< Salmi 132 >

1 Canto dei pellegrinaggi. Ricordati, o Eterno, a favor di Davide, di tutte le sue fatiche:
Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove,
2 com’egli giurò all’Eterno e fece voto al Potente di Giacobbe, dicendo:
Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu:
3 Certo, non entrerò nella tenda della mia casa, né salirò sul letto ove mi corico,
“Neæu uæi u šator doma svojega, niti æu leæi na postelju odra svojega;
4 non darò sonno ai miei occhi, né riposo alle mie palpebre,
Neæu dati sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema;
5 finché abbia trovato un luogo per l’Eterno, una dimora per il Potente di Giacobbe.
Dok ne naðem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.”
6 Ecco abbiamo udito che l’Arca era in Efrata; l’abbiam trovata nei campi di Jaar.
Evo, èusmo da je u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim.
7 Andiamo nella dimora dell’Eterno, adoriamo dinanzi allo sgabello de’ suoi piedi!
Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh.
8 Lèvati, o Eterno, vieni al luogo del tuo riposo, tu e l’Arca della tua forza.
Stani, Gospode, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje.
9 I tuoi sacerdoti siano rivestiti di giustizia, e giubilino i tuoi fedeli.
Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju.
10 Per amor di Davide tuo servitore, non respingere la faccia del tuo unto.
Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega.
11 L’Eterno ha fatto a Davide questo giuramento di verità, e non lo revocherà: Io metterò sul tuo trono un frutto delle tue viscere.
Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu.
12 Se i tuoi figliuoli osserveranno il mio patto e la mia testimonianza che insegnerò loro, anche i loro figliuoli sederanno sul tuo trono in perpetuo.
Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.
13 Poiché l’Eterno ha scelto Sion, l’ha desiderata per sua dimora.
Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu.
14 Questo è il mio luogo di riposo in eterno; qui abiterò, perché l’ho desiderata.
Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo.
15 Io benedirò largamente i suoi viveri, sazierò di pane i suoi poveri.
Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba.
16 I suoi sacerdoti li vestirò di salvezza, e i suoi fedeli giubileranno con gran gioia.
Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati.
17 Quivi farò crescere la potenza di Davide, e quivi terrò accesa una lampada al mio unto.
Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu.
18 I suoi nemici li vestirò di vergogna, ma su di lui fiorirà la sua corona.
Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov.

< Salmi 132 >