< Genesi 44 >

1 Giuseppe dette quest’ordine al suo maestro di casa: “Riempi i sacchi di questi uomini di tanti viveri quanti ne posson portare, e metti il danaro di ciascun d’essi alla bocca del suo sacco.
Pea fekau ʻe ia ki he tauhi ʻo hono fale ʻo pehē, “Fakapito ʻaki ʻae meʻakai ʻae ngaahi tangai ʻae kau tangata ni, ʻo fakatatau mo ia te nau faʻa fua, pea ai ʻae paʻanga ʻae tangata taki taha ki he ngutu ʻo ʻene tangai.
2 E metti la mia coppa, la coppa d’argento, alla bocca del sacco del più giovine, assieme al danaro del suo grano”. Ed egli fece come Giuseppe avea detto.
Pea ai ʻeku ipu, ʻae ipu siliva ki he ngutuʻi tangai ʻae kimui, pea mo e paʻanga totongi ʻo ʻene koane.” Pea ne fai ʻe ia ʻo hangē ko e fekau ʻa Siosefa.
3 La mattina, non appena fu giorno, quegli uomini furon fatti partire coi loro asini.
Pea pongipongi hake ʻi he maʻa ʻae ʻaho, naʻe tuku ʻae kau tangata ke ʻalu, ʻakinautolu mo e nau fanga ʻasi.
4 E quando furono usciti dalla città e non erano ancora lontani, Giuseppe disse al suo maestro di casa: “Lèvati, va’ dietro a quegli uomini; e quando li avrai raggiunti, di’ loro: Perché avete reso mal per bene?
Pea kuo nau ʻalu mei he kolo, pea naʻe teʻeki ai mamaʻo fau, pea pehē ʻe Siosefa ki heʻene tauhi, “Tuʻu, ʻo tuli ʻae kau tangata; pea ʻoka ke ka maʻu ʻakinautolu, pea ke lea pehē kiate kinautolu, ‘Ko e hā kuo mou totongi kovi ai ki he lelei?’
5 Non è quella la coppa nella quale il mio signore beve, e della quale si serve per indovinare? Avete fatto male a far questo!”
‌ʻIkai ko ia ia ʻoku inu mei ai ʻa ʻeku ʻeiki, mo ia ʻoku ne fai ai ʻene ʻilo meʻa? Kuo mou fai kovi ʻi he meʻa ni.”
6 Egli li raggiunse, e disse loro quelle parole.
Pea naʻa ne maʻu ʻakinautolu, ʻo ne lea ʻaki kiate kinautolu ʻae ngaahi lea ko ia.
7 Ed essi gli risposero: “Perché il mio signore ci rivolge parole come queste? Iddio preservi i tuoi servitori dal fare una tal cosa!
Pea nau pehēange kiate ia, “Ko e hā ʻoku lea pehē ai homauʻeiki? Ke mamaʻo ʻaupito mei hoʻo kau tamaioʻeiki ʻae fai ha meʻa pehē.
8 Ecco, noi t’abbiam riportato dal paese di Canaan il danaro che avevam trovato alla bocca de’ nostri sacchi; come dunque avremmo rubato dell’argento o dell’oro dalla casa del tuo signore?
Vakai, ko e ngaahi paʻanga naʻa mau ʻilo ʻi he ngutu ʻoe mau tangai, kuo mau toe ʻomi ia kiate koe, mei he fonua ko Kēnani: pea ʻe fēfeeʻi ʻemau kaihaʻa ha siliva pe ha koula mei he fale ʻo homauʻeiki?
9 Quello de’ tuoi servitori presso il quale si troverà la coppa, sia messo a morte; e noi pure saremo schiavi del tuo signore!”
Ko ia te ke ʻilo ia ki ai ʻi hoʻo kau tamaioʻeiki, tuku ke mate ia, pea te mau nofo ko e kau pōpula ki heʻemau ʻeiki foki.”
10 Ed egli disse: “Ebbene, sia fatto come dite: colui presso il quale essa sarà trovata, sarà mio schiavo; e voi sarete innocenti”.
Pea pehē ʻe ia, “Ko eni, ke hoko ʻo tatau mo hoʻomou lea: ko ia ʻe ʻilo ai ia, ko ʻeku tamaioʻeiki ia, pea ʻe taʻehalaia ʻakinautolu.”
11 In tutta fretta, ognun d’essi mise giù il suo sacco a terra, e ciascuno aprì il suo.
Pea naʻa nau fakatoʻotoʻo ʻo tuku hifo, taki taha ʻae tangata ʻa ʻene tangai ki he kelekele, pea toʻo taki taha ʻa ʻene tangai.
12 Il maestro di casa li frugò, cominciando da quello del maggiore, per finire con quello del più giovane; e la coppa fu trovata nel sacco di Beniamino.
Pea ne kumi ia, ʻo kamata ʻi he ʻuluaki, ʻo aʻu ki he kimui; pea naʻe ʻilo ʻae ipu ʻi he tangai ʻa Penisimani.
