたしの歩みを数え、わたしの罪を見のがされるでしょう。
A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti,
17 わたしのとがは袋の中に封じられ、あなたはわたしの罪を塗りかくされるでしょう。
u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao.
18 しかし山は倒れてくずれ、岩もその所から移される。
Vaj! K'o što se jednom uruši planina, k'o što se hridina s mjesta svog odvali,
19 水は石をうがち、大水は地のちりを洗い去る。このようにあなたは人の望みを断たれる。
k'o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku.
20 あなたはながく彼に勝って、彼を去り行かせ、彼の顔かたちを変らせて追いやられる。
Oborio si ga - on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen.
21 彼の子らは尊くなっても、彼はそれを知らない、卑しくなっても、それを悟らない。
Djecu mu poštuju - o tom ništa ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmišlja.
22 ただおのが身に痛みを覚え、おのれのために嘆くのみである」。
On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života.”

< ヨブ 記 14 >