< ヨブ 記 17 >
1 わが氣息は已にくさり 我日すでに盡なんとし墳墓われを待つ
Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene već se skupljaju grobari.
2 まことに嘲弄者等わが傍に在り 我目は彼らの辨爭ふを常に見ざるを得ず
Rugači su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu.
3 願くは質を賜ふて汝みづから我の保證となりたまへ 誰か他にわが手をうつ者あらんや
Stoga me zaštiti i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neće da udari.
4 汝彼らの心を閉て悟るところ無らしめたまへり 必ず彼らをして愈らしめたまはじ
Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im nećeš da opstanu.
5 朋友を交付して掠奪に遭しむる者は其子等の目潰るべし
K'o taj što imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oči gasnu,
6 彼われを世の民の笑柄とならしめたまふ 我は面に唾せらるべき者となれり
narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut' može.
7 かつまた我目は憂愁によりて昏み 肢體は凡て影のごとし
Od tuge vid mi se muti u očima, poput sjene moji udovi postaju.
8 義しき者は之に驚き 無辜者は邪曲なる者を見て憤ほる
Začudit će se zbog toga pravednici, na bezbožnika će planuti čestiti;
9 然ながら義しき者はその道を堅く持ち 手の潔淨き者はますます力を得るなり
neporočni će na svom ustrajat' putu, čovjek čistih ruku ojačat će još više.
10 請ふ汝ら皆ふたたび來れ 我は汝らの中に一人も智き者あるを見ざるなり
Hajde, svi vi, nećete li opet počet', tÓa među vama ja mudra ne nalazim!
11 わが日は已に過ぎ わが計る所わが心に冀ふ所は已に敗れたり
Minuli su dani, propale zamisli, želje srca moga izjalovile se.
'U noći najcrnjoj, dan se približava; blizu je već svjetlo što tminu izgoni.'
13 我もし俟つところ有ば是わが家たるべき陰府なるのみ 我は黑暗にわが牀を展ぶ (Sheol )
A meni je nada otići u Šeol i prostrijeti sebi ležaj u mrklini. (Sheol )
14 われ朽腐に向ひては汝はわが父なりと言ひ 蛆に向ひては汝は我母わが姉妹なりと言ふ
Dovikujem grobu: 'Oče moj rođeni!' a crve pozdravljam: 'Mati moja, sestro!'
15 然ばわが望はいづくにかある 我望は誰かこれを見る者あらん
Ali gdje za mene ima jošte nade? Sreću moju tko će ikada vidjeti?
16 是は下りて陰府の關に到らん 之と齊しく我身は塵の中に臥靜まるべし (Sheol )
Hoće li u Šeol ona sa mnom sići da u prahu zajedno otpočinemo?” (Sheol )