13 Allora quelli si stracciarono le vesti, ognuno ricaricò il suo asino, e tornarono alla città.
Pea naʻa nau haehae honau kofu, ʻo toe ʻai ʻae kavenga taki taha ʻae tangata ki he ʻasi, ʻo nau foki ki he kolo.
14 Giuda e i suoi fratelli arrivarono alla casa di Giuseppe, il quale era ancora quivi; e si gettarono in terra dinanzi a lui.
Pea naʻe haʻu ʻa Siuta mo hono ngaahi tokoua ki he fale ʻo Siosefa; he naʻe kei ʻi ai ia; pea nau foʻohifo ʻi hono ʻao ki he kelekele.
15 E Giuseppe disse loro: “Che azione è questa che avete fatta? Non lo sapete che un uomo come me ha potere d’indovinare?”
Pea pehē ʻe Siosefa kiate kinautolu, “Ko e hā ʻae meʻa ni kuo mou fai? He naʻe ʻikai te mou mahalo, ko e tangata hangē ko au, te u faʻa ʻiloʻi.”
16 Giuda rispose: “Che diremo al mio signore? quali parole useremo? o come ci giustificheremo? Dio ha ritrovato l’iniquità de’ tuoi servitori. Ecco, siamo schiavi del mio signore: tanto noi, quanto colui in mano del quale è stata trovata la coppa”.
Pea pehēange ʻe Siuta, “Ko e hā te mau lea ʻaki ki homauʻeiki? Pea te mau pehē ko e hā? Pea ʻe fēfē ʻemau fakatonuhia ʻakimautolu? Kuo ʻafioʻi ʻe he ʻOtua ʻae halaia ʻo hoʻo kau tamaioʻeiki; vakai, ko e kau tamaioʻeiki ʻakimautolu ʻa homauʻeiki, ʻakimautolu mo ia foki kuo ʻilo ki ai ʻae ipu ni.”
17 Ma Giuseppe disse: “Mi guardi Iddio dal far questo! L’uomo in man del quale è stata trovata la coppa, sarà mio schiavo; quanto a voi, risalite in pace dal padre vostro”.
Pea pehē ʻe ia, “Tapu mo e ʻOtua ʻa ʻeku fai pehē: ka ko e tangata kuo ʻilo ʻi hono nima ʻae ipu ni, ko ʻeku tamaioʻeiki ia; ka ko kimoutolu, mou ʻalu fiemālie pe ki hoʻomou tamai.”
18 Allora Giuda s’accostò a Giuseppe, e disse: “Di grazia, signor mio, permetti al tuo servitore di far udire una parola al mio signore, e non s’accenda l’ira tua contro il tuo servitore! poiché tu sei come Faraone.
Pea naʻe ʻunuʻunu mai ʻa Siuta kiate ia, ʻo ne pehē, “Ko ʻeku ʻeiki, ʻoku ou kole kiate koe, ke ke tuku ke lea siʻi pe ʻa hoʻo tamaioʻeiki ki he fofonga ʻo hoku ʻeiki, pea ʻoua naʻa ke tuputāmaki mai ki hoʻo tamaioʻeiki: he ʻoku ke tatau mo Felo.
19 Il mio signore interrogò i suoi servitori, dicendo: Avete voi padre o fratello?
Naʻe fehuʻi ʻa homauʻeiki ki heʻene kau tamaioʻeiki, ʻo pehē, ‘ʻOku ai hoʻomou tamai, pe ha tehina?’
20 E noi rispondemmo al mio signore: Abbiamo un padre ch’è vecchio, con un giovane figliuolo, natogli nella vecchiaia; il fratello di questo è morto, talché egli è rimasto solo de’ figli di sua madre; e suo padre l’ama.
Pea naʻa mau tala ki homauʻeiki, ‘ʻOku ai ʻemau tamai ko e tangata motuʻa, pea mo e tama ʻo ʻene motuʻa, ko e tamasiʻi siʻi; pea kuo pekia hono tokoua, pea ko ia tokotaha pe kuo toe ʻi heʻene fale, pea ʻoku ʻofa ʻene tamai kiate ia.’
21 Allora tu dicesti ai tuoi servitori: Menatemelo, perch’io lo vegga co’ miei occhi.
Pea naʻa ke pehē ki hoʻo kau tamaioʻeiki, ‘Omi ia ki heni kiate au, koeʻuhi ke u sio fakapapau kiate ia.’
22 E noi dicemmo al mio signore: Il fanciullo non può lasciare suo padre; perché, se lo lasciasse, suo padre morrebbe.
Pea naʻa mau tala ki heʻemau ʻeiki, ‘ʻE ʻikai faʻa māvae ʻae tama mo ʻene tamai: he kapau te ne tuku ʻene tamai, ʻe pekia ai ʻene tamai:’
23 E tu dicesti ai tuoi servitori: Se il vostro fratello più giovine non scende con voi, voi non vedrete più la mia faccia.
Pea naʻa ke pehē ki hoʻo kau tamaioʻeiki, ‘Kapau ʻe ʻikai ʻiate kimoutolu homou tehina, ʻe ʻikai te mou toe mamata ki hoku mata.’
24 E come fummo risaliti a mio padre, tuo servitore, gli riferimmo le parole del mio signore.
Pea ʻi heʻemau hoko ki hoʻo tamaioʻeiki ko ʻemau tamai, naʻa mau fakahā kiate ia ʻae ngaahi lea ʻa homauʻeiki.
25 Poi nostro padre disse: Tornate a comprarci un po’ di viveri.
Pea pehē ʻe heʻemau tamai, ‘Toe ʻalu ʻo fakatau ʻetau meʻakai siʻi.’
26 E noi rispondemmo: Non possiamo scender laggiù; se il nostro fratello più giovine verrà con noi, scenderemo; perché non possiamo veder la faccia di quell’uomo, se il nostro fratello più giovine non è con noi.
“Pea naʻa mau pehē, ‘ʻE ʻikai te mau faʻa ʻalu: kapau ʻe ʻiate kimautolu homau tehina, te mau ʻalu hifo: koeʻuhi ʻe ʻikai te mau mamata ki he mata ʻoe tangata, ʻo kapau ʻe ʻikai ʻiate kimautolu homau tehina.’
27 E mio padre, tuo servitore, ci rispose: Voi sapete che mia moglie mi partorì due figliuoli;
Pea naʻe pehē ʻe hoʻo tamaioʻeiki ko ʻemau tamai, kiate kimautolu, ‘ʻOku mou ʻilo naʻe fanauʻi kiate au ʻe hoku uaifi ʻae tama ʻe toko ua:’
28 l’un d’essi si partì da me, e io dissi: Certo egli è stato sbranato; e non l’ho più visto da allora;
Pea naʻe ʻalu ʻae tokotaha ʻiate au, pea naʻaku pehē, ‘Ko e moʻoni kuo haehae ke iikiiki ia; pea talu mei ai naʻe ʻikai te u toe mamata kiate ia:’
29 e se mi togliete anche questo, e se gli avviene qualche disgrazia, voi farete scendere con dolore la mia canizie nel soggiorno de’ morti. (Sheol h7585)
Pea kapau te mou ʻave eni ʻiate au foki, pea hoko ha kovi kiate ia, te mou ō hifo hoku ʻuluhinā ʻi he mamahi ki he faʻitoka. (Sheol h7585)
30 Or dunque, quando giungerò da mio padre, tuo servitore, se il fanciullo, all’anima del quale la sua è legata, non è con noi,
Pea ko eni, ʻoka hoko ʻa hoʻo tamaioʻeiki ko au ki heʻeku tamai, pea ʻikai ʻiate kimautolu ʻae tama; ko e meʻa ʻi he feohi fakataha ʻene moʻui mo e moʻui ʻae tama;
31 avverrà che, come avrà veduto che il fanciullo non c’è, egli morrà; e i tuoi servitori avranno fatto scendere con cordoglio la canizie del tuo servitore nostro padre nel soggiorno de’ morti. (Sheol h7585)
‌ʻE hoko ʻo pehē, ʻoka mamata ia ʻoku ʻikai ʻiate kimautolu ʻae tama, ʻe pekia ia; pea ko hoʻo kau tamaioʻeiki te mau fakahifo ʻae ʻuluhinā ʻo hoʻo tamaioʻeiki ko ʻemau tamai ʻi he mamahi, ki he faʻitoka. (Sheol h7585)
32 Ora, siccome il tuo servitore s’è reso garante del fanciullo presso mio padre, e gli ha detto: Se non te lo riconduco sarò per sempre colpevole verso mio padre,
He naʻe hoko ʻa hoʻo tamaioʻeiki, ko e fetongi ʻoe tama ki heʻene tamai, ʻo pehē, Kapau ʻe ʻikai te u toe ʻomi ia kiate koe, pea ke ʻiate au hono kovi ki heʻeku tamai ʻo taʻengata.
33 deh, permetti ora che il tuo servitore rimanga schiavo del mio signore, invece del fanciullo, e che il fanciullo se ne torni coi suoi fratelli.
Pea ko eni, ʻoku ou kole kiate koe, tuku ke nofo ʻa hoʻo tamaioʻeiki ko e pōpula ki heʻeku ʻeiki, ko e fetongi ʻoe tama; kae tuku ke ʻalu ʻae tama mo hono ngaahi taʻokete.
34 Perché, come farei a risalire da mio padre senz’aver meco il fanciullo? Ah, ch’io non vegga il dolore che ne verrebbe a mio padre!”
He koeʻuhi, ʻe fēfeeʻi ʻeku faʻa ʻalu ki heʻeku tamai, kae ʻikai ʻiate au ʻae tama? Telia naʻaku mamata ki he kovi ʻe hoko ki heʻeku tamai.”

< Genesi 44 >