< Proverbi 21 >

1 Il cuore del re, nella mano dell’Eterno, è come un corso d’acqua; egli lo volge dovunque gli piace.
‌ʻOku ʻi he nima ʻo Sihova ʻae loto ʻoe tuʻi, ʻo hangē ko e vai ʻoe ngaahi vaitafe: he ʻoku ne fefakatafoki ʻaki ia ko ʻene faʻiteliha ʻaʻana.
2 Tutte le vie dell’uomo gli paion diritte, ma l’Eterno pesa i cuori.
‌ʻOku matamata totonu ʻae hala kotoa pē ʻoe tangata ki hono mata ʻoʻona: ka ʻoku ʻahiʻahiʻi ʻe Sihova ʻae loto.
3 Praticare la giustizia e l’equità è cosa che l’Eterno preferisce ai sacrifizi.
Ko e fai totonu mo e fakamaau, ʻoku lelei hake ia kia Sihova ʻi he feilaulau.
4 Gli occhi alteri e il cuor gonfio, lucerna degli empi, sono peccato.
Ko e mata ʻoku fieʻeiki, mo e loto fielahi, pea mo e keli ʻae kakai angakovi, ko e angahala ia.
5 I disegni dell’uomo diligente menano sicuramente all’abbondanza, ma chi troppo s’affretta non fa che cader nella miseria.
‌ʻOku tupu ʻae mahu ʻi he fakakaukau ʻae faʻa ngāue; ka ko e masiva pe kiate ia ʻoku fai fakavavevave noa pe.
6 I tesori acquistati con lingua bugiarda sono un soffio fugace di gente che cerca la morte.
Ko e maʻu ʻae koloa lahi ʻaki ʻae ʻelelo loi, ko e vaʻinga ia ʻoku vilingia fano ʻiate kinautolu ʻoku kumi ki he mate.
7 La violenza degli empi li porta via, perché rifiutano di praticare l’equità.
Ko e kaihaʻa ʻae kakai angakovi ʻe ʻauha ai ʻakinautolu; koeʻuhi ʻoku ʻikai te nau loto ki he fai totonu.
8 La via del colpevole è tortuosa, ma l’innocente opera con rettitudine.
‌ʻOku pikopiko mo ʻalu kehe ʻae hala ʻoe tangata: ka ʻoku totonu ʻae ngāue ʻaʻana ʻoku loto maʻa.
9 Meglio abitare sul canto d’un tetto, che una gran casa con una moglie rissosa.
‌ʻOku lelei hake ʻae nofo ki he tuliki ʻi ha tuʻafale, ʻi he nofo ʻi loto fale mo ha fefine ʻoku faʻa kē.
10 L’anima dell’empio desidera il male; il suo amico stesso non trova pietà agli occhi di lui.
‌ʻOku holi ki he kovi ʻae laumālie ʻoe angahala: pea ʻoku ʻikai maʻu ha lelei ʻe hono kaungāʻapi ʻi hono ʻao.
11 Quando il beffardo è punito, il semplice diventa savio; e quando s’istruisce il savio, egli acquista scienza.
‌ʻOka tautea ʻaia ʻoku faʻa manuki, ʻe poto ai ʻae vale: pea ka akonekina ʻae poto, ʻoku ne maʻu ai ʻae ʻilo.
12 Il Giusto tien d’occhio la casa dell’empio, e precipita gli empi nelle sciagure.
‌ʻOku fakakaukau poto ʻae tangata māʻoniʻoni ki he fale ʻoe angahala: pea ʻoku lī ki lalo ʻae angahala ʻe he ʻOtua koeʻuhi ko ʻene angahala.
13 Chi chiude l’orecchio al grido del povero, griderà anch’egli, e non gli sarà risposto.
Ko ia ʻe tāpuni hono telinga ki he tangi ʻae masiva ʻe tangi foki ia, ka ʻe ʻikai ongoʻi ʻe ha taha.
14 Un dono fatto in segreto placa la collera, e un regalo dato di sottomano, l’ira violenta.
‌ʻOku lolomi ʻae ʻita ʻoka ʻatu fufū ha meʻa foaki: pea ʻoku taʻofi ʻe he totongi fufū ʻae houhau lahi.
15 Far ciò ch’è retto è una gioia per il giusto, ma è una rovina per gli artefici d’iniquità.
Ko e fakamaau ko e fiefiaʻanga ia ʻoe māʻoniʻoni: ka ʻe hoko ʻae fakaʻauha ki he fai kovi.
