< Giobbe 30 >

1 E ora servo di zimbello a dei più giovani di me, i cui padri non mi sarei degnato di mettere fra i cani del mio gregge!
“Tusruktu, mwet ma fusr likiyu elos orek tafunkas keik in pacl inge! Papa tumalos uh nuna mwet na wangin sripa emeet me, Oru nga tia pac lela elos in wi kosro ngalngul uh karingin sheep nutik.
2 E a che m’avrebbe servito la forza delle lor mani? Gente incapace a raggiungere l’età matura,
Un mwet na wanginla ku la, Elos arulana munas ac tia ku in oru kutena orekma luk.
3 smunta dalla miseria e dalla fame, ridotta a brucare il deserto, la terra da tempo nuda e desolata,
Elos arulana sukasrup ac masrinsral, Oru elos ac kontini okan sak pulamlamla uh — Ke fong, in acn na koluk ac wangin mwet we.
4 strappando erba salsa presso ai cespugli, ed avendo per pane radici di ginestra.
Elos ac fusak ac kang mah yen mwesis uh Wi pacna okah ma wangin ema ke sak broom uh!
5 Sono scacciati di mezzo agli uomini, grida lor dietro la gente come dietro al ladro,
Mwet nukewa ac wowoyak ac luselosla Oana ke elos woi mwet pusrapasr uh.
6 abitano in burroni orrendi, nelle caverne della terra e fra le rocce;
Elos mutana in luf, Ac in acn ma pukpukla pe eol uh.
7 ragliano fra i cespugli, si sdraiano alla rinfusa sotto i rovi;
In acn mwesis uh elos ac wowo oana kosro lemnak uh, Ac tukeni lokeni muta ye sak inima uh.
8 gente da nulla, razza senza nome, cacciata via dal paese a bastonate.
Sie un mwet na lusrongten, wangin sripa, ac wangin akilenya pa inge! Ukohkyak elos liki fin acn uh.
9 E ora io sono il tema delle loro canzoni, il soggetto dei loro discorsi.
“Inge elos foloko isrunyu; Nga pilasrla — oana sie mwe aksruksruk nu selos.
10 Mi aborrono, mi fuggono, non si trattengono dallo sputarmi in faccia.
Elos arulana kwaseyu, Ac pangon mu elos wo likiyu. Elos ac tuku pac ani nu in mutuk.
11 Non han più ritegno, m’umiliano, rompono ogni freno in mia presenza.
Mweyen God El arulana akmunasyeyula ac nga tia ku in sifacna, Oru elos forma lainyu ke folo lalos nufon.
12 Questa genia si leva alla mia destra, m’incalzano, e si appianano le vie contro di me per distruggermi.
Un mwet se inge arulana suwoswos in oru alein lalos nu sik; Elos ukweyu nga kaing; ac elos akola in kunausyula.
13 Hanno sovvertito il mio cammino, lavorano alla mia ruina, essi che nessuno vorrebbe soccorrere!
Elos kosrala acn in kaing luk, ac srike in uniyuwi; Ac wangin mwet in kutongolosi.
14 S’avanzano come per un’ampia breccia, si precipitano innanzi in mezzo alle ruine.
Elos ac fokolak kalkal ma nga wikwik we, Ac putatme nu fuk ac toanyuwi nu infohk uh.
15 Terrori mi si rovesciano addosso; l’onor mio è portato via come dal vento, è passata come una nube la mia felicità.
Sangeng luk nwekyula. Nga tila orek mukul, a nga oana sie fosr in eng, Ac kasrpuk sohkla oana sie pukunyeng.
16 E ora l’anima mia si strugge in me, m’hanno còlto i giorni dell’afflizione.
“Inge nga apkuran in misa, Ac wangin ma in akfisrasrye keok luk.
17 La notte mi trafigge, mi stacca l’ossa, e i dolori che mi rodono non hanno posa.
Ke fong uh sri keik uh nufon waiok, Ac ngal lulap su ngalngalisyu tiana tui.
18 Per la gran violenza del mio male la mia veste si sforma, mi si serra addosso come la tunica.
God El sruokya kala in nuknuk luk Ac furokya nwe ke na tingilya kwawuk.
19 Iddio m’ha gettato nel fango, e rassomiglio alla polvere e alla cenere.
El kipakinyuwi nu yen furarrar uh; Ac nga oana fohk furarrar ye mutal.
20 Io grido a te, e tu non mi rispondi; ti sto dinanzi, e tu mi stai a considerare!
“Nga pang nu sum, O God, tuh kom tiana topukyu; Ac ke pacl nga pre, kom tia lohma nu sik.
21 Ti sei mutato in nemico crudele verso di me; mi perseguiti con la potenza della tua mano.
Kom arulana sulallal nu sik, Ac akkeokyeyu ke kuiyom nufon.
22 Mi levi per aria, mi fai portar via dal vento, e mi annienti nella tempesta.
Kom lela eng uh in ukyula; Ac kom sisyuwot sisyume ke eng upa uh.
23 Giacché, lo so, tu mi meni alla morte, alla casa di convegno di tutti i viventi.
Nga etu lah kom ac usyula nu ke misa, Nu ke ouiya su akola nu sin mwet nukewa.
24 Ma chi sta per perire non protende la mano? e nell’angoscia sua non grida al soccorso?
Efu ku kom uni sie mwet ma arulana musalla tari, Su wangin ma ku in oru sayen ngisre ke pakomuta?
25 Non piangevo io forse per chi era nell’avversità? l’anima mia non era ella angustiata per il povero?
Ya nga tuh tia wi tung yurin mwet su sun ongoiya, Ac pakomutalos su enenu?
26 Speravo il bene, ed è venuto il male; aspettavo la luce, ed è venuta l’oscurità!
Nga tuh finsrak in oasr engan ac kalem yuruk, A ongoiya ac lohsr pa sunyu.
27 Le mie viscere bollono e non hanno requie, son venuti per me giorni d’afflizione.
Insiuk arulana kuelik ke fosrnga ac waiok; Nga muta in keok len nu ke len.
28 Me ne vo tutto annerito, ma non dal sole; mi levo in mezzo alla raunanza, e grido aiuto;
Nga foroht forma in lohsr matoltol, yen wangin kalmen faht we; Nga tuyak in walil uh ac siyuk ke kasru.
29 son diventato fratello degli sciacalli, compagno degli struzzi.
Pusrek asor ac supwar, Oana pusren tung lun soko kosro fox, ku sie won ostrich.
30 La mia pelle è nera, e cade a pezzi; le mie ossa son calcinate dall’arsura.
Monuk sroalsroalla; ac nga folla ke fifa.
31 La mia cetra non dà più che accenti di lutto, e la mia zampogna voce di pianto.
Sie pacl ah nga tuh lohng pusren on engan, A inge nga lohng pusren asor ac tung mukena.

< Giobbe 30 >