< Nahum 3 >

1 Guai alla città di sangue, che è tutta piena di menzogna e di violenza e che non cessa di far preda!
Malaʻia ki he kolo pani toto! ʻOku pito kotoa pē ia ʻi he ngaahi loi mo e kaihaʻa; ʻoku ʻikai ke mahuʻi [mei ai ]ʻa ia kuo fakamālohia;
2 S’ode rumor di sferza, strepito di ruote, galoppo di cavalli, balzar di carri.
Ko e pā ʻoe meʻa tā, mo e longoaʻa mo e ngatata ʻoe ngaahi vaʻe saliote, pea mo e fanga hoosi, pea mo e hopohopo ʻae ngaahi saliote.
3 I cavalieri dànno la carica, fiammeggiano le spade, sfolgoran le lance, i feriti abbondano, s’ammontano i cadaveri, sono infiniti i morti, s’inciampa nei cadaveri.
‌ʻOku hiki hake ʻe he tangata heka hoosi ʻae heletā ngingila mo e tao ngingila foki; ʻoku tokolahi ʻaupito ʻae haʻanga, pea ʻoku tokolahi ʻae ʻangaʻanga; pea taʻefaʻalaua honau kakai mate; ʻoku nau humu ki honau ngaahi ʻangaʻanga:
4 E questo a cagione delle tante fornicazioni dell’avvenente prostituta, dell’abile incantatrice, che vendeva le nazioni con le sue fornicazioni, e i popoli con i suoi incantesimi.
Koeʻuhi ko e ngaahi feʻauaki lahi ʻaupito ʻae muitau hoihoifua, ʻae fineʻeiki ʻoe ngaahi mana loi, ʻaia ʻoku fakatau ʻae ngaahi puleʻanga ʻi heʻene faʻa feʻauaki, mo e ngaahi faʻahinga kakai ʻi heʻene mana loi.
5 Eccomi a te, dice l’Eterno degli eserciti; io t’alzerò i lembi della veste fin sulla faccia e mostrerò alle nazioni la tua nudità, e ai regni la tua vergogna;
‌ʻOku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, “Vakai, ʻoku ou tuʻu kiate koe; pea te u fakahā ho ngaahi tapaʻi kofu ʻi ho mata, pea te u fakahā ho telefua ki he ngaahi faʻahinga kakai, mo ho mā ki he ngaahi puleʻanga.
6 E ti getterò a dosso delle immondizie, t’avvilirò e ti esporrò in spettacolo.
Pea te u lī ʻae meʻa fakalielia kiate koe, mo fakaʻuliʻi koe, pea fokotuʻu koe, ko e siofiaʻanga.
7 Tutti quelli che ti vedranno fuggiranno lungi da te, e diranno: “Ninive è devastata! Chi la compiangerà? Dove ti cercherei dei consolatori?
Pea ʻe hoko ʻo pehē, ʻilonga ʻakinautolu ʻoku sio kiate koe, te nau hola meiate koe, mo nau pehē, ‘Kuo fakalala ʻa Ninive: ko hai ʻe tēngihia ia?’ Te u kumi mei fē ha kau fakafiemālie kiate koe?”
8 Vali tu meglio di No-Amon, ch’era assisa tra i fiumi, circondata dalle acque, che aveva il mare per baluardo, il mare per mura?
‌ʻOku ke lelei koā ʻia No, ʻaia naʻe kakai, pea naʻe tuʻu ʻi he lotolotonga ʻoe ngaahi vaitafe, ʻaia naʻe takatakai ʻe he ngaahi vai, ʻaia ko hono puke ko e tahi, mo hono ʻā naʻe mei he tahi?
9 L’Etiopia e l’Egitto eran la sua forza, e non avea limiti; Put ed i Libi erano i suoi ausiliari.
Ko hono mālohiʻanga ʻa ʻItiopea mo ʻIsipite, pea naʻe taʻefaʻalaua ia; ko ho kau tokoni ʻa Puti mo Lupimi.
10 Eppure, anch’essa è stata deportata, è andata in cattività; anche i bambini suoi sono stati sfracellati a ogni canto di strada; s’è tirata la sorte sopra i suoi uomini onorati, e tutti i suoi grandi sono stati messi in catene.
