< 箴言 知恵の泉 17 >
1 睦じうして一塊の乾けるパンあるは あらそひありて宰れる畜の盈たる家に愈る
Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke.
2 かしこき僕は恥をきたらする子ををさめ 且その子の兄弟の中にありて產業を分ち取る
Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braćom će dijeliti baštinu.
3 銀を試むる者は坩堝 金を試むる者は鑢 人の心を試むる者はヱホバなり
Taljika je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Jahve sam.
4 惡を行ふものは虚偽のくちびるにきき 虚偽をいふ者はあしき舌に耳を傾ぶく
Zločinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku.
5 貧人を嘲るものはその造主をあなどるなり 人の災禍を喜ぶものは罪をまぬかれず
Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne.
Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi.
7 勝れたる事をいふは愚なる人に適はず 况て虚偽をいふ口唇は君たる者に適はんや
Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odličniku usne lažljive.
8 贈物はこれを受る者の目には貴き珠のごとし その向ふところにて凡て幸福を買ふ
Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva.
9 愛を追求むる者は人の過失をおほふ 人の事を言ひふるる者は朋友をあひ離れしむ
Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje.
10 一句の誡命の智人に徹るは百囘扑つことの愚なる人に徹るよりも深し
Razumna se ukor jače doima nego bezumna stotina udaraca.
11 叛きもとる者はただ惡きことのみをもとむ 比故に彼にむかひて殘忍なる使者遣はさる
Opak čovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj.
12 愚なる者の愚妄をなすにあはんよりは寧ろ子をとられたる牝熊にあへ
Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti.
Tko dobro zlom uzvraća neće ukloniti nesreću od doma svojeg.
14 爭端の起源は堤より水をもらすに似たり この故にあらそひの起らざる先にこれを止むべし
Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se!
15 惡者を義とし義者を惡しとするこの二の者はヱホバに憎まる
Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Jahvi.
16 愚なる者はすでに心なし何ぞ智慧をかはんとて手にその價の金をもつや
Čemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora!
17 朋友はいづれの時にも愛す 兄弟は危難の時のために生る
Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.
18 智慧なき人は手を拍てその友の前にて保證をなす
Nerazuman čovjek daje ruku i jamči pred svojim bližnjim.
19 爭端をこのむ者は罪を好み その門を高くする者は敗壞を求む
Grijeh ljubi tko ljubi svađu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast.
20 邪曲なる心ある者はさいはひを得ず その舌をみだりにする者はわざはひに陷る
Opak srcem ne nalazi sreće, i komu je jezik zao, zapada u nesreću.
21 愚なる者を產むものは自己の憂を生じ 愚なる者の父は喜樂を得ず
Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale.
22 心のたのしみは良薬なり 霊魂のうれひは骨を枯す
Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.
Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici.
24 智慧は哲者の面のまへにあり されど愚なる者は目を地の極にそそぐ
Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oči na kraj zemlje.
25 愚なる子は其父の憂となり 亦これを生る母の煩勞となる
Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj.
26 義者を罰するは善らず 貴き者をその義きがために扑は善らず
Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tući odličnike.
27 言を寡くする者は知識あり 心の靜なる者は哲人なり
Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha.
28 愚なる者も默するときは智慧ある者と思はれ その口唇を閉るときは哲者とおもはるべし
I luđak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne.