< Salmi 107 >

1 Celebrate l’Eterno, perch’egli è buono, perché la sua benignità dura in eterno!
“Mou ʻatu ʻae fakafetaʻi kia Sihova, he ʻoku angalelei ia: koeʻuhi ʻoku tolonga ʻo taʻengata ʻa ʻene ʻaloʻofa.”
2 Così dicano i riscattati dall’Eterno, ch’egli ha riscattati dalla mano dell’avversario
Ke lea pehē ʻe he kakai kuo huhuʻi ʻe Sihova, ʻakinautolu kuo ne huhuʻi mei he nima ʻoe fili;
3 e raccolti da tutti i paesi, dal levante e dal ponente, dal settentrione e dal mezzogiorno.
Pea tānaki ʻakinautolu mei he ngaahi fonua, mei he potu hahake, pea mei he potu lulunga, mei he potu tokelau, pea mei he feituʻu tonga.
4 Essi andavano errando nel deserto per vie desolate; non trovavano città da abitare.
Naʻa nau ʻalu fano pē ʻi he toafa ʻi he hala liʻaki; naʻe ʻikai tenau ʻilo ha kolo ke nofo ai.
5 Affamati e assetati, l’anima veniva meno in loro.
Pea ʻi he fiekaia mo e fieinua, naʻe pongia ai honau laumālie ʻiate kinautolu.
6 Allora gridarono all’Eterno nella loro distretta, ed ei li trasse fuori dalle loro angosce.
Pea naʻa nau toki tangi kia Sihova ʻi heʻenau tuʻutāmaki, pea ne ne fakamoʻui ʻakinautolu mei heʻenau ngaahi mamahi.
7 Li condusse per la diritta via perché giungessero a una città da abitare.
Pea naʻa ne tataki atu ʻakinautolu ʻi he hala totonu, koeʻuhi kenau hoko ki he kolo naʻe kakai.
8 Celebrino l’Eterno per la sua benignità, e per le sue maraviglie a pro dei figliuoli degli uomini!
Taumaiā ke fakamālō ʻae kakai kia Sihova koeʻuhi ko ʻene ʻaloʻofa, pea koeʻuhi ko ʻene ngaahi ngāue fakaofo ki he fānau ʻae tangata!
9 Poich’egli ha saziato l’anima assetata, ed ha ricolmato di beni l’anima affamata.
He ʻoku ne fakamākona ʻae laumālie ʻoku holi, mo ne fakapito ʻaki ʻae lelei ʻae laumālie ʻoku fiekaia.
10 Altri dimoravano in tenebre e in ombra di morte, prigionieri nell’afflizione e nei ferri,
Ko kinautolu ʻoku nofo ʻi he fakapoʻuli pea mo e ʻata ʻae mate, kuo haʻi ʻaki ʻae mamahi mo e ukamea;
11 perché s’erano ribellati alle parole di Dio e aveano sprezzato il consiglio dell’Altissimo;
Koeʻuhi naʻa nau angatuʻu ki he ngaahi folofola ʻae ʻOtua, mo nau fehiʻa ki he akonaki ʻae fungani Māʻolunga:
12 ond’egli abbatté il cuor loro con affanno; essi caddero, e non ci fu alcuno che li soccorresse.
Ko ia naʻa ne fakavaivaiʻi honau loto ʻi he ngāue; naʻa nau tō ki lalo, pea naʻe ʻikai ha taha ke tokoni.
13 Allora gridarono all’Eterno nella loro distretta, e li salvò dalle loro angosce;
Pea naʻa nau toki tangi kia Sihova ʻi heʻenau tuʻutāmaki, pea ne fakamoʻui ʻakinautolu mei heʻenau ngaahi mamahi.
14 li trasse fuori dalle tenebre e dall’ombra di morte, e ruppe i loro legami.
Naʻa ne ʻomi ʻakinautolu mei he fakapoʻuli mo e ʻata ʻoe mate, ʻo ne motuhi honau ngaahi haʻi.
15 Celebrino l’Eterno per la sua benignità, e per le sue maraviglie a pro dei figliuoli degli uomini!
Taumaiā ke fakamālō ʻae kakai kia Sihova koeʻuhi ko ʻene ʻaloʻofa, pea koeʻuhi ko ʻene ngaahi ngāue fakaofo ki he fānau ʻae tangata!
16 Poich’egli ha rotte le porte di rame, e ha spezzato le sbarre di ferro.
He kuo ne maumauʻi ʻae ngaahi matapā palasa, pea ne tutuʻu ʻae ngaahi ukamea fakamaʻu.
17 Degli stolti erano afflitti per la loro condotta ribelle e per le loro iniquità.
‌ʻOku mamahi ʻae kau vale koeʻuhi ko ʻenau talangataʻa, pea mo ʻenau ngaahi hia.
18 L’anima loro abborriva ogni cibo, ed eran giunti fino alle porte della morte.
‌ʻOku fehiʻa honau laumālie ki he meʻakai kotoa pē; pea ʻoku nau fakaʻaʻau ki he ngaahi matapā ʻoe mate.
19 Allora gridarono all’Eterno nella loro distretta, e li salvò dalle loro angosce.
Pea ʻoku nau toki tangi kia Sihova ʻi heʻenau tuʻutāmaki, pea ʻoku ne fakamoʻui ʻakinautolu mei heʻenau ngaahi mamahi.
20 Mandò la sua parola e li guarì, e li scampò dalla fossa.
Naʻa ne fekau ʻene folofola, pea ne fakamoʻui ʻakinautolu, mo ne fakahaofi ʻakinautolu mei heʻenau ngaahi meʻa fakaʻauha.
21 Celebrino l’Eterno per la sua benignità, e per le sue maraviglie a pro dei figliuoli degli uomini!
Taumaiā ke fakamālō ʻae kakai kia Sihova koeʻuhi ko ʻene ʻaloʻofa, pea koeʻuhi ko ʻene ngaahi ngāue fakaofo ki he fānau ʻae tangata!
22 Offrano sacrifizi di lode, e raccontino le sue opere con giubilo!
Pea tuku kenau feilaulau ʻaki ʻae ngaahi feilaulau ʻoe fakafetaʻi, mo fakahā ʻene ngaahi ngāue ʻi he fiefia.
23 Ecco quelli che scendon nel mare su navi, che trafficano sulle grandi acque;
Ko kinautolu ʻoku ʻalu hifo ki he tahi ʻi he ngaahi vaka, mo fai ʻae ngāue ʻi he ngaahi vai lahi;
24 essi veggono le opere dell’Eterno e le sue maraviglie nell’abisso.
‌ʻOku nau mamata ki he ngaahi ngāue ʻa Sihova, mo ʻene ngaahi meʻa fakaofo ʻi he moana.
25 Poich’egli comanda e fa levare il vento di tempesta, che solleva le onde del mare.
He ʻoku fekau ʻe ia, pea ʻoku fakatupu ʻae matangi mālohi, ʻaia ʻoku tupu hake ai hono ngaahi peau.
26 Salgono al cielo, scendono negli abissi; l’anima loro si strugge per l’angoscia.
‌ʻOku nau ʻalu hake ki he langi, ʻoku nau toe ʻalu hifo ki he ngaahi loloto: kuo vela ʻo vai honau laumālie koeʻuhi ko e mamahi.
27 Traballano e barcollano come un ubriaco, e tutta la loro saviezza vien meno.
‌ʻOku nau tasipa, pea luelue ʻo hangē ko e tangata konā, pea kuo mole honau poto kotoa pē.
28 Ma, gridando essi all’Eterno nella loro distretta, egli li trae fuori dalle loro angosce.
‌ʻOku nau toki tangi kia Sihova ʻi heʻenau tuʻutāmaki, pea ʻoku ne ʻomi ʻakinautolu mei heʻenau ngaahi mamahi.
29 Egli muta la tempesta in quiete, e le onde si calmano.
‌ʻOku ne ngaohi ʻae afā ke tofukī, ko ia ʻoku ʻikai ngaue ai hono peau.
30 Essi si rallegrano perché si sono calmate, ed ei li conduce al porto da loro desiderato.
Pea ʻoku nau toki fiefia koeʻuhi ʻoku nau fiemālie ai; pea ʻoku ne ʻomi ʻakinautolu ki he taulanga kuo nau holi ki ai.
31 Celebrino l’Eterno per la sua benignità, e per le sue maraviglie a pro dei figliuoli degli uomini!
Taumaiā ke fakamālō ʻae kakai kia Sihova koeʻuhi ko ʻene ʻaloʻofa, pea koeʻuhi ko ʻene ngaahi ngāue fakaofo ki he fānau ʻae tangata!
32 Lo esaltino nell’assemblea del popolo, e lo lodino nel consiglio degli anziani!
Tuku kenau fakahikihiki ʻa ʻene ʻafio ʻi he fakataha ʻoe kakai, mo fakamālō
33 Egli cambia i fiumi in deserto, e le fonti dell’acqua in luogo arido;
‌ʻOku liliu ʻe ia ʻae ngaahi vaitafe ko e toafa, mo e ngaahi matavai ko e kelekele mōmoa;
34 la terra fertile in pianura di sale, per la malvagità de’ suoi abitanti.
Mo e fonua mahu ko e hongea, koeʻuhi ko e angakovi ʻae kakai ʻoku nofo ai.
35 Egli cambia il deserto in uno stagno, e la terra arida in fonti d’acqua.
‌ʻOku ne liliu ʻae toafa ko e ano vai, mo e fonua mōmoa ko e ngaahi matavai.
36 Egli fa quivi abitar gli affamati ed essi fondano una città da abitare.
Pea ʻoku ne pule ke nofo ai ʻae fiekaia, koeʻuhi kenau teuteu ʻae kolo ke nofo ai;
37 Vi seminano campi e vi piantano vigne, e ne raccolgono frutti abbondanti.
Mo tūtuuʻi ʻae ngaahi ngoue, pea tō ʻae ngaahi ngoue vaine, ʻaia ʻoku faʻa ʻomi ʻae ngaahi fua kuo tupu.
38 Egli li benedice talché moltiplicano grandemente, ed egli non lascia scemare il loro bestiame.
‌ʻOku ne fakamonūʻia foki ʻakinautolu, ko ia kuo nau tupu ʻo tokolahi ʻaupito; pea ʻoku ʻikai te ne tuku ke fakaʻaʻau ke siʻi ʻenau fanga manu.
39 Ma poi sono ridotti a pochi, umiliati per l’oppressione, per l’avversità e gli affanni.
Pea ʻoku toe fakaʻaʻau ke tokosiʻi mo vaivai ʻakinautolu ʻi he fakamālohi, mo e mahaki, mo e mamahi.
40 Egli spande lo sprezzo sui principi, e li fa errare per deserti senza via;
‌ʻOku ne lilingi ʻae manuki ki he ngaahi ʻeiki, pea ʻoku ne pule kenau ʻalu fano ʻi he toafa, ʻaia ʻoku ʻikai ha hala ʻi ai.
41 ma innalza il povero traendolo dall’afflizione, e fa moltiplicar le famiglie a guisa di gregge.
Ka ʻoku ne hiki hake ʻae masiva mei he mamahi, pea ʻoku ne ngaohi maʻana ʻae ngaahi kāinga ʻo hangē ko e fanga sipi.
42 Gli uomini retti lo vedono e si rallegrano, ed ogni iniquità ha la bocca chiusa.
‌ʻE mamata ki ai ʻae angatonu, pea fiefia; pea ʻe tāpuni ʻe he angahala kotoa pē hono ngutu.
43 Chi è savio osservi queste cose, e consideri la benignità dell’Eterno.
Ko hai ʻoku poto, pea tokanga ki he ngaahi meʻa ni, tenau ʻiloʻi ʻae ʻaloʻofa ongongofua ʻa Sihova.

< Salmi 107 >