Ka naʻe ʻave ia, naʻe ʻalu ia ki he pōpula: naʻe laiki foki ʻa ʻene fānau valevale ʻi he muʻa hala ʻoe ngaahi hala kotoa pē: pea naʻa nau talotalo ki heʻene kau mātuʻa, mo hono houʻeiki kotoa pē naʻe haʻi ʻaki ʻae ukamea fihifihi.
11 Tu pure sarai ubriacata, t’andrai a nascondere; tu pure cercherai un rifugio davanti al nemico.
Ko koe foki te ke kona, ʻe fakafufū koe, ko koe foki te ke kumi mālohi koeʻuhi ko e fili.
12 Tutte le tue fortezze saranno come fichi dai frutti primaticci, che, quando li si scuote, cadono in bocca di chi li vuol mangiare.
‌ʻE tatau hoʻo ngaahi potu mālohi mo e ngaahi ʻakau ko e fiki ʻi hoʻo ʻuluaki toʻukai; ka lulululu, ʻe tō, ʻio, ki he ngutu ʻo ia ʻoku kai.
13 Ecco, il tuo popolo, in mezzo a te, son tante donne; le porte del tuo paese sono spalancate davanti ai tuoi nemici, il fuoco ha divorato le tue sbarre.
Vakai ko hoʻo kakai ʻoku ʻiate koe, ko e kau fefine; ʻe fakaava ʻaupito ʻae ngaahi matapā ʻo ho fonua ki ho ngaahi fili; ʻe kai ʻe he afi ʻa ho ngaahi songo.
14 Attingiti pure acqua per l’assedio! Rinforza le tue fortificazioni! Entra nella malta, pesta l’argilla! Restaura la fornace da mattoni!
Utu hoʻo vai ki he tau, teuteu hoʻo ngaahi kolo tau: ʻalu ki he ʻumea, pea malaki ʻae lahe, ngaohi ke mālohi ʻae taʻoʻanga ʻumea.
15 Là il fuoco ti divorerà, la spada ti distruggerà; ti divorerà come la cavalletta, fossi tu pur numerosa come le cavallette, fossi tu pur numerosa come le locuste.
‌ʻE kai koe ʻe he afi ʻi ai; ʻe motuhi koe ʻe he heletā, te ne kai koe ke ʻosi hangē ko e ʻunufe; fakatokolahi koe ʻo hangē ko e ʻunufe, fakatokolahi koe ke hangē ko e heʻe.
16 Tu hai moltiplicato i tuoi mercanti, più delle stelle del cielo; le cavallette spogliano ogni cosa e volano via.
Ko hoʻo kau tangata fakatau kuo ke fakatokolahi ʻi he ngaahi fetuʻu ʻoe langi: ʻoku fai ʻae maumau ʻe he ʻunufe, pea ne puna atu.
17 I tuoi principi son come le locuste, i tuoi ufficiali come sciami di giovani locuste, che s’accampano lungo le siepi in giorno di freddo, e quando il sole si leva volano via, e non si conosce più il posto dov’erano.
‌ʻOku tatau ho ngaahi tuʻi mo e fanga heʻe, mo hoʻo kau pule mo e fanga heʻe lalahi, ʻaia ʻoku nofo ʻi he ngaahi ʻā ʻi he ʻaho momoko, ka ka hopo hake ʻae laʻā ʻoku nau puna atu, pea ʻoku ʻikai ke kei ʻilo ʻa honau potu pe ʻoku nau ʻi fē.
18 O re d’Assiria, i tuoi pastori si sono addormentati; i tuoi valorosi ufficiali riposano; il tuo popolo è disperso su per i monti, e non v’è chi li raduni.
‌ʻOku mohe hoʻo kau tauhi, ʻe tuʻi ʻo ʻAsilia: ʻe nofo hoʻo ngaahi houʻeiki ʻi he efu: kuo movetevete ʻa hoʻo kakai ʻi he ngaahi moʻunga, pea ʻoku ʻikai ha tangata ʻoku ne tānaki kinautolu.
19 Non v’è rimedio per la tua ferita; la tua piaga è grave; tutti quelli che udranno parlare di te batteranno le mani alla tua sorte; poiché su chi non è passata del continuo la tua malvagità?
‌ʻOku ʻikai ha fakamoʻui ki ho volu; ʻoku lahi ho lavea; ko kinautolu kotoa pē ʻe fanongo ki hoʻo ongoongo, te nau pasi nima kiate koe: he ko hai ʻakinautolu naʻe ʻikai ke hoko ki ai hoʻo angahala maʻuaipē?

< Nahum 3 >