< ヤコブの手紙 4 >
1 汝 等のうちの戰爭は何處よりか、分爭は何處よりか、汝らの肢體のうちに戰ふ慾より來るにあらずや。
Hawn üngkhyüh ni ngtunnak ja ngvawknak naküt hin nangmi üngkhyüh a law ta. Nangmi üng angläta ngtunnak hin mlümlawknak ja nami hlükaweinak üngkhyüh lawki he ni.
2 汝ら貪れども得ず、殺すことをなし、妬むことを爲れども得ること能はず、汝らは爭ひまた戰す。汝らの得ざるは求めざるに因りてなり。
Nami hlüei am nami taeikia kyase khyang nami hnimki. Akdena nami hlüei am nami yaheikia kyase ngtun ngvawk nami pawhkie. Nami hlüei am nami yah khawh hin acuna phäh Pamhnam am nami kthäha phäh ni.
3 汝ら求めてなほ受けざるは慾のために費さんとて妄に求むるが故なり。
Nami ktaiyü üngpi am yah uki, isetiakyaküng, nami cungaih se lü nami mäta mlümlawknaka na sumei vaia nami kthäha phäh ni.
4 姦淫をおこなふ者よ、世の友となるは、神に敵するなるを知らぬか、誰にても世の友とならんと欲する者は、己を神の敵とするなり。
Am sitihkia khyange! Khawmdek püiei hlünaki hin Pamhnama ye ni tia am nami ksingki aw. Khawmdeka püia nami thawn hlü üngta Pamhnama yea namimät nami thawnsaki ni.
5 聖書に『神は我らの衷に住ませ給ひし靈を、妬むほどに慕ひたまふ』と云へるを虚しきことと汝ら思ふか。
Cangcim üng ngthungtak am ve tia käh ngaia, “Pamhnam naw a jah tak peta Ngmüimkhya cun naw akdena hlükaweinak am beki ni,” tia pyenki.
6 神は更に大なる恩惠を賜ふ。されば言ふ『神は高ぶる者を拒ぎ、へりくだる者に恩惠を與へ給ふ』と。
Lüpi Pamhnam naw a jah peta bäkhäknak hin kthamah bawki ni. Cangcim naw, “Camcahki Pamhnam naw jah mah lü mlung mhnemkie üng bäkhäknak jah peki ni.
7 この故に汝ら神に服へ、惡魔に立ち向へ、さらば彼なんぢらを逃げ去らん。
Acuna kyase, namimät Pamhnam üng cuapa. Khawyai cän nami mah üng nang ning dawn ta khai ni.
8 神に近づけ、さらば神なんぢらに近づき給はん。罪人よ、手を淨めよ、二心の者よ、心を潔よくせよ。
Pamhnama vei nami cäh üng ani cun pi nami veia cäh law khai ni. Nangmi mkhyeki he, nami kut mthi ua! Limmakie nami mlung ngcimsak ua!
9 なんぢら惱め、悲しめ、泣け、なんぢらの笑を悲歎に、なんぢらの歡喜を憂に易へよ。
Pukse u, ngpyang lü kyap u: nami yaihnak cän kyahnaka nglatsak lü nami jenak pi helatnaka nglatsak ua!
10 主の前に己を卑うせよ、然らば主なんぢらを高うし給はん。
Bawipa maa mlung nami mhnem üng ani naw ning jah jäksawn khai ni.
11 兄弟よ、互に謗るな。兄弟を謗る者、兄弟を審く者は、これ律法を誹り、律法を審くなり。汝もし律法を審かば、律法をおこなふ者にあらずして審判 人なり。
Ka püie, khyangkce käh khinyaiei u. Nang naw Khritjan kce khinyaiei lü ngthu nami khyah üngta nangmi naw Thum cän ngthumkhyah lü nami khinyaieikie ni. Thum cän ngthu nami mkhyah üng Thum cän nami läklamkia am kya lü Thum ngthumkhyahkia ni nami kya ve.
12 立法者また審判者は唯 一人にして、救ふことをも滅ぼすことをも爲し得るなり。なんぢ誰なれば隣を審くか。
Pamhnam däk ni Thum jah pe lü ngthumkhyahkia a kya ve. Ani naw jah küikyan lü jah mkhyüh khawhki ni. Khyangkce ngthumkhyah pet khai ta namimät ia nami ngaieikie ni.
13 聽け『われら今日もしくは明日それがしの町に往きて、一年の間かしこに留り、賣買して利を得ん』と言ふ者よ、
“Tuhngawi am ani üng khawngawi mlüh mata cit lü kum mat bang ve vai lü kunpan pawh lü ngui khawhah mi sui vai u,” tikie naw tuha na ngai ua.
14 汝らは明日のことを知らず、汝らの生命は何ぞ、暫く現れて遂に消ゆる霧なり。
Khawngawi nami sak ia thawn khai ti cun am ksing uki! Nangmi cun asäng po law lü khyük bekia mei khua mäi ni a law ta.
15 汝 等その言ふところに易へて『主の御意ならば、我ら活きて此のこと、或は彼のことを爲さん』と言ふべきなり。
“Bawipa naw hlüei lü mi xün u ta cun mi pawh kawm u” ti lü nami pyen vaia ni a kya ve.
16 されど今なんぢらは高ぶりて誇る、斯くのごとき誇はみな惡しきなり。
Lüpi atuha camcah lü nami awhcahki, awhcahnak avan cun khyeki ni.
17 人 善を行ふことを知りて、之を行はぬは罪なり。
Acuna kyase, akdaw pawh vai ksing lü am mi pawh cän mi pawh vai u, mimi cun mi mkhyeki hea kyaki ni.