< ヨブ 記 10 >
1 わたしは自分の命をいとう。わたしは自分の嘆きを包まず言いあらわし、わが魂の苦しみによって語ろう。
Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.
2 わたしは神に申そう、わたしを罪ある者とされないように。なぜわたしと争われるかを知らせてほしい。
Reću ću Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.
3 あなたはしえたげをなし、み手のわざを捨て、悪人の計画を照すことを良しとされるのか。
TÓa što od toga imaš da me tlačiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?
4 あなたの持っておられるのは肉の目か、あなたは人が見るように見られるのか。
Jesu li u tebe oči tjelesne? Zar ti vidiš kao što čovjek vidi?
5 あなたの日は人の日のごとく、あなたの年は人の年のようであるのか。
Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?
6 あなたはなにゆえわたしのとがを尋ね、わたしの罪を調べられるのか。
Zbog čega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoćeš razotkriti,
7 あなたはわたしの罪のないことを知っておられる。またあなたの手から救い出しうる者はない。
kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?
8 あなたの手はわたしをかたどり、わたしを作った。ところが今あなたはかえって、わたしを滅ぼされる。
Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet raščiniš!
9 どうぞ覚えてください、あなたは土くれをもってわたしを作られた事を。ところが、わたしをちりに返そうとされるのか。
Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah ćeš me ponovo vratiti.
10 あなたはわたしを乳のように注ぎ、乾酪のように凝り固まらせたではないか。
Nisi li mene k'o mlijeko ulio i učinio da se k'o sir zgrušam?
11 あなたは肉と皮とをわたしに着せ、骨と筋とをもってわたしを編み、
Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.
12 命といつくしみとをわたしに授け、わたしを顧みてわが霊を守られた。
S milošću si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.
13 しかしあなたはこれらの事をみ心に秘めおかれた。この事があなたの心のうちにあった事をわたしは知っている。
Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:
14 わたしがもし罪を犯せば、あなたはわたしに目をつけて、わたしを罪から解き放されない。
da paziš budno hoću li zgriješiti i da mi grijeh ne prođe nekažnjeno.
15 わたしがもし悪ければわたしはわざわいだ。たといわたしが正しくても、わたしは頭を上げることができない。わたしは恥に満ち、悩みを見ているからだ。
Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem dići - shrvan sramotom, nesrećom napojen!
16 もし頭をあげれば、あなたは、ししのようにわたしを追い、わたしにむかって再びくすしき力をあらわされる。
Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,
17 あなたは証人を入れ替えてわたしを攻め、わたしにむかってあなたの怒りを増し、新たに軍勢を出してわたしを攻められる。
optužbe nove na mene podižeš, jarošću većom na mene usplamtiš i sa svježim se četama obaraš.
18 なにゆえあなたはわたしを胎から出されたか、わたしは息絶えて目に見られることなく、
Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi,
19 胎から墓に運ばれて、初めからなかった者のようであったなら、よかったのに。
bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.
20 わたしの命の日はいくばくもないではないか。どうぞ、しばしわたしを離れて、少しく慰めを得させられるように。
Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim
21 わたしが行って、帰ることのないその前に、これを得させられるように。わたしは暗き地、暗黒の地へ行く。
prije nego ću na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,
22 これは暗き地で、やみにひとしく、暗黒で秩序なく、光もやみのようだ」。
u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj.”