< 箴言 知恵の泉 9 >
Premudrost sazida sebi kuæu, i otesa sedam stupova;
Pokla stoku svoju, rastvori vino svoje, i postavi sto svoj.
Posla djevojke svoje, te zove svrh visina gradskih:
Ko je lud, neka se uvrati ovamo. I bezumnima veli:
5 汝等きたりて我が糧を食ひ わがまぜあはせたる酒をのみ
Hodite, jedite hljeba mojega, i pijte vina koje sam rastvorila.
Ostavite ludost i biæete živi, i idite putem razuma.
7 嘲笑者をいましむる者は恥を己にえ 惡人を責むる者は疵を己にえん
Ko uèi potsmjevaèa, prima sramotu; i ko kori bezbožnika, prima rug.
8 嘲笑者を責むることなかれ 恐くは彼なんぢを惡まん 智慧ある者をせめよ 彼なんぢを愛せん
Ne karaj potsmjevaèa da ne omrzne na te; karaj mudra, i ljubiæe te.
9 智慧ある者に授けよ 彼はますます智慧をえん 義者を敎へよ 彼は知識に進まん
Kaži mudrome, i biæe još mudriji; pouèi pravednoga, i znaæe više.
10 ヱホバを畏るることは智慧の根本なり 聖者を知るは聰明なり
Poèetak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetijeh stvari razum.
11 我により汝の日は多くせられ 汝のいのちの年は増べし
Jer æe se mnom umnožiti dani tvoji i dodaæe ti se godine životu.
12 汝もし智慧あらば自己のために智慧あるなり 汝もし嘲らば汝ひとり之を負ん
Ako budeš mudar, sebi æeš biti mudar; ako li budeš potsmjevaè, sam æeš tegliti.
13 愚なる婦は嘩しく且つたなくして何事をも知らず
Žena bezumna plaha je, luda i ništa ne zna;
14 その家の門に坐し邑のたかき處にある座にすわり
I sjedi na vratima od kuæe svoje na stolici, na visinama gradskim,
Te vièe one koji prolaze, koji idu pravo svojim putem:
16 拙者よここに來れと また智慧なき人にむかひては之にいふ
Ko je lud? neka se uvrati ovamo. I bezumnome govori:
Voda je kradena slatka, i hljeb je sakriven ugodan.
18 彼處にある者は死し者その客は陰府のふかき處にあることを是等の人は知らざるなり (Sheol )
A on ne zna da su ondje mrtvaci i u dubokom grobu da su zvanice njezine. (Sheol )