< Proverbi 12 >

1 Chi ama la correzione ama la scienza, ma chi odia la riprensione è uno stupido.
Tko ljubi pouku, ljubi znanje, a tko mrzi ukor, lud je.
2 L’uomo buono ottiene il favore dell’Eterno, ma l’Eterno condanna l’uomo pien di malizia.
Dobar dobiva milost od Jahve, a podmukao osudu.
3 L’uomo non diventa stabile con l’empietà, ma la radice dei giusti non sarà mai smossa.
Zloćom se čovjek ne utvrđuje, a korijen se pravedniku ne pomiče.
4 La donna virtuosa è la corona del marito, ma quella che fa vergogna gli è un tarlo nell’ossa.
Kreposna je žena vijenac mužu svojemu, a sramotna mu je kao gnjilež u kostima.
5 I pensieri dei giusti sono equità, ma i disegni degli empi son frode.
Pravedničke su misli pravične, spletke opakih prijevarne.
6 Le parole degli empi insidiano la vita, ma la bocca degli uomini retti procura liberazione.
Riječi opakih pogubne su zamke, a pravedne izbavljaju usta njihova.
7 Gli empi, una volta rovesciati, non sono più, ma la casa dei giusti rimane in piedi.
Opaki se ruše i nema ih više, a kuća pravednika ostaje.
8 L’uomo è lodato in proporzione del suo senno, ma chi ha il cuore pervertito sarà sprezzato.
Čovjek se hvali po oštrini svoga razuma, a prezire se tko je opak srcem.
9 E’ meglio essere in umile stato ed avere un servo, che fare il borioso e mancar di pane.
Bolje je biti malen i imati samo jednog slugu nego se hvastati a nemati ni kruha.
10 Il giusto ha cura della vita del suo bestiame, ma le viscere degli empi sono crudeli.
Pravednik pazi i na život svog živinčeta, dok je opakomu srce okrutno.
11 Chi coltiva la sua terra avrà pane da saziarsi, ma chi va dietro ai fannulloni e privo di senno.
Tko obrađuje svoju zemlju, sit je kruha, a tko trči za ništavilom, nerazuman je.
12 L’empio agogna la preda de’ malvagi, ma la radice dei giusti porta il suo frutto.
Čežnja je opakoga mreža od zala, a korijen pravednika daje ploda.
13 Nel peccato delle labbra sta un’insidia funesta, ma il giusto uscirà dalla distretta.
Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se izbavlja od tjeskobe.
14 Per il frutto della sua bocca l’uomo è saziato di beni, e ad ognuno è reso secondo l’opera delle sue mani.
Od ploda svojih usta nasitit će se svatko obilno, a ono što je rukama učinio vratit će mu se.
15 La via dello stolto è diritta agli occhi suoi, ma chi ascolta i consigli è savio.
Luđaku se čini pravim njegov put, a mudar čovjek sluša savjete.
16 Lo stolto lascia scorger subito il suo cruccio, ma chi dissimula un affronto è uomo accorto.
Luđak odmah odaje svoj bijes, a pametan pokriva sramotu.
17 Chi dice la verità proclama ciò ch’è giusto, ma il falso testimonio parla con inganno.
Tko govori istinu, otkriva što je pravo, a lažljiv svjedok prijevaru.
18 C’è chi, parlando inconsultamente trafigge come spada, ma la lingua de’ savi reca guarigione.
Nesmotren govori kao da mačem probada, a jezik je mudrih iscjeljenje.
19 Il labbro veridico è stabile in perpetuo, ma la lingua bugiarda non dura che un istante.
Istinita usta traju dovijeka, a lažljiv jezik samo za čas.
20 L’inganno è nel cuore di chi macchina il male, ma per chi nutre propositi di pace v’è gioia.
Prijevara je u srcu onih koji snuju zlo, a veselje u onih koji dijele miroljubive savjete.
21 Nessun male incoglie al giusto, ma gli empi son pieni di guai.
Pravednika ne stiže nikakva nevolja, a opaki u zlu grcaju.
22 Le labbra bugiarde sono un abominio per l’Eterno, ma quelli che agiscono con sincerità gli sono graditi.
Mrske su Jahvi usne lažljive, a mili su mu koji zbore istinu.
23 L’uomo accorto nasconde quello che sa, ma il cuor degli stolti proclama la loro follia.
Promišljen čovjek prikriva svoje znanje, a srce bezumničko razglašuje svoju ludost.
24 La mano dei diligenti dominerà, ma la pigra sarà tributaria.
Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podložnost.
25 Il cordoglio ch’è nel cuore dell’uomo l’abbatte, ma la parola buona lo rallegra.
Briga u srcu pritiskuje čovjeka, a blaga riječ veseli ga.
26 Il giusto indica la strada al suo compagno, ma la via degli empi li fa smarrire.
Pravednik vodi svojeg prijatelja, a opake zavodi njihov put.
27 Il pigro non arrostisce la sua caccia, ma la solerzia è per l’uomo un tesoro prezioso.
Nemaran ne ulovi svoje lovine, a marljivost je čovjeku blago dragocjeno.
28 Nel sentiero della giustizia sta la vita, e nella via ch’essa traccia non v’è morte.
Na stazi pravice stoji život i na njezinu putu nema smrti.

< Proverbi 12 >