< Giobbe 29 >

1 Giobbe riprese il suo discorso e disse:
Intuloy ni Job ti nagsao ket kinunana,
2 “Oh foss’io come ne’ mesi d’una volta, come ne’ giorni in cui Dio mi proteggeva,
“O, a kaslaak la koma kadagiti naglabas a bulbulan idi inaywanannak ti Dios,
3 quando la sua lampada mi risplendeva sul capo, e alla sua luce io camminavo nelle tenebre!
idi nagraniag ti silawna iti ulok, ken idi nagnaak iti kasipngetan babaen iti lawagna.
4 Oh fossi com’ero a’ giorni della mia maturità, quando Iddio vegliava amico sulla mia tenda,
O, a kasla ak koma idi kabanbanwagak nga al-aldaw idi adda pay laeng iti uneg ti toldak ti pannakigayyem ti Dios,
5 quando l’Onnipotente stava ancora meco, e avevo i miei figliuoli d’intorno;
idi adda pay laeng iti sidongko ti Mannakabalin-amin, ken adda pay iti dennak dagiti annakko,
6 quando mi lavavo i piedi nel latte e dalla roccia mi fluivano ruscelli d’olio!
idi agtaptapaw ti gatas iti dalanko, ken idi bukbukannak iti agay-ayus a lana ti dakkel a bato!
7 Allorché uscivo per andare alla porta della città e mi facevo preparare il seggio sulla piazza,
Idi rimmuarak a mapan iti ruangan ti siudad, idi nagtugawak iti lugarko idiay paguummongan iti siudad,
8 i giovani, al vedermi, si ritiravano, i vecchi s’alzavano e rimanevano in piedi;
nakitadak dagiti agtutubo ket immadayoda bassit kaniak ken timmakder dagiti nataengan a tattao kas panagraemda kaniak.
9 i maggiorenti cessavan di parlare e si mettevan la mano sulla bocca;
Sumardeng nga agsasao idi dagiti prinsipe no dumtengak; appotenda dagiti ngiwatda babaen kadagiti imada.
10 la voce dei capi diventava muta, la lingua s’attaccava al loro palato.
Napaulimek dagiti natakneng a tattao, ket dimket dagiti dilada iti ngangaw dagiti ngiwatda.
11 L’orecchio che mi udiva, mi diceva beato; l’occhio che mi vedeva mi rendea testimonianza,
Ta kalpasan mangngegandak ket bendisionandak; idi nakitadak, nagbalindan a saksik ken inanamongandak
12 perché salvavo il misero che gridava aiuto, e l’orfano che non aveva chi lo soccorresse.
gapu ta isispalek idi ti napanglaw a tao nga umasug, ken kasta met dagiti awanan ti ama, nga awanan iti siasinoman a tumulong kenkuana.
13 Scendea su me la benedizione di chi stava per perire, e facevo esultare il cuor della vedova.
Ti bendision ti tao a dandanin matay ket naited kaniak; pinagkantak a sirarag-o ti puso ti balo.
14 La giustizia era il mio vestimento ed io il suo; la probità era come il mio mantello e il mio turbante.
Insuotko ti kinalinteg, ket kinawesannak daytoy; kasla kagay ken turban ti kalintegak.
15 Ero l’occhio del cieco, il piede dello zoppo;
Nagbalinak a mata kadagiti bulsek a tattao; nagbalinak a saka kadagiti lugpi a tattao.
16 ero il padre de’ poveri, e studiavo a fondo la causa dello sconosciuto.
Nagbalinak nga ama kadagiti agkasapulan a tattao; adalek ti kaso uray iti maysa a tao a saanko nga am-ammo.
17 Spezzavo la ganascia all’iniquo, e gli facevo lasciar la preda che avea fra i denti.
Tinukkolko ti panga ti saan a nalinteg a tao; rinabsutko ti nakimmeg manipud iti nagbaetan dagiti ngipenna.
18 E dicevo: “Morrò nel mio nido, e moltiplicherò i miei giorni come la rena;
Kalpasanna kinunak, 'Matayakto iti umokko; paaddoekto dagiti aldawko a kasla kadagiti darat.
19 le mie radici si stenderanno verso l’acque, la rugiada passerà la notte sui miei rami;
Nagwaras dagiti ramutko kadagiti danum, ken agtalinaed ti linnaaw kadagiti sangak iti agpatpatnag.
20 la mia gloria sempre si rinnoverà, e l’arco rinverdirà nella mia mano”.
Ti dayawko ket kanayon a nalapsat, ken ti pana ti pigsak ket kanayon a barbaro iti imak.
21 Gli astanti m’ascoltavano pieni d’aspettazione, si tacevan per udire il mio parere.
Dinengngegdak dagiti tattao; inuraydak; nagulimekda a dumngeg iti balakadko.
22 Quand’avevo parlato, non replicavano; la mia parola scendeva su loro come una rugiada.
Kalpasan ti panagsaok, saandan a nagsao; nagtinnag a kasla danum dagiti sasaok kadakuada.
23 E m’aspettavan come s’aspetta la pioggia; aprivan larga la bocca come a un acquazzone di primavera.
Kanayondak nga ur-urayen a kas iti panagurayda iti tudo; inungapda ti ngiwatda iti nalawa tapno uminomda kadagiti sasaok, a kas iti ar-aramidenda iti maudi a tudo.
24 Io sorridevo loro quand’erano sfiduciati; e non potevano oscurar la luce del mio volto.
Inisemak ida idi saanda a namnamaen daytoy; saanda a linaksid ti raniag ti rupak.
25 Quando andavo da loro, mi sedevo come capo, ed ero come un re fra le sue schiere, come un consolatore in mezzo agli afflitti.
Pinilik ti wagasda ket nagbalinak a kas panguloda; nagbiagak a kas iti maysa nga ari kadagiti armadana, kas maysa a mangliwliwa kadagiti agdung-dung-aw iti natayan.

< Giobbe 29 >