< 箴言 知恵の泉 14 >

1 智慧ある婦はその家をたて 愚なる婦はおのれの手をもて之を毀つ
Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.
2 直くあゆむ者はヱホバを畏れ 曲りてあゆむ者はこれを侮る
Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.
3 愚なる者の口にはその傲のために鞭笞あり 智者の口唇はおのれを守る
U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.
4 牛なければ飼蒭倉むなし牛の力によりて生產る物おほし
Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.
5 忠信の證人はいつはらず 虚偽のあかしびとは謊言を吐く
Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.
6 嘲笑者は智慧を求むれどもえず 哲者は知識を得ること容易し
Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.
7 汝おろかなる者の前を離れされ つひに知識の彼にあるを見ざるべし
Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje.
8 賢者の智慧はおのれの道を暁るにあり 愚なる者の痴は欺くにあり
Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.
9 おろろかなる者は罪をかろんず されど義者の中には恩惠あり
Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.
10 心の苦みは心みづから知る其よろこびには他人あづからず
Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.
11 惡者の家は亡され 正直き者の幕屋はさかゆ
Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti.
12 人のみづから見て正しとする途にしてその終はつひに死にいたる途となるものあり
Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.
13 笑ふ時にも心に悲あり 歓樂の終に憂あり
I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.
14 心の悖れる者はおのれの途に飽かん 善人もまた自己に飽かん
Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.
15 拙者はすべての言を信ず 賢者はその行を愼む
Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.
16 智慧ある者は怖れて惡をはなれ 愚なる者はたかぶりて怖れず
Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.
17 怒り易き者は愚なることを行ひ 惡き謀計を設くる者は惡まる
Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.
18 拙者は愚なる事を得て所有となし 賢者は知識をもて冠弁となす
Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje.
19 惡者は善者の前に俯伏し 罪ある者は義者の門に俯伏す
Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.
20 貧者はその鄰にさへも惡まる されど富者を愛する者はおほし
I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.
21 その鄰を藐むる者は罪あり 困苦者を憐むものは幸福あり
Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.
22 惡を謀る者は自己をあやまるにあらずや 善を謀る者には憐憫と眞實とあり
Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?
23 すべての勤勞には利益あり されど口唇のことばは貧乏をきたらするのみなり
U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.
24 智慧ある者の財寳はその冠弁となる 愚なる者のおろかはただ痴なり
Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.
25 眞實の證人は人のいのちを救ふ 謊言を吐く者は偽人なり
Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.
26 ヱホバを畏るることは堅き依賴なり その兒輩は逃避場をうべし
U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište.
27 ヱホバを畏るることは生命の泉なり 人を死の罟より脱れしむ
Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.
28 王の榮は民の多きにあり 牧伯の衰敗は民を失ふにあり
Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.
29 怒を遅くする者は大なる知識あり 氣の短き者は愚なることを顯す
Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.
30 心の安穩なるは身のいのちなり 娼嫉は骨の腐なり
Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima.
31 貧者を虐ぐる者はその造主を侮るなり 彼をうやまふ者は貧者をあはれむ
Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.
32 惡者はその惡のうちにて亡され義者はその死ぬる時にも望あり
Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.
33 智慧は哲者の心にとどまり 愚なる者の衷にある事はあらはる
U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže.
34 義は國を高くし罪は民を辱しむ
Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.
35 さとき僕は王の恩を蒙ぶり 辱をきたらす者はその震怒にあふ
Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.

< 箴言 知恵の泉 14 >