< Giobbe 11 >

1 Allora Tsofar di Naama rispose e disse:
Pea naʻe toki tali ʻe Sofaa mei Neama, ʻo ne pehē,
2 “Cotesta abbondanza di parole rimarrà ella senza risposta? Basterà egli esser loquace per aver ragione?
“ʻIkai ʻoku totonu ke tali ʻae ngaahi lea lahi ni? Pea ʻe fakatonuhiaʻi koe ʻae tangata faʻa lau?
3 Varranno le tue ciance a far tacere la gente? Farai tu il beffardo, senza che alcuno ti confonda?
‌ʻE fakalongoʻi ʻae kakai ʻe hoʻo ngaahi loi? Pea ʻi hoʻo manuki, ʻe ʻikai fakamā koe ʻe ha taha?
4 Tu dici a Dio: “Quel che sostengo è giusto, e io sono puro nel tuo cospetto”.
He kuo ke pehē, ‘Ko ʻeku akonaki ʻoku totonu pē, pea ʻoku ou maʻa ʻi ho ʻao.’
5 Ma, oh se Iddio volesse parlare e aprir la bocca per risponderti
Kae taumaiā ke folofola mai ʻae ʻOtua, ʻo ne faʻai hono fofonga kiate koe;
6 e rivelarti i segreti della sua sapienza poiché infinita è la sua intelligenza vedresti allora come Iddio dimentichi parte della colpa tua.
Pea ne fakahā kiate koe ʻae ngaahi meʻa lilo ʻoe poto, he ʻoku lahi hake ʻaupito ia ʻi he meʻa ʻoku hā mai! Ko ia ke ke ʻilo, ʻoku siʻi ʻae totongi ʻoku ʻeke ʻe he ʻOtua ʻi he meʻa ʻoku taau mo hoʻo angahia.
7 Puoi tu scandagliare le profondità di Dio? arrivare a conoscere appieno l’Onnipotente?
“He te ke ʻilo ʻae ʻOtua ʻi he faʻa ʻeke? He te ke faʻa kumi ke ʻilo haohaoa ʻae Māfimafi?
8 Si tratta di cose più alte del cielo… e tu che faresti? di cose più profonde del soggiorno de’ morti… come le conosceresti? (Sheol h7585)
‌ʻOku māʻolunga ia ʻo hangē ko e langi; ko e hā ʻaʻau te ke fai? ʻOku māʻulalo hifo ʻi heli; te ke faʻa ʻilo ʻae hā? (Sheol h7585)
9 La lor misura è più lunga della terra, più larga del mare.
Ko hono fuofua ʻoku lōloa lahi ʻi he māmani, pea lau lahi ia ʻi he tahi.
10 Se Dio passa, se incarcera, se chiama in giudizio, chi s’opporrà?
Kapau ʻe tuʻusi ʻe ia, pe tāpuni ke maʻu, pe tānaki fakataha, ʻe taʻofi ia ʻe hai?
11 Poich’egli conosce gli uomini perversi, scopre senza sforzo l’iniquità.
He ʻoku ne ʻiloʻi ʻae kakai vale: ʻoku ne vakai foki ki he fai kovi; pea ʻe ʻikai te ne tokangaʻi?
12 Ma l’insensato diventerà savio, quando un puledro d’onàgro diventerà uomo.
He ʻoku fie poto ʻae tangata vale, neongo ʻoku fanauʻi ʻae tangata ʻo hangē ko e ʻuhiki ʻoe ʻasi kai vao.
13 Tu, però, se ben disponi il cuore, e protendi verso Dio le palme,
“Kapau te ke teu ho loto, pea mafao atu ho nima kiate ia;
14 se allontani il male ch’è nelle tue mani, e non alberghi l’iniquità nelle tue tende,
Kapau ʻoku ʻi ho nima ʻae angahala, siʻaki ia ke mamaʻo, pea ʻoua naʻa nofo ʻae kovi ʻi ho ngaahi fale.
15 allora alzerai la fronte senza macchia, sarai incrollabile, e non avrai paura di nulla;
He ko ia te ke toki hanga hake ai ho mata ʻo taʻehanoʻila; ʻio, te ke tuʻumaʻu, ʻo ʻikai manavahē:
16 dimenticherai i tuoi affanni; te ne ricorderai come d’acqua passata;
He te ke fakangaloʻi hoʻo mamahi, ʻo manatuʻi ia ʻo hangē ko e ngaahi vai kuo tafe atu:
17 la tua vita sorgerà più fulgida del meriggio, l’oscurità sarà come la luce del mattino.
Pea ʻe ʻāsinisini lahi hoʻo motuʻa ʻi he hoʻatāmālie ʻoe ʻaho; te ke ulo atu, te ke tatau mo e pongipongi.
18 Sarai fiducioso perché avrai speranza; ti guarderai bene attorno e ti coricherai sicuro.
Pea te ke fiemālie koe, he ʻoku ai ʻae ʻamanaki lelei; ʻio, te ke keli, ʻo mālōlō fiemālie pe.
19 Ti metterai a giacere e niuno ti spaventerà; e molti cercheranno il tuo favore.
Pea te ke tokoto foki, pea ʻe ʻikai fakamanavahēʻi koe ʻe ha taha; ʻio, ʻe kumi meʻa meiate koe ʻe he tokolahi.
20 Ma gli occhi degli empi verranno meno; non vi sarà più rifugio per loro, e non avranno altra speranza che di esalar l’anima”.
Ka ʻe vaivai ʻae mata ʻoe angahala, pea ʻe ʻikai te nau hao, pea ko e ifi ʻoe mānava ʻa ʻenau ʻamanaki.”

< Giobbe 11 >