16 L’uomo che erra lungi dalle vie del buon senso, riposerà nell’assemblea dei trapassati.
‌ʻE nofomaʻu ʻi he fakatahaʻanga ʻoe kakai mate, ʻae tangata ko ia ʻoku hē mei he hala ʻoe poto.
17 Chi ama godere sarà bisognoso, chi ama il vino e l’olio non arricchirà.
Ko ia ʻoku manako ki he vaʻinga ʻe hoko ia ko e tangata masiva: ʻe ʻikai koloaʻia ia ʻaia ʻoku manako ki he kava mo e lolo.
18 L’empio serve di riscatto al giusto; e il perfido, agli uomini retti.
‌ʻE fetongi ʻe he angahala ʻae māʻoniʻoni, pea mo ia ʻoku fai kovi ʻae angatonu.
19 Meglio abitare in un deserto, che con una donna rissosa e stizzosa.
‌ʻOku lelei hake ʻae nofo ʻi he toafa, ʻi he nonofo mo ha fefine faʻa kē mo faʻa ʻita.
20 In casa del savio c’è dei tesori preziosi e dell’olio, ma l’uomo stolto dà fondo a tutto.
‌ʻOku ai ʻae koloa ke manako ki ai, pea mo e lolo ʻi he fale ʻoe poto; ka ʻoku fakaʻosi noa pe ia ʻe he tangata vale.
21 Chi ricerca la giustizia e la bontà troverà vita, giustizia e gloria.
Ko ia ʻoku tulituli pau ki he māʻoniʻoni mo e ʻaloʻofa te ne maʻu ʻae moʻui, mo e māʻoniʻoni, pea mo e ongolelei.
22 Il savio dà la scalata alla città dei forti, e abbatte il baluardo in cui essa confidava.
‌ʻOku kaka ʻe he tangata poto ʻae ʻā ʻoe kolo ʻae mālohi, ʻo ne maumauʻi hono mālohi mo ene viki.
23 Chi custodisce la sua bocca e la sua lingua preserva l’anima sua dalle distrette.
Ko ia ʻoku tauhi hono ngutu mo hono ʻelelo, ʻoku fakahaofi ʻe ia hono laumālie mei he ngaahi mamahi.
24 Il nome del superbo insolente è: beffardo; egli fa ogni cosa con furore di superbia.
Ko fielahi mo manuki fieʻeiki, ko e hingoa ia ʻoʻona ʻoku faʻa ʻita ʻi he laukau.
25 I desideri del pigro l’uccidono perché le sue mani rifiutano di lavorare.
Ko e holi ʻae fakapikopiko ʻe mate ai ia; he ʻoku fakafisi hono nima ki he ngāue.
26 C’è chi da mane a sera brama avidamente, ma il giusto dona senza mai rifiutare.
‌ʻOku manumanu ʻaupito ia ʻi he ʻaho ʻo poʻuli: ka ʻoku faʻa foaki ʻae māʻoniʻoni ʻo ʻikai te ne faʻa taʻofia ia.
27 Il sacrifizio dell’empio è cosa abominevole; quanto più se l’offre con intento malvagio!
Ko e meʻa fakalielia ʻae feilaulau ʻae angahala: kae huanoa ʻi hono ʻomi ia mo e loto kovi!
28 Il testimonio bugiardo perirà, ma l’uomo che ascolta potrà sempre parlare.
‌ʻE ʻauha ʻae fakamoʻoni loi: ka ko e tangata ʻoku faʻa fakafanongo ʻoku lea maau ia.
29 L’empio fa la faccia tosta, ma l’uomo retto rende ferma la sua condotta.
‌ʻOku fakafefeka ʻe he tangata angakovi ʻa hono mata: ka ʻoku fakakaukau ʻe he angatonu ki hono hala.
30 Non c’è sapienza, non intelligenza, non consiglio che valga contro l’Eterno.
‌ʻOku ʻikai ha poto pe ha fakakaukau, pe ha tuʻutuʻuni ʻe faʻa tuʻu kia Sihova.
31 Il cavallo è pronto per il dì della battaglia, ma la vittoria appartiene all’Eterno.
‌ʻOku teuteu ʻae hoosi ki he ʻaho ʻoe tau: ka ʻoku meia Sihova ʻae faʻa ikuna.

< Proverbi 